Sjećaš li se Dolly Bell?

Sjećaš li se Dolly Bell? je bosanskohercegovački dramski film iz 1981. godine, redatelja Emira Kusturice, kojem je to ujedno i prvi igrani film koji je režirao. Glavne uloge tumače Slavko Štimac kao Dino, Slobodan Aligrudić kao Dinov otac, Ljiljana Blagojević kao Dolly Bell i Mira Banjac kao Dinova majka.[1]

Sjećaš li se Dolly Bell?
Sjećaš li se Dolly Bell?.jpeg
RedateljEmir Kusturica
ProducentBerislav Petrušić
Olja Varagić
ScenaristEmir Kusturica
Abdulah Sidran
Glavne ulogeSlavko Štimac
Slobodan Aligrudić
Ljiljana Blagojević
GlazbaZoran Simjanović
SnimateljVilko Filač
Milenko Uherka
Velja Šakota
MontažaSenija Tičić
ScenografijaSulejman Bosnić
Ibro Hukara
Kemal Hrustanović
KostimografijaLjiljana Pejčinović
DistributerJadran Film
Sutjeska film
RTV Sarajevo
CFS Košutnjak
Godina izdanja1981.
Trajanje107 minuta
DržavaFlag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Jeziksrpskohrvatski
Žanrdrama
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Radnja filma smještena je tijekom 60-ih godina u Sarajevu, a odvija se oko mladića Dina, koji ubrzo postaje privučen u svijet sitnih kriminalaca, koji mu dodijele zadatak da skrije mladu prostitutku, u koju se kasnije Dino zaljubi.

Film je 1981. godine osvojio Zlatnoga lava na Venecijanskom filmskom festivalu[2] i Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu.[3] Film je trebao biti kandidat za Oscara za najbolji strani film na pedeset i četvrtoj dodijeli Oscara, no nije bio prihvaćen. Iz filma je također ostala poznata izjava Dina koja se ponavljala više puta kroz film "Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem".

RadnjaUredi

Radnja filma smještena je tijekom 60-ih godina u Sarajevu. Kuća za okupljalište odluči osnovati glazbeni sastav kako bi spriječio mlade da se pridružuju kriminalnim bandama. Jedan od kandidata je Dino, mladić opsjednut hipnozom, koju vidi kao načinom života, pa čak i načinom da se raširi komunizam. Dinov otac s druge strane, ne gleda na komunizam isto kao i Dino, te se protivi hipnozi i misli kako od nje nema ništa. Također često dolazi kući navečer pijan nakon čega zaziva obiteljske sastanke.

Kada Dino ne vježba hipnozu, često je u društvu svojih prijatelja, s kojim jedne noći ode pogledati film u kino. U kinu se te noći projecira film "Europa noću", talijanskog redatelja Alessandra Blasettia. Tijekom filma pojavi se striptzeta imena Dolly Bell, koja očara sve mladiće u kinu. Kasnije se sluša pjesma "24 mila baci" koja će se često ponavljati kroz film.

Jednoga dana Braco, ulični delikvent, naredi Dinu da sakrije njegovu djevojku. Dino odmah osjeti privlačnost prema toj predivnoj, naizgled nevinoj djevojci, koja radi kao prostituka i striptizeta pod imenom Dolly Bell. Ubrzo se oni dvoje sprijatelje te ga Dolly nauči kako se ljubiti, a on nju zauzvrat kako pisati te nešto o hipnozi. Jedne noći, Braco naredi svim Dininim prijateljima da siluju Dolly, kako bi se pripremila za svijet prostitucije u kojeg je misli uvesti.

Dinov otac uskoro završava u bolnici, primarno zbog opsesivnog pušenja i konzumiranja alkohola, dok je u međuvremenu Dolly odvedena iz skrovišta. Dino saznaje gdje Dolly nastupe jedne večeri te ju ode pogledati nakon čega vode ljubav. Braco ubrzo dolazi te prebija Dinu.

Nedugo nakon toga, Dinov otac umire u vlastitoj postelji. Istoga dana dugočekani novi instrumenti dolaze kako bi se glazbeni sastav konačno okupio, u kojem Dino svira gitaru i pjeva. Prva pjesma koju su odsvirali bila je "24 mila baci", koju je Dino često vježbao i pjevao kroz film. Film završava odlaskom Dinove obitelji prema novom stanu u Sarajevu kojeg su svi dugo čekali.

UlogeUredi

DistribucijaUredi

Film je premijerno prikazan 2. rujna 1981. godine na Venecijanskom filmskom festivalu, nakon čega je premijerno prikazan na televiziji u Švedskoj 31. listopada 1981. godine. Kasnije je pušten za kućnu prodaju u Mađarskoj 2. veljače 1984. godine, Portugalu 14. kolovoza 1986. i u SAD-u 15. kolovoza 1986. godine.[1]

Film je također prikazan na nekoliko festivala diljem svijeta, nakon premijernog prikazivanja na Venecijanskom filmskom festivalu 1981. godine, film je još prikazan na Švedskom međunarodnom filmskom festivalu u Göteborgu 30. siječnja 1982. godine, Islandskom međunarodnom filmskom festivalu u Reykjaviku 30. kolovoza 1999. godine, Češkom međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary 11. srpnja 2000. godine i ponovno na Fresh Film Festivalu 27. kolovoza 2004. godine, Ukrajinskom Dok-Maidan festivalu 1. prosinca 2005. godine, Litvanskom međunarodnom filmskom festivalu Kino Pavasaris 23. ožujka 2014. godine i Tajvanskom festivalu zlatnog konja 11. studenog 2014. godine.[1]

Teme filmaUredi

U svom prvom igranom filmu, Kusturica se bavi temama koje će se ponavljati kasnije u njegovoj karijeri[4]: tranzicija iz mladosti u odraslost, veza između osobne povijesti likova i političke i socijalne povijesti Jugoslavije, popularna zabava kao što su glazba, nogomet, alkohol, seks i kina. Dodatno, tu je element takozvanog "bježanja iz realnosti", koji u ovom filmu predstavlja hipnoza i Dinova zainteresiranost prema istoj.

NagradeUredi

Emir Kusturica, kao redatelj filma osvojio je brojne nagrade, čak četiri na Venecijanskom filmskom festivalu i jednu na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu.

Nagrada Godina dodijele Kategorija Primatelj Ishod
Venecijanski filmski festival 1981. Nagrada AGIS Emir Kusturica Osvojeno
Najbolji prvi uradak Emir Kusturica Osvojeno
Nagrada FIPRESCI Emir Kusturica Osvojeno
Nagrada OCIC Emir Kusturica Osvojeno
Zlatni lav Emir Kusturica Nominacija
Pulski filmski festival[3] 1981. Zlatna arena za najbolji scenarij Sjećaš li se Dolly Bell? Osvojeno
Međunarodni filmski festival u São Paulu 1982. Nagrada kritičara Emir Kusturica Osvojeno

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 (engl.) Sjećaš li se Dolly Bell? na imdb.com pristupljeno 27. prosinca 2018.
  2. (engl.) Venecijanski filmski festival na carnivalofvenice.com pristupljeno 27. prosinca 2018.
  3. 3,0 3,1 Sjećaš li se Dolly Bell? - dobitnik Zlatne arene pristupljeno 27. prosinca 2018.
  4. Sjećaš li se Dolly Bell na mojtv.hr pristupljeno 27. prosinca 2018.

Vanjske povezniceUredi