Skald

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Skald. Za album sastava Wardruna pogledajte Skald (album).

Skald (staronordijski: "pjesnik") izraz je koji se koristi za pjesnike na dvorovima skandinavskih vladara od vikinškog doba, od 793. do 1066., do srednjega vijeka (5. – 15. stoljeće). Skaldska poezija jedna je od dvaju glavnih oblika staronordijske poezije; drugi oblik čini anonimna Edda.[1][2]

Bersi Skáldtorfuson, u lancima, oblikuje stihove nakon što ga je zarobio kralj Óláfr Haraldsson (ilustracija Christiana Krohga iz Heimskringle objavljene 1899. godine)

Najčešći metar u skaldskoj je poeziji dróttkvætt. Pjesme su uglavnom povijesne tematike i pohvalne, a opisuju djela skaldova mecene. Ne može se sa sigurnošću utvrditi jesu li se skaldi služili glazbalima, no neki učenjaci vjeruju da su se tijekom recitiranja koristili harfom ili lirom.[3][4]

Korpus skaldske poezije sastoji se od 5797 stihova koje je osmislilo 447 skalda, a sačuvani su u 718 rukopisa.[5] Trenutačno korpus uređuje projekt Skaldic Poetry of the Scandinavian Middle Ages.[6]

Rana moderna inačica Thorove bitke s Jormungandom, što je tematika ranih skaldskih stihova Bragija Boddasona i Ulfra Uggasona

EtimologijaUredi

Riječ skald vjerojatno je povezana s pragermanskom riječju *skalliz, koja znači "zvuk, glas, povik" (u starovisokonjemačkom riječ "skal" znači "zvuk"). U starovisokonjemačkom postoji riječ skalsang, koja znači "pjesma pohvalnica, psalam", dok riječ skellan znači "odzvanjati". Starovisokonjemački korijen skeltan etimološki je jednak korijenu skald- (*skeldan), a znači "grditi, kriviti, optužiti, uvrijediti". Osoba koja vrijeđa naziva se skelto ili skeltāri. Zapadnogermanska inačica za riječ skald glasi scop. Kao scop, koji je povezan sa suvremenom engleskom riječi scoff ("ismijavati"), riječ skald u engleski je jezik ušla kao scold ("grditi"), što odražava važnost pjesama rugalica u germanskoj poeziji.[7]

PovijestUredi

Začetci skaldske poezije datiraju iz početka 9. stoljeća s Bragijem Boddasonom i njegovom Ragnarsdrápom, koju se smatra jednom od najstarijih preživjelih nordijskih pjesama. Bragi je najraniji skald čiji su stihovi preživjeli.[8][9]

Nakon njega skaldi poput Egilla Skallagrímssona i Torbjørna Hornklova u desetom su stoljeću postali poznati po pjesmama koje su oblikovali za kraljeve kojima su bili podređeni. U to su vrijeme Islanđani i Skandinavci i dalje bili pogani, zbog čega su njihova djela često aludirala na bogove kao što su Thor i Odin, ali i na proroke i rune.[10] Tadašnja poezija značajna je i po prikazu "herojskoga doba" Vikinga i toga što ju čine "pjesme pohvalnice, oblikovane u spomen na kraljeve i ostale ugledne ljude; često su bile prilično duge."[10][11][12]

Skaldi su s vremenom postali glavni izvori za islandsku i nordijsku povijest i kulturu jer su uglavnom oni učili usmenu predaju i prenosili je.[13] Zbog toga se uloga skalda promijenila i postali su ugledniji. Svakom je kralju i starješini bio potreban skald koji bi zabilježio njegove pothvate i tako osigurao da uspomena na njega živi i dalje, a skaldi su tako postali i glavni povjesničari svojeg društva. Autori pisanih artefakata iz toga vremena upravo su skladi jer su prvi bilježili događaje na papiru. Neki su skaldi postali bilježnici koji su zapisivali zakone i događaje vezane uz vladu, neki od njih čak su izabrani u Althing, dok su ostali radili u suradnji s crkvama kako bi zabilježili živote i čudesa svetaca i tako prenosili ideale kršćanstva. U vrijeme kad se vikinška kultura počela priklanjati kršćanstvu, skaldi su postali glavni zastupnici kulture.

 
Snorri Sturlusonn, ilustracija Christiana Krohga (iz 1899.)

Nakon nekog vremena skaldskom zanimanju prijetilo je izumiranje, no Snorri Sturluson skupio je njihova djela u Proznu Eddu kako bi sačuvao njihovu umjetnost. Snorri, rođen na Islandu u 12. stoljeću, igrao je vrlo važnu ulogu u povijesti skaldske poezije. Osim što je bio pjesnik, u jednom dijelu života bio je čelnik Althinga, odnosno rukovodio je islandskom vladom. Njegova je Prozna Edda očuvala tradicije i metode skalda, a danas je i glavni izvor informacija o skaldima. Prozna Edda razlomila je i objasnila kenninge korištene u skaldskoj poeziji, zbog čega su danas razumljivi. Osim što je napisao Proznu Eddu, Snorri je napisao još nekoliko važnih djela, u kojima je prepričavao stare nordijske legende i pothvate kraljeva.[14][15]

Skaldska poezijaUredi

 Podrobniji članak o temi: Skaldska poezija

Stih Edda uglavnom je jednostavan s obzirom na sadržaj, stil i metar, a njime se uglavnom iznosi mitološki ili herojski sadržaj. Suprotno tome, skaldski je stih složen i uglavnom posvećen određenim jarlima i kraljevima. Ne zna se kako se skaldska poezija izvodila, no učenjaci su složni u tome da se recitirala, a ne pjevala.[16]

Za razliku od mnogih drugih književnih oblika toga vremena, zasluge za nastanak određene pjesme može se uz određenu količinu sigurnosti pripisati autoru (skaldu). Mnogi su skaldi bili utjecajni ljudi, pa su tako zapisani i njihovi životopisi. Metar je ukrašen, a uglavnom je dróttkvætt ili njegova inačica. Sintaksa je složena, rečenice se uglavnom isprepliću, a u upotrebi su česti kenninzi i heiti.

