Slavko Batušić

Slavko Batušić (Novska, 2. lipnja 1902.Zagreb, 25. travnja 1979.), hrvatski književnik, publicist, teatrolog, predavač, povjesničar umjetnosti i redatelj.

Slavko Batušić
Rođenje2. lipnja 1902.
Novska, Hrvatska
Smrt25. travnja 1979.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjeknjiževnik, teatrolog, leksikograf i prevoditelj
Period pisanja1920. do 1978.
Važnija djela
  • Medvedgradska kraljica
    Čuda i čarolije
    Kroz zapadne zemlje i gradove
    Na dragom tragu
    Argonauti
    Od Kandije do Hammerfesta
    Komorni trio
    Od Siene do Haarlema
    Stanislavski u Zagrebu
    Rembrandtu u pohode
    Umjetnost u slici
    Pejsaži i vedute
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Slavko Batušić je studirao u Zagrebu i Parizu. U zagrebačkom je Hrvatskom narodnom kazalištu djelovao od 1921. kao tajnik, redatelj i dramaturg, a poslije Drugog svjetskog rata vodio je Arhiv i muzej HNK. Jedan je od utemeljitelja i prvih voditelja zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, a bio je i profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu), te glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti i Bibliografije rasprava i članaka Leksikografskog zavoda. Njegov doprinos hrvatskoj umjetnosti su bili njegovi putopisi (kao putopisac je među najpoznatijima u hrvatskoj književnosti), pjesme, novele, romani, drame i kazališne studije (koje ga svrstavaju u red najistaknutijih hrvatskih teatrologa). Za potrebe HNK prevodio je dramske tekstove i libreta. Predavao je i na glumačkim učilištima.

Od 1920. do 1978. kontinuirano se bavio opusom Miroslava Krleže. Kritički je i teatrografski obradio veći dio Krležina dramskog opusa (osobito scenografije i interprete), napisao je osvrt na »domobransku historiju« u paraleli s Crnjanskim, pozabavio se i lirikom (Balade Petrice Kerempuha). Njegov pristup Krleži odlikuje se »vrijednošću detaljne informacije, korektnog opisa, dokumentarnog prikaza, filološke akribije« (S. Lasić). Batušićeva je kritička prisutnost među Krležinim suvremenicima trajala najduže: osim u tekstovima, očitovala se i prihvaćanjem odgovornih redaktorskih poslova u enciklopedijskim edicijama pod Krležinim vodstvom. Premda je u izvjesnom smislu njegov odnos s Krležom zadan perspektivom Benešića i Gavelle, Batušić ne dijeli njihovu suzdržanost u naklonosti, ali ni ne biva žrtvom odanosti krležijanstvu.[1]

Djela

uredi

Izvori

uredi
  1. LZMK / Krležijana: Batušić, Slavko, pristupljeno 13. srpnja 2014.

Vanjske poveznice

uredi