Srijemska oblast

Srijemska oblast obojena zelenom.

Srijemska oblast je bila oblast u Kraljevini SHS. Sjedište je bilo u Vukovaru. Osnovana je Uredbom o podjeli zemlje na oblasti od 26. lipnja 1922. godine kojim je preustrojena Kraljevina SHS. Ukinuta je Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja od 3. listopada 1929. godine.[1][2]

PovijestUredi

 
Karta Srijemske oblasti.

Uredbom o podjeli zemlje na upravne oblasti od 26. travnja 1922. te istodobno donesenim Zakonom o sreskoj i oblasnoj samoupravi (SN 92/1922), na osnovi čl. 95 Vidovdanskog ustava, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) podijeljena je na 33 oblasti. Jedna od oblasti bila je i Srijemska oblast sa sjedištem u Vukovaru koja je teritorijalno obuhvaćala Srijemsku županiju i grad Vukovar. Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine od 3. listopada 1929. ukidaju se oblasti, a država se dijeli na 9 banovina. Dio Srijemske oblasti ušao je u sastav Drinske banovine sa sjedištem u Sarajevu, a dio u Dunavsku banovinu sa sjedištem u Novom Sadu. Od 16. studenoga 1929. oblasti se nazivaju i "oblasti u likvidaciji", a konačna likvidacija svih organa samouprave predviđena je najkasnije do 4. prosinca 1929. U Srijemskoj oblasti likvidacija je provedena 3. prosinca 1929. godine.[3]

PolitikaUredi

 
Rezultati izbora po oblastima: žuto SLJS, tamno zeleno HSS, svijetlo plavo SDS+NRS, svijetlo zeleno JMO+HSS+ZS+DS, tamno plavo NRS

 Podrobniji članak o temi: Oblasni izbori u Kraljevini SHS 1927.

Banska Hrvatska (Pokrajina Hrvatska i Slavonija) kao posebna pokrajina u sklopu Kraljevine SHS postojala do potkraj veljače 1924. Ukidanje svih povijesnih pokrajina i zemalja bilo je predviđeno još godine 1921. Vidovdanskim ustavom, kojim je država definirana kao jedinstvena i centralizirana država. Bilo je predviđeno da nova upravna podjela zemlje bude provedena osnivanjem oblasti, koje su trebale imati i neka obilježja samoupravnih tijela. Pokrajina Hrvatska i Slavonija naposljetku je ukinuta odlukom vlade od 15. veljače 1924., da bi s prvim ožujkom iste godine godine na njezinom području počele djelovati četiri oblasti: Zagrebačka, Primorsko-krajiška, Osječka i Srijemska. One su u početku bile bile tek jedinice državne uprave, da bi oblasne skupštine, oblasni odbori i ostala samoupravna tijela bili uspostavljeni nakon oblasnih izbora početkom 1927. Tada i oblasti s hrvatskom većinom ustrojavaju svoja samoupravna tijela.[4] U Srijemskoj oblasti pobjedu je odnijela Narodna radikalna stranka, dok je Hrvatska seljačka stranka u oblasnoj skupštini bila u oporbi sa slabijim izbornim rezultatom od očekivanog.[5]

UpravaUredi

Oblasna skupština predstavljala je zakonodavnu vlast. Saziv oblasne skupštine pripadao je velikom županu u kraljevo ime. Oblasna je skupština izglasavala oblasni proračun i oblasne uredbe, koje su imale karakter oblasnog zakona i mogle su se odnositi: na unutarnje poslovanje oblasnih samoupravnih vlasti, na ustrojstvo i poslovanje oblasnih samouprava i zavoda, reguliranje plaća i mirovina oblasnih činovnika, propisivanje načina uporabe oblasnih sredstava. Skupština je imala financijski odbor, odbor za uredbe i odbor za molbe i žalbe, te po potrebi druge predmetne odbore. Oblasna skupština imala je i nadzornu vlast, a na čelu joj je bio predsjednik, potpredsjednik i sekretari.[3]

