Siva) (zona - prostor suvremene i medijske umjetnosti

siva) (zona - prostor suvremene i medijske umjetnosti je prezentacijski i produkcijski prostor aktivan od 2006. i istoimena udruga registrirana 2007. godine u Korčuli. Nastoji pozitivno redefinirati poziciju kulturne periferije otoka na kojem djeluje, shvaćajući kulturu u proširenom smislu što uključuje i svakodnevne prakse, kulturnu i umjetničku produkciju sagledane u širem društvenom i političkom kontekstu. Udruga ostvaruje bogat međunarodni galerijsko-izložbeni program u gradu Korčuli i na drugim lokacijama, te se bavi umjetničkim i znanstvenim istraživačkim projektima. Osnovni sadržaj djelatnosti je podupiranje i promicanje suvremenog audio i vizualnog jezika urbane kulture te one s perifernih kulturnih pozicija, poglavito u Mediteranskoj regiji, podržavanje umjetnosti koja kao svoj izraz koristi jezike suvremene umjetnosti, medijsku kulturu i nove tehnologije. Osnivač i trenutni predsjednik udruge je mutimedijalni umjetnik, dizajner i kustos Darko Fritz, a članovi su – Sonja Leboš, Lea Vene, Edita Pecotić, Ivan Ramljak, Manja Ristić, Sani Sardelić i Marija Borovičkić.


Programske linije Program sive) (zone se razvija preko programskih linija koje se odnose na aspekte ljudskog djelovanja promatrane kroz prizmu suvremene umjetnosti i kulture: održivost, ekonomiju i kontekst. Prezentacije domaćih i međunarodnih programa likovne i medijske umjetnosti razvijaju se preko 4 programske linije: 1. Politike zelenih prostora 2. Novi materijalizmi (materijalnost signala i informacija) 3. Kritički turizam 4. Povijest suvremenosti


Galerijski prostor Projekti u galerijskom prostoru propituju međuprostor između „white cubea“ i „black boxa“, jedne od inspiracija imenovanja udruge siva) (zona. Primjeri su produkcija radova Fotovideo fotografa Borisa Cvjetanovića, video klipova snimljenih fotoaparatom, koji ne spadaju niti pod video niti pod fotografiju, već u prostor između. Izložbe uz tradicionalne medije često predstavljaju radove koji su u cijelosti ili djelomično ostvareni u reproduktivnim medijima, kao što su video (Ivan Faktor, Alban Muja, Lemeh 42, Samuel Cepeda, Dalibor Martinis, Marina Zukrov, Thomson i Craighead, Špela Petrič), generativni video (Špela Petrič i Miha Turšič), interaktivni video (Ivan Marušić Klif), AR projekti (Shannon Novak), hologrami (Alexei Blinov) te raznim drugim umjetničkim formama, kao npr. bio-umjetnosti (Ian Clothier i Andrew Hornblow, Anne Marie Maes). Galerijski performansi variraju od tradicionalnijih (Slaven Tolj) do krajnje eksperimentalnih na rubu znanosti i umjetnosti, kao što je performans koji se deset dana izvodio za po troje ljudi u smjenama: Sonolevitacija (Dmitry Gelfand i Evelina Domnitch), gdje se zvukom levitiraju zlatni listići koji se, ozvučeni, koriste kao instrument za zvučni performans.


Instalacije u javnom prostoru

Ostvarena je serija instalacija u javnom prostoru, od tradicionalnijih (Satelite Dražena Vitolovića, skulptura postavljena na fasadi zgrade u povijesnoj jezgri), serije plakata Old and depressive anonymous is looking for a permanent display place in some nice new art museum space Gorana Trbuljaka postavljenih u javnom prostoru namjenjenom oglašavanju (uz međunarodnu mail-art akciju), video instalacija (Lanterna Joška Baće, video svjetionik na punti Sv. Nikole, koja se promatra s mora te projekcija filma Zahod Mihovila Pansinija, na lokaciji gdje je snimljen film 1963. godine), svjetlosnih instalacija u urbanoj jezgri grada (Sandro Đukić, cijela kuća s crvenim osvijetljenim prozorima), do robota koji prosi na ulici (Sašo Sedlaček) i izložbe zvučne umjetnosti pod vedrim nebom (Radio-astronomy, zvučna slika svemira umjetničke grupe Radioqualia, interaktivna prostorno zvučna instalacija Rezonanca (Zvono) Hrvoja Hiršla postavljena u crkvi Sv. Petra, interaktivna generativna audio instalacija o komunikaciji insekata Brickets Pierrea Proskea).


Interdisciplinarni projekti i suradnje'

Kroz istraživačke i umjetničke projekte i predavanja o povijesti suvremenosti na otoku Korčuli i šire udruga Siva zona također kontekstualizira vlastito djelovanje kao i djelovanje svih drugih inicijativa koje potječu iz suvremenosti pristupa, te konstruktivno sudjeluje u kritičkom turizmu nudeći suvremene uz postojeće tradicionalne sadržaje. Vlastita istraživanja su: Međunarodni likovni susreti Vela Luka 1968.-1972., Mapiranje kinematografije jadranskih otoka i Industrijska baština otoka Korčule. U sklopu projektne linije Politike zelenih prostora kroz insajdersku kritiku bio-arta propituju se pitanja energije i prehrane, te izvodi vlastito istraživanje o samoniklom jestivom, začinskom i ljekovitom bilju.

Potiču se interdisciplinarni projekti, poput produkcije rada Andreje Kulunčić - Komercijalizacija povijesti, koji propituje srednjovjekovni statut grada Korčule a odvijao se na štandovima s jeftinom robom, gdje su korisnici dobivali suvenir u zamjenu za video intervju.

Programi poput Teorijski filmovi Transfera, koji predstavljaju teoriju u obliku video umjetnosti napravljenu za TV medij i peripetički performans Što je povijest? Hommage Praxisu, grupi Praxis i Korčulanskoj ljetnoj školi, Armina Medoscha, propituju performativnu stranu teorije.

Ostvareno je nekoliko međunarodnih suradnji i izložbi izvan Korčule: – Trans Adriatic Grey Area, u suradnji s projektom Lampo, Peskara, 2012., Concretely Immaterial, i New Materialisms grupne izložbe paralelno u dva prostora u Korčuli i Škotskoj 2010. i 2015. u suradnji s HICA Highland Institute for Contemporary Art, Inverness-shire, te 2016. u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu.

Siva zona poziva i goste - kustose koji ostvaruju izložbene projekte u Korčuli. Do sada su sudjelovali Stefan Rusu, Dunja Blažević / PRO.BA production (Centar za suvremenu umjetnost, Sarajevo), Ana Peraica, KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse i Sarah Cook, i Geoff Lucas, Ivana Meštrov / Slobodne veze, Branka Benčić i Aleksandra Sekulić i Barbara Borčić (Institut za suvremenu umjetnost Ljubljana).

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi