Slivnica

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Slivnica je naselje u Općini Posedarje, u Zadarskoj županiji.

Slivnica
Slivnica Slivnica na zemljovidu Hrvatske
Država	Hrvatska
Županija	Zadarska
Općina/Grad	Posedarje
Površina	26,46 km²
Zemljopisne koordinate	44°14′35″N 15°26′54″E
Stanovništvo (2011.)
- Ukupno	834
Broj stanovnika Slivnica (Posedarje, Zadarska) [uredi]
2001.	876
2011.	834
2021.	785
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.
Pošta	Posedarje /23242
Pozivni broj	023
Autooznaka	ZD
Slivnica Slivnica na zemljovidu Zadarske županije

Zemljopis

Slivnica je jedno od površinom većih naselja u Zadarskoj županiji. Raštrkana je nedaleko od obale Velebitskog kanala i mjesta Vinjerca, Posedarja, Jovića, Grgurica, i Gornjeg Poličnika s kojima graniči, te Novigradskog mora, Novskog ždrila i doline rječice Bašćice. Cesta Posedarje - Pag - Lun prema otoku Pagu prolazi kroz Slivnicu, a zaseoke, kojih ima oko 20 spajaju lokalne ceste. Sjeveroistočni dio naselja zauzima krško Slivničko bilo s najvišim vrhom Oraška (Lergova) gradina, 268 m. Niži dijelovi su u porječju Bašćice koja teče Slivničkim poljem u čijoj su podlozi lapori i pješčenjaci (fliš) prekriveni mladim naplavinama. Klima je ugodna, prevladavaju topla ljeta i blage zime. Ovaj prostor obilježava i bura koja zna biti vrlo snažna s olujnim udarima. Prosječne temperature srpnja su 24,5 °C a siječnja 6,5 °C. Padne oko 950 mm padalina godišnje. Snijeg u prosjeku pada svake 3 godine. Katastarska općina izlazi i na Velebitski kanal gdje je plaža u uvali Bokulja otvorena prema Velebitu. Od voda najznačajnija je rječica Bašćica s pritocima te veći broj izvora i zdenaca koji upućuju na postojanje podzemnih voda. Slivnicu čine Gornja Slivnica (Bokulja ili zapadne Lerge, Jukići, Brkljače, Lerge, Ćukovići, Mijolovići Gornji, Juričevići, Landeke, Brisnica, Kalaca Selo/Kalaci) i Donja Slivnica (Veršići Gornji, Zekići, Brkljače Donje, Zekići, Žunići, Mijolovići Donji, Grgići/Mijolovići te Podastrana ili Podgalije gdje su Kneževići i Veršići Donji).

Galerija

Plaža Bokulja

Slivnica zimi

Glavna cesta prema Pagu

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2011. Slivnica je imala ukupno 834 stanovnika. Stanovništvo je živjelo u 275 kućanstava, a u naselju je bilo čak 416 stanova. Prosječno kućanstvo imalo je 2,9 stanovnika (1991. 3,7 kada je bilo 289 kućanstava). Naselje obilježavaju napuštanje poljoprivrede, smanjenje broja stanovnika, kućanstava, iseljavanje i postupna urbanizacija. Velik broj Slivničana odselio je u Zadar, Rijeku i inozemstvo. Najveći broj stanovnika zabilježen je 1961. godine - 1228. Po narodnosti Slivničani su mahom Hrvati.^{[nedostaje izvor]}

Naselje Slivnica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	431	313	448	444	484	636	520	762	1035	1136	1228	1193	1119	1061	876	834	785
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava

Do 1806. Slivnica je pripadala općini Novigrad, zatim 1806. – 1811. u vrijeme francuske uprave, općini Posedarje, zatim opet do 1945. općini Novigrad. U razdoblju 1952./1953. bila je dio općine Vinejrac, a 1953. – 1962. općine Posedarje. Od 1962. do 1992. pripala je općini Zadar. Od 1993. dio je općine Posedarje a čine je 2 mjesna odbora s pripadajućim dijelovima naselja (zaseocima) pa otud i imena (Gornja i Donja Slivnica).