Oblasni odbor bio je izvršni organ skupštine, na čelu kojega je bio predsjednik koji je nadzirao rad svih činovnika i službenika samouprave, te upravljao izdavanjem oblasnog službenog lista. Pitanjima iz nadležnosti odbor se bavio na redovnim i izvanrednim sjednicama o kojima se vodio zapisnik.¸Odbor je imao sljedeća odjeljenja: 1. Administrativno odjeljenje, 2. Odjeljenje za financije, obrt i industriju, a) Oblasna financijska uprava sa odjeljkom za blagajnu i odjeljkom za računovodstvo i knjigovodstvo, b) Odjeljenje za obrt i industriju 3. Odjeljenje za poljoprivredu, 4. Odjeljenje za narodnu prosvjetu, 5. Odjeljenje za građevinu i saobraćaj, 6. Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalnu politiku.[3]

Veliki župan vodio je opću upravu oblasti. Bila su mu potčinjena sva nadleštva i organi opće uprave u oblasti. Veliki župan bio je predstavnik vlade prema oblasnoj samoupravi, a postavljao ga je kralj na prijedlog ministra unutarnjih poslova. U nadležnosti su mu bili svi poslovi opće uprave izuzeti iz kotarskih nadleštava, a koji nisu bili vezani uz nadležnosti ministra. Obavljao je i nadzor nad svim organima opće uprave u oblasti, te rješavao žalbe protiv njihovih upravnih akata. Unutar ureda velikog župana djelovali su referenti, a ured je bio podijeljen na sljedeća odjeljenja: 1. Administrativno odjeljenje, 2. Odjeljenje za poljoprivredu, 3. Građevinarsko odjeljenje, 4. Veterinarsko odjeljenje, 5. Šumarsko odjeljenje, 6. Zdravstveno odjeljenje, 7. Prosvjetno odjeljenje.[3]

Komesar oblasne samouprave ustrojen je kao zasebno tijelo temeljem Zakona o izmjeni Zakona o opštinama i oblasnim samoupravama, kojim su raspuštene oblasne skupštine i oblasni odbori, a veliki župani su ih bili dužni postaviti kako bi preuzeli njihove funkcije. Nadležnost komesara za Srijemsku oblast, Pavla Teodorovića, određena je temeljem Uredbe o radu komesara oblasne samouprave od 20. siječnja 1929. Komesar je preuzeo sve funkcije ukinute skupštine i odbora, a bio je pod neposrednim nadzorom velikog župana. Poslove su obavljali oblasni (stručni) referenti, a komesara je zamjenjivao šef oblasne financijske uprave. Činila su ga odjeljenja s nadležnostima istima onih oblasnog odbora: 1. Odjeljenje za građevinarstvo i saobraćaj, 2. Odjeljenje za poljoprivredu, 3. Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalnu politiku, 4. Financijsko odjeljenje.[3]

IzvoriUredi

  1. Ljubo Boban: Hrvatske granice od 1918. do 1993. godine, Školska knjiga, Zagreb/ HAZU, Zagreb, Zagreb, 1993., III. izd., str. 23., 24., 27. i 30.
  2. (srp.) Administrativna podela zemlje na oblasti 26.04.1922. god. (pristupljeno 9. travnja 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 ARHINET - Srijemska oblast
  4. Jareb, Mario. Hrvatski nacionalni simboli, 1. izd., Alfa, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2010., 192 str., ISBN 978-953-297-230-6, (NSK)
  5. Janjatović, Bosiljka. Stjepan Radić – progoni, suđenja i ubojstvo 1919.–1928. godine, Radovi - Zavod za hrvatsku povijest, sv. 29, 1996., pristupljeno 31. prosinca 2015.

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog državnog arhiva (www.arhiv.hr). Vidi dopusnicu Hrvatskog državnog arhiva za Wikipediju na hrvatskome jeziku.