Otvori glavni izbornik

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske (ili "hibridni rat protiv Hrvatske") je prijeporni termin koji označava subverzivne aktivnosti protiv Republike Hrvatske, koje bi se mogle prepoznati u stvarnosti.

Neki intelektualci odbijaju govor o specijalnom ratu protiv Hrvatske, prepoznajući u takvom govoru potencijal koji bi u hrvatskom društvu mogao dovesti do svojevrsnog Makartizma.

Sadržaj

Specijalni rat protiv Hrvatske u godinama njezinog stvaranjaUredi

Tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. razotkrile su hrvatske obavještajne službe više operacija kojima se sredstvima psihološkog rata i stanovitog broja terorističkih čina nastojalo umanjiti međunarodni ugled Hrvatske, pouzdanje naroda u vrh države, u obrambene snage i povjerenje u sposobnost Hrvatske da opstane u ratu. Te su se protuhrvatske aktivnosti nastavljale na aktivnosti jugoslavenske diplomacije i drugih državnih tijela, koje su radi očuvanja cjelovitosti te države ustrajno širile "propagandu o Hrvatima kao narodu s kolektivnom odgovornošću i krivnjom za učinjeni genocid nad stotinama tisuća Srba u II. svjetskom ratu. Zbog toga, Hrvate treba držati pod neprestanom kontrolom, što je, ustvari, bio neslužbeni velikosrpski program. Zadaća izvršitelja u diplomatskim predstavništvima bila je objasniti svijetu kakvoj opasnosti je izložena Jugoslavija iznutra, zbog genocidnog karaktera jednog od njezinih naroda (konstitutivnih). Koristeći sve međunarodne institucije i veze formirane i financirane preko tadašnjeg Saveznog sekretarijata vanjskih poslova, ta propaganda je uspjela postići dva cilja – prikazati Jugoslaviju kao jedinu prihvatljivu varijantu i probuditi međunarodnu sumnju u hrvatski narod. U takvom kontekstu, agresija Srbije na Hrvatsku mogla se u svijetu dvoznačno prihvatiti – kao obrana Jugoslavije, omiljene u europskim lijevim krugovima i među zemljama pobjednicama II. svjetskog rata koje su je i stvorile ili kao obranu 'ugroženog srpskog naroda' od 'genocidnog', tj. sotoniziranog hrvatskog naroda... Srbijanski propagandni stroj sustavno je uvjeravao (a najvećim dijelom i uspio uvjeriti) Srbe u Hrvatskoj, kako im prijeti opasnost od Hrvata, osobito od Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), tada najistaknutije stranke u Hrvatskoj".[1]

Od akcija agresora na Hrvatsku, u javnosti su bolje prezentirane Operacije „Labrador“ i "Opera". Hrvatska strana je veliki dio akcija uspjela razotkriti, ali su ipak su strane novinske agencije prenijele i neke lažne izvještaje kojima je cilj bio naštetiti Hrvatskoj. Tako je Reuters objavio vijest o pogubljenju srpske djece od strane hrvatskih snaga u Vukovaru.

Manje je široj hrvatskoj javnosti poznat teroristički napad u Zadru 11. travnja 1991.,[2][3] eksplozija u prostorijama Hrvatske pošte i telekomunikacija u Savskoj 1991., napad na Zadar vagonom napunjenim eksplozivom koji je gurnut iz Benkovca zapeo prije tunela Debeljaka a cilj je bilo kemijsko postrojenje u Gaženici kod Zadra [4][5] i dr.

