Stefan Uroš I.

Stefan Uroš I. (ćirilica: Стефан Урош I; oko 1223. do 1277.) bio je kralj Srbije od 1243.[1][2]

Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Prikaz kralja Stefana I. na obiteljskom stablu, Visoki Dečani

Bio je najmlađi sin Stefana Prvovjenčanoga i Ane Dandolo.[3] Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska.

U ranim danima svoje vladavine Stefan je pomagao Epirskoj Despotovini u napadima na Nicejsko Carstvo. Kasnije, kada je nicejski car Mihael VIII. Paleolog uspio povratiti Carigrad i obnoviti Bizantsko Carstvo, Stefan Uroš je dobio jakog neprijatelja. Uroš stoga sklapa mir s Grcima, a potom i s Ugarskom, nakon neuspjelog napada na Mačvu. Nakon određenog vremena okreće se bizantskom protivniku, Siciliji, te uvodi centralističku vlast. Zbog toga izbija građanski rat, te ga njegov vlastiti sin Stefan Dragutin svrgava s vlasti.

Stefan I. pobjegao je u Hum, gdje se zaredio i proveo svoje posljednje godine. Umro je u dobi od oko 55 godina.

Izvori Uredi

  1. Vladimir Ćorović. Istorija srpskog naroda.
  2. Stanoje Stanojević. Сви српски владари: биографије српских (са црногорским и босанским) и преглед хрватских владара.
  3. Fajfrić, Željko (2000) [1998]. Sveta loza Stefana Nemanje.