Povijest

Prostor Slivnice naseljen je od starijega kamenog doba; postoje tragovi iz mlađeg kamenog doba i bakrenog. Gusto naseljeno u doba Liburna i Rimljana. Na brežuljcima oko sela ostatci triju liburnskih gradina (Gradina od Bokulje, Mijolovića gradina i Lergova ili Oraška gradina). Najveća je u željeznom dobu i u vrijeme rimske uprave bila Oraška gradina s utvrdom koja je nadzirala Velebitski kanal i naselja s obje njegove strane te velik dio Ravnih kotara. Rimljani su stare Liburne romanizirali, a dolaskom Hrvata prevladali su hrvatski jezik i hrvatski rodovsko-plemenski ustroj. Slivničku župu okupljalo je staro svetište s crkvom Sv. Kuzmana i Damjana, u granicama Ninske biskupije. U pisanim izvorima Slivnica se spominje 1301. i 1389., a spominju se i starija selišta koja su činila srednjovjekovnu hrvatsku Slivnicu: Poričane, Bašćica, Rakita, Zidine, Podzidine, Kamenjane, Mundići, Maljine i dr. Slivnica je jedno od najstarijih naselja nekadašnjeg srednjovjekovnog novigradskog distrikta. U srednjem vijeku pripadala je (istočni dio) hrvatskim knezovima Krbavskim Kurjakovićima, tj. njihovom ogranku Posedarskima, a zapadni dio zadarskoj vlasteli. Uvođenjem mletačke uprave na hrvatskom Jadranu početkom 15. st., Slivnica je velikim dijelom pripala obitelji Venier, a kasnije obitelji Licini. S Vinjercom (Kaštel Slivnice, Kaštel Rimanić, Kaštel Venier) bila je kršćanska predstraža na granici s Osmanskim Carstvom koje se proširilo u Hrvate (R. kotari) u prvoj pol. 16. st. Osmanlije je nisu mogli osvojiti iako su to često pokušavali, zbog čega je stanovništvo bilo u stalnoj opasnosti. U 19. stoljeću zapadni dio kupili su Kneževići i Veršići iz Vinjerca, a istočni je bio u vlasništvi knezova Benja-Posedarskih iz Zadra. Početkom 19. st. zajednička župa Vinjerac-Slivnica preustrojena je u samostalne župe Vinjerac, Slivnica i Seline, koje su ukinućem Ninske biskupije pripale Zadarskoj nadbiskupiji, Dekanatu Ražanac. Sredinom 19. st. kroz Slivnicu je izgrađena stara cesta iz Zadra preko Poličnika i Slivnice do Vinjerca. Jedan izvor vode, nazvan Slivnica, podno Oraške gradine, dao je ime selu. Pokraj tog izvora (danas lokva) bila je podignuta u staro vrijeme crkva koja se vremenom pokazala neodgovarajućom i neupotrebljivom te je 1845. crkvenim sredstvima i suradnjom mještana obnovljena i podignuta dva metra očuvavši prijašnje dimenzije. Župa sv. Kuzmana i Damjana, mučenika ustanovljena je oko 1759. U župi je djelovala bratovština sv. Kuzme i Damjana. Svoju feštu mjesto slavi 27. rujna.

Spomenici i Znamenitosti

• Župna Crkva Sv. Kuzme i Damljana
• Gradina kod zaljeva Bokulja, prema Jovićima
• Miolovića gradina, južno od Gradine kod Bokulje, opasana suhozidnim bedemima od neobrađenog vapnenca
• Lergova gradina s ostacima suhozidnih kućica

Gospodarstvo

Stanovništvo se bavi stočarstvom, posebice po kamenjarskim pašnjacima Gornje Slivnice, poljodjelstvom u polju uz Bašćicu, ali i na drugim površinama, turizmom, lovom i poduzetništvo, a znatan dio mještana čine pomorci.

Obrazovanje

Do polovice 20. stoljeća Slivničani su pohađali osnovnu školu u Vinjercu, a tada je počela s radom osmogodišnja škola koja je postupnim opadanjem broja djece ukinuta koncem 70-tih godina 20. stoljeća. Otada djeluju područne škole OŠ Braća Ribar Posedarje u Gornjoj i Donjoj Slivnici, a upisuju učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Kultura

Spomenici kulture su pretpovijesne liburnske gradine i grobni humci, kameni zdenci i ostatci ruralne arhitekture u više zaselaka. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana obnovljena je 1845. godine. Neprekinuti niz župnika poznat je od 1769. Crkva je ponovno obnovljena i produžena 1988. Jednobrodna je sa sakristijom; glavni oltar sa svetohraništem i drvenim kipovima sv. Kuzme i Damjana; kameni oltar prema puku; na postoljima uza zid drveni kipovi Gospe od Zdravlja i sv. Josipa; kamena škropionica i zvonik s dva zvona.

Sačuvano je pučko (glagoljaško) pjevanje dijelova mise i nekoliko drugih napjeva.

Od 2000. g. djeluje i kulturno umjetničko društvo koje nosi ime KUD Sv.Kuzman i Damjan - Slivnica, a njeguje tradiciju pjesme i plesa slivničkoga kraja.

Šport

• Futsal Klub Slivnica
• BK Slivnica

Literatura

• Damir Magaš, Vinjerac, Zavod za povijesne znanosti HAZU, HGD Zadar, Zadar, Zagreb, 1999.

Nedovršeni članak Slivnica koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.