Specijalni rat protiv Hrvatske danasUredi

Od aktivnosti specijalnog rata protiv Republike Hrvatske danas, u Javnom izvješću hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije za 2016. godinu se spominje da su "...aktivne organizacije i pristaše četničkih pokreta u državama okruženja. Pri tome postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta. Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom. Uz navedeno, pristaše četničkih pokreta zastupaju izrazito anti-NATO-ovske stavove... Međutim, prijetnja od njega je ograničena jer nema organizacijsku niti brojčanu snagu u RH." Također se spominje prijetnja islamskog terorizma, gdje je u Egiptu otet hrvatski državljanin Tomislav Salopek, te pogubljen nakon što egipatske vlasti nisu pristale iz zatvora pustiti neke radikalne islamiste, što je bilo traženo u poruci koju je u video materijalu upućenom međunarodnoj javnosti morao čitati sam Salopek.[6]

U intervjuu za HRT u studenom 2016. godine iznosi povjesničar dr.sc. Ivica Lučić (tijekom Domovinskog rata, visoki časnik vojne obavještajne službe) ocjenu da je u tijeku "informacijski rat protiv Hrvatske, nešto što možemo zvati specijalnim ratom protiv Hrvatske". On u tada tekućim političkim napadima na ministra obrane Damira Krstičevića, koji je general iz Domovinskog rata, te - kako iznosi Lučić - "simbol Domovinskog rata, simbol pobjede i čovjek koji je najbliže vezan uz branitelje i Domovinski rat" vidi subverzivnu aktivnost koja se vodi "kako bi se umanjila veza ove vlade s braniteljskom strukturom, otvorili bokovi za neke sukobe, napravile podjele unutar braniteljskih struktura. Stvara se jedna histerija, panika, na što su oni koji su to započeli svakako računali", naglasio je Lučić.[7]

2015. godine je snimljen, te potom prikazivan - tako u Kanadi u prosincu 2016. godine - dansko-hrvatski film "Masakr u Dvoru" koji zločin nad civilima, počinjen u Gunji od strane srpskih vojnika, neizravno pripisuje Hrvatskoj vojsci[8]. Tijekom pravnog progona hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača, mnogi strani mediji su iste tretirali krivima za ratne zločine navodno počinjene u operacijama oslobođenja Hrvatske, iako sudska odluka još nije bila donesena. [9]

U svibnju 2016. godine je bivši ministar gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske Ivan Vrdoljak za medije iznio kako je za vrijeme njegovog mandata 2012.-2015. godine sprječen pokušaj obavještajnih aktivnosti iz Mađarske, kojima su meta bili on i potpredsjednica Vlade RH Vesna Pusić; cilj stranih obavještajnih aktivnosti je bila smjena to dvoje članova vlade, koji su se našli na putu gospodarskim interesima mađarskih poduzeća. [10]

U rujnu 2017. godine su u medijima prezentirani podatci iz kojih bi proizlazilo da bosanskohercegovačke obavještajne službe provode obavještajne aktivnosti u svrhu sprječavanja nekih poslovnih aranžmana, kojima su na meti (i) visokopozicionirani hrvatski dužnosnici. S bosanskohercegovačke strane nije stigao demanti, nego objašnjenje da su njihove obavještajne aktivnosti u skladu s bosanskohercegovačkim zakonima.[11]

U studenom 2017. je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, govoreći o aktualnim teškoćama u svezi koncerna Agrokor, iznio kako smatra da se protiv Hrvatske vode aktivnosti hibridnog rata (tj. specijalnog rata).[12]