Skaldska poezija nastala je u inačicama i dijalektima staronordijskog jezika. Stihovi su uglavnom aliterativni, a strofe su gotovo uvijek u dróttkvættima. Dróttkvætt se uglavnom sastoji od oktava, a svaki je par stihova zapravo jedan cijeli stih koji se konvencionalno piše kao dva.

ObliciUredi

Ovo su oblici skaldske poezije:

  • Drápa, dugi serijal strofa (uglavnom dróttkvætta) s refrenima (stefima) između njih.
  • Flokkr, vísur ili dræplingr, kraći serijal takvih strofa bez refrena.
  • Lausavísa, jedna strofa dróttkvætta za koju se smatra da je improvizirana za određenu prigodu koju spominje.

Skaldi su također oblikovali pjesme rugalice (níðvísur), a vrlo rijetko i erotske pjesme (mansöngr).

KenninziUredi

Stihovi skalda sastoje se od mnogo kenninga, okamenjenih metafora prisutnih u većem dijelu tadašnje sjevernoeuropske poezije. Kenninzi su stilska sredstva kojima se potkrijepljuje uobičajena slika radi oblikovanja aliteracijskog polustiha u dróttkvættu, no zbog iznimno strožih pravila skaldskoga stiha ta su sredstva umnogostručena kako bi prikazali skaldovu vještinu i sposobnost igranja riječima. Slike su zbog toga djelomično hermetične, barem onima koji ne prepoznaju aluzije koje ih čine.[17]

Skaldske pjesmeUredi

Veći dio skaldskog pjesništva čine pjesme posvećene određenim kraljevima koje su oblikvali njihovi dvorski pjesnici. Uglavnom su povijesne tematike – spominju bitke i ostale pothvate iz kraljeva života.

Nekoliko preživjelih skaldskih pjesama mitološke je tematike.

  • Þórsdrápadrápa posvećena bogu Thoru koja govori o jednoj od njegovih bitaka s divovima.
  • Haustlöng ‒ govori o dvjema mitološkim pričama naslikanima na štitu koji je dobio pjesnik.
  • Ragnarsdrápa ‒ govori o četirima mitološkim pričama naslikanima na štitu koji je dobio pjesnik.
  • Húsdrápa ‒ govori o mitološkim scenama prikazanima na kuhinjskim radnim pločama.
  • Ynglingatal ‒ opisuje podrijetlo norveških kraljeva i povijest Ynglinga. Sačuvana je u Heimskringli.

Dvije pjesme govore o kraljevoj smrti i njegovom primanju u Valhali.

Neke su pjesme nastale povodom određenih događaja, poput pjesama Egilla Skallagrímssona

Značajni skaldiUredi

Zna se za više od 300 skalda koji su živjeli između 800. i 1200. godine. Mnogi se spominju u Skáldatalu, no nisu svi od njih poznati na temelju postojećih materijala. Među značajnijima su:

IzvoriUredi

  1. skald. Store norske leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.
  2. Børge Nordbø. skaldediktning. Store norske leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.
  3. Knut Helle (4. rujna 2003.). The Cambridge History of Scandinavia, str. 551–, Cambridge University Press pristupljeno 9. lipnja 2012. ISBN 978-0-521-47299-9
  4. Dróttkvætt. Skaldic Project Academic Body pristupljeno 1. lipnja 2019.
  5. Wills, Tarrin (17. kolovoza 2018.). "Skaldic Project: Statistics". Skaldic Poetry of the Scandinavian Middle Ages
  6. Wills, Tarrin (27. srpnja 2017.). "Skaldic Project - Cross-Platform Interface". Skaldic Poetry of the Scandinavian Middle Ages
  7. scold. etymonline.com pristupljeno 1. lipnja 2019.
  8. Brage Boddason Den Gamle. Norsk biografisk leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.
  9. Ragnarsdrápa. heimskringla.no pristupljeno 1. lipnja 2019.
  10. 10,0 10,1 Egil Skallagrimsson and the Viking Ideal. fathom.lib.uchicago.edu
  11. Christina von Nolcken. Egil Skallagrimsson and the Viking Ideal. University of Chicago pristupljeno 1. lipnja 2019.
  12. Torbjørn Hornklove. Norsk biografisk leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.
  13. The Skalds: A Selection of Their Poems, with Introduction and Notes by Lee M. Hollander Review by H. M. Smyser, “Speculum," Vol. 21, br. 2. (travanj 1946.), Medieval Academy of America [1]
  14. Snorri Sturluson - Icelandic writer. Encyclopedia Britannica
  15. Børge Nordbø. Snorre Sturlason. Norsk biografisk leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.
  16. (1995) The Structure of Old Norse Dróttkvætt Poetry, Cornell University Press ISBN 0801430232
  17. kenning. Store norske leksikon pristupljeno 1. lipnja 2019.

BibliografijaUredi

  • K. E. Gade (ed.) Poetry from the Kings' Sagas 2 from c. 1035 to c. 1300 (Brepols, 2009.) ISBN 978-2-503-51897-8
  • Margaret Clunies Ross (2007.) Eddic, Skaldic, and Beyond: Poetic Variety in Medieval Iceland and Norway (Fordham University Press, 2014.) ISBN 9780823257836

Vanjske povezniceUredi