Stefan Uroš I.
Stefan Uroš I. (ćirilica: Стефан Урош I; oko 1223. do 1277.) bio je kralj Srbije od 1243.[1][2]
| Stefan Uroš I. | |
|---|---|
| |
| Prikaz Stefana I. na obiteljskom stablu, Visoki Dečani | |
| Supruga | Jelena Anžujska |
| Djeca | Stefan Dragutin Stefan Milutin Brnjača |
| Otac | Stefan Prvovenčani |
| Majka | Ana Dandolo |
Životopis
urediBio je najmlađi sin Stefana Prvovenčanoga i Ane Dandolo.[3] Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska.
U ranim danima svoje vladavine Stefan je pomagao Epirskoj Despotovini u napadima na Nicejsko Carstvo. Kasnije, kada je nicejski car Mihael VIII. Paleolog uspio povratiti Carigrad i obnoviti Bizantsko Carstvo, Stefan Uroš je dobio jakog neprijatelja.
Mađarski kralj Bela IV. darovao je 1263. Ani, udovici galicijskog vojvode Rastislava, između ostalog i Mačvu. Zbog toga je u jesen 1268. izbio rat između njega i Uroša, koji je Mačvu smatrao svojim područjem. Rat je završio Uroševim porazom i deportacijom. Kao znak pomirenja između njih dvojice bila je ženidba njegovog starijeg sina Stjepana Dragutina s Katarinom, kćerkom Bele IV.[4]
Kako je Uroš za svog naseljednika odredio mlađega Stjepana Milutina započeo je rat između oca i sina mu Stjepana Dragutina. Stjepan Dragutin je dobio potporu od svog šurjaka Stjepanu V.[5] Stjepan je uspio konačno pobjediti svog oca kod Gackog u Hercegovini te je morao pred sinom pobjeći u samostan.[5]
Izvori
uredi- ↑ Vladimir Ćorović. Istorija srpskog naroda.
- ↑ Stanoje Stanojević. Сви српски владари: биографије српских (са црногорским и босанским) и преглед хрватских владара.
- ↑ Fajfrić, Željko (2000) [1998]. Sveta loza Stefana Nemanje.
- ↑ Babić 1997, str. 257.
- ↑ a b Babić 1997, str. 258.
Literatura
urediČlanci
uredi- Babić, Petar. 1997. Prijelaz srpskog kralja Stjepana Dragutina na katoličanstvo i pokušaj obnove crkvenog jedinstva s Rimom. Vrhbosnensia. Univerzitet u Sarajevu – Katolički bogoslovni fakultet. Sarajevo. 1 (2): 257–262