U Javnom izvješću SOA-e za 2017. god. se iznosi: "Teme interesa stranog obavještajnog djelovanja u Republici Hrvatskoj su, između ostalog, procesi koji se odvijaju unutar NATO-a i EU-a, hrvatski stavovi koji se tiču NATO-a i EU-a te euroatlantskih integracija, hrvatska politika prema jugoistočnom susjedstvu, energetska sigurnost kao i hrvatska gospodarska pitanja. Strano obavještajno djelovanje usmjereno je i na procese donošenja odluka u Republici Hrvatskoj, što ponekad uključuje i elemente hibridnog djelovanja uz plasiranje tzv. „lažnih vijesti“ u javni prostor i pokušaje narušavanja međunarodnog ugleda Republike Hrvatske. Pojedina strana obavještajna djelovanja za svoje interese nastoje iskoristiti unutarnje političke procese koji se tiču zaštite manjinskih prava u Republici Hrvatskoj. U sklopu hibridnog djelovanja, u hrvatski medijski i informativni prostor nastoje se ubaciti lažne ili iskrivljene vijesti u kojima se Republiku Hrvatsku, EU i NATO prikazuje u negativnom svjetlu, te se želi utjecati na stabilnost hrvatskih institucija, regionalnog okruženja i euroatlantskog i europskog zajedništva. U jednoj medijski eksponiranoj operaciji nastojalo se spriječiti procese istraživanja i procesuiranja ratnih zločina počinjenih za vrijeme okupacije dijelova hrvatskog teritorija tijekom Domovinskog rata, uhićenjem svjedoka i posljedičnim zastrašivanjem drugih mogućih svjedoka."[13]

Kritike protiv govora o "specijalnom ratu protiv Hrvatske"Uredi

Novinar Ladislav Tomičić kod "autograf.hr" objavljuje u 28. studenoga 2016. godine kritiku govora o "specijalnom ratu" u suvremenoj Hrvatskoj, gdje se političke protivnike prokazuje kao - neprijatelje.[14]

LiteraturaUredi

  1. Sučić, Stjepan (prosinac 2011.). "Strategijske značajke Domovinskog rata tijekom 1991.". National security and the future 12 (4): 44, 61 pristupljeno 28. studenog 2018.
  2. Ana Skoblar: 25 godina od terorističkog čina na Plovaniji, Antena Zadar, 11. travnja 2016.
  3. Siniša Klarica: Prošlo je 20 godina od terorističkog čina na Plovaniji, Zadarski list, 9. travnja 2011. Pristupljeno 11. travnja 2018.
  4. Tomislav Novak: Ova lokomotiva bila je opaki četnički ratni stroj i dio tajnog projekta Krajina ekspres... - Propali napad na Zadar, Jutarnji list, 19. siječnja 2013. Pristupljeno 11. travnja 2018.
  5. Borna Marinić: [http://dogodilose.com/2015/01/22/zapocela-operacija-maslenica-22-sijecnja/ Započela operacija Maslenica - 22. siječnja - Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat - 22. siječnja Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat. 22. siječnja 2015. Pristupljeno 11. travnja 2018.
  6. Sigurnosno-obavještajna agencija, Javno izvješće za 2016. god., str. 8., 15. i 16., pregledano 20. svibnja 2017.
  7. "Lučić: Protiv Hrvatske vodi se specijalni rat", HRT, 24. studenoga 2016.
  8. Film '15 minuta - masakr u Dvoru' prikazan u Kanadi u udarnom terminu. Direktno.hr (2. prosinca 2016.) pristupljeno 18. srpnja 2018.
  9. "Kako se vodi psihološki rat protiv Hrvatske", HOP, 26. rujna 2017., pregledano 10. listopada 2017.
  10. Ivan Vrdoljak: “SOA je spriječila MOL-ov pokušaj da špijunira i smijeni mene i Vesnu Pusić”. Maxportal.hr (18. svibanj 2016.) pristupljeno 15. prosinca 2017.
  11. HINA (20. rujna 2017.). Ministar BiH o prisluškivanju hrvatskih političara: 'Sve je legalno'. Večernji list pristupljeno 15. prosinca 2017.
  12. Enis Zebić (24. studenog 2017.). I Hrvatska meta hibridnog rata. Radio Slobodna Europa pristupljeno 15. prosinca 2017.
  13. SOA (2018). Sigurnosno-obavještajna agencija, Javno izvješće 2017, str. 12. SOA pristupljeno 18. srpnja 2018.
  14. "Hrvatska nije Damir Krstičević", Ladislav Tomičić za "autograf.hr" 28. studenoga 2016.