Sovsko jezero
Sovsko jezero smješteno je na šumovitim sjevernim padinama Dilja.[1][2] Naziva se i "Modrim okom Slavonije", jer se nalazi u maloj, okrugloj, prirodnoj depresiji koja oblikom i tamnom modro-zelenom bojom podsjeća na oko.
| Sovsko jezero | |
|---|---|
| Položaj | |
| Koordinate | 45°17′23.87″N 18°1′9.63″E / 45.2899639°N 18.0193417°E |
| Smještaj | Čaglin |
| Države |  Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 0,116 km |
| Širina | |
| • Najveća | 0,066 km |
| Dubina | |
| • Najveća | 10 m |
| Površina | 0,0036 km2 |
| Nadm. visina | 330 m |
  Sovsko jezero Sovsko jezero na zemljovidu Hrvatske  | |
O jezeru uredi
Postanak i zadržavanje vode u jezeru povezani su s izvorom koji ga prihranjuje, a koji je unutar samog jezera. S položenije i pliće istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, a u nekim dijelovima i bukova šuma. Uz njegove zapadne i južne strane prostiru se pašnjaci, stari voćnjaci i oranice, što svjedoči o dugotrajnoj čovjekovoj prisutnosti u okolici jezera. Budući da je Sovsko jezero jedinstven primjerak prirodnoga jezera uz koje se razvila mala travnata oaza u inače šumovitome brdsko-brežuljkastom području brdsko-kontinentske Hrvatske, jezero je s okolnim područjem zaštićeno kategorijom zaštićeni krajolik. Zbog svoje razmjerno male površine od 3600m², jezero se ne može smatrati ornitološkim rezervatom, ali ono je svakako ekološki važno utočište nekih ptica močvarica (trstenjaka, liske, gnjuraca, dviljih patki). Od riba u jezeru živi samo zlatni karas. Ribolov je dopušten samo u određenom razdoblju, a poribljavanje drugim vrstama najstrože je zabranjeno. Rubovi jezera obrasli su trskom, rogozom i drugom močvarnom vegetacijom. Zbog velike proizvodnje organske tvari, u jezeru dolazi do ubrzane sedimentacije, sniženja razine jezera i zatrpavanja. Razlog tome je stalni manjak vode uzrokovan nepovoljnim hidrološkim prilikama, tj. nedovoljnom količinom padalina. Sovsko jezero poznato je po dobrom turističkom potencijalu pa je postalo i poznato izletište, a brojnim izletnicima atraktivne su šetnje po svježe pokošenim proplancima baš kao i šetnja kroz okolnu šumu.
Izvori uredi
- ↑ Turistička zajednica Požeško-slavonske županije. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2016. Pristupljeno 4. srpnja 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Sovsko jezero: O jezeru. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2016. Pristupljeno 4. srpnja 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Literatura uredi
- Tanocki Zvonimir, Crljenko, Ivana, Jezera Hrvatske, Zagreb, Školska knjiga, 2011., str. 228., ISBN 978-953-0-60489-6