Stjepan Krizin Sakač

Stjepan Krizin Sakač S.J. (Kapela Kalnička, 1890.Rim, 23. kolovoza 1973.) bio je katolički svećenik, isusovac Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, profesor na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu, povjesničar. Otac je suvremene hrvatske iranistike.[1]

Stjepan Krizin Sakač, S.J.
Stjepan Krizin Sakač
Rođenje 10. listopada 1890.
Kapela Kalnička, Austro-Ugarska
Smrt 23. kolovoza 1973. (82. god.)
Rim, Italija
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje Papinsko sveučilište Gregoriana, Rim
Jesuitenkolleg Innsbruck
Papinski orijentalni institut u Rimu
Zanimanje katolički svećenik
isusovac Hrvatske pokrajine Družbe Isusove
profesor
povjesničar
iranist
Začetnik teorije o iranskom porijeklu Hrvata
Idejni začetnik pokreta "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata"
Portal: Životopis

ŽivotopisUredi

Rodio se je u zagorskom selu Kapeli Kalničkoj 1890. godine.

Studirao je u Rimu na Germanicumu od 1910., a doktorirao 1912. na Gregoriani. Studirao je u na Papinskom orijentalnom institutu i u Innsbrucku. Poslije je bio rektorom tog istog Orijentalnog instituta[2].

Za vrijeme Balkanskih ratova htio se dragovoljno pridružiti bugarskoj vojsci pri izgonu osmanske vlasti iz njihove zemlje. No, 1914. je pristupio papinskoj Švicarskoj gardi a iduće godine u isusovce. Dvije godine poslije u Zagrebu je primio svećeničke sakramente. Bio je u Sarajevu gdje je obnašao dužnost rektora na sarajevskoj bogosloviji. Već 1924. se je vratio u Rim, a suputnik mu je bio Alojzije Stepinac. Ondje je predavao na Orijentalnom papinskom institutu. Proslavio se kao povjesničar i kao tvorcem teorije o iranskom podrijetlu Hrvata. [3]

Kao povjesničar se istakao zanimljivom radovima na temu ranohrvatske povijesti. Tako je o međunarodnom mirovnom ugovoru, koji Konstantin Porfirogenet spominje u De administrando imperio, a kojim Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli, a zauzvrat, od neimenovanog pape su dobili "molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.", napisao raspravu koja je bila opažena u znanstvenoj javnosti, a zbog njene važnosti, prevedena je na španjolski. Njome je dokazao da je taj ugovor istinit, a papa iz tog ugovora bi trebao biti sveti Agaton. [4] Osim toga, utvrdio je temeljem papine poslanice bizantskom caru Konstatinu IV. iz 680. godine odaslane sa rimskog uskrsnog crkvenog sabora, da su još 680. među Slavenima djelovali biskupi, odnosno da je kršćanstvo još prije primilo korijena među Slavenima ("...Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti..."). Zaključio je da ti Slaveni iz papina pisma mogu biti jedino Hrvati, jer su ini Slaveni pokrštavani tek krajem 8. i početkom 9. stoljeća. Agatonova poslanica potvrđuje da su već te 680. Hrvati imali biskupe koji su ih duhovno opsluživali. Radi se o tome što su poslanicu potpisali nazočni biskupi, a među njima je bio i biskup sa Istre, no ne i iz ostalih hrvatskih krajeva. Sa Sakačevim su se stavom složili hrvatski povjesničari Dominik Mandić i Marković. [4]

Bio je član utemeljiteljskog Odbora i Upravnog vijeća Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama. Krunoslav Draganović ga navodi kao osobu čija je zamisao bila ta Bratovština[5] Pisao je za list Obnovljeni život.[6][7]

Postumno je objavljeno Hrvati do stoljeća VII., Opseg 1, 2000. godine, urednika Darka Sagrka i stručnog suradnika Huseina Kadića.[8]

Hrvatski znanstvenik Ivan Biondić predložio je da se Staroslavenski institut Svetozar Rittig preimenuje u Starohrvatski institut Stjepan Krizin Sakač.

DjelaUredi

KnjigeUredi

  • S. Cyrillus, Slavorum Apostolus in XI centenario nativitatis, Rome, PIO 1927.
  • Iz slavne hrvatske prošlosti: Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu (oko g. 679), Zagreb, Naklada “Život”, 1931.
  • Iranische Herkunft des kroatischen Volksname, (="Iransko podrijetlo imena hrvatskog naroda"), Rome, 1949.
  • Ss. Cyril and Methodius and the Origin of the Romano-Slavic Rite. The Greek liturgy of Saint Peter and the Romano-Slavic Rite, Peekskill, N.Y. The Graymoor Press, 1949
  • L'origine del rito romano-slavo e i ss. Cirillo e Metodio, Rome, PIO, 1950.
  • De dignitate episcopali S. Cyrilli Thessalonicensis, Rome, PIO 1950.
  • Bemerkungen zum Methodiusprozess in Bayern 870, Rome, PIO, 1954.
  • Novissima de «Legenda Italica» et de episcopatu S.Constantini-Cyrilli, Rome, PIO, 1956.

ČlanciUredi

  • “Stjepan Zimmermann, Opća noetika, Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb, 1918.” Recenzija, Prikaz, Bogoslovska smotra, Vol. 10, No. 2, 1919., str. 159-163[9]
  • “Što smo primili od Sv. Braće Ćirila i Metoda”, Obnovljeni život, Vol. 17., No. 3., 1936., str. 97-112.[10]
  • “Što smo primili od Sv. Braće Ćirila i Metoda”, Obnovljeni život, Vol. 17., No. 6., 1936., str. 258-271.[11]
  • “O kavkasko-iranskom podrijetlu Hrvata”, Obnovljeni život, Vol. 18., No. 1., 1937., str. 1-25.[12]
  • “Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin”, Obnovljeni život, Vol. 19., No. 7., 1938., str. 401-421.[13]
  • “Pravo značenje naziva «bijela» i «crvena» Hrvatska”, Obnovljeni život, Vol. 19., No. 6., 1938., str. 332-338.[14]
  • “Otkuda Hrvatima «Ban»?”, Obnovljeni život, Vol. 20., No. 7., 1939., str. 388-400.[15]
  • “Krapina, Kijev, Ararat. Krapinska, kijevska i armenska priča o trojici braće i jednoj sestri. Pogled u život Hrvata VII. Vijeka”, Obnovljeni život, Vol. 21., No. 3.-4., 1940., str. 129-149.[16]
  • “Ugovor cara Heraklija s Hrvatima oko g. 627. i 638.” , Obnovljeni život, Vol. 22., No. 2., 1941., str. 83-102.[17]
  • “Historijski razvoj imena «Hrvat»”, Obnovljeni život]], Vol. 23., No. 1., 1942., str. 3-20.[18]
  • “Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata”, Obnovljeni život, Vol. 24., No. 1., 1943., str. 9-24.[19]
  • “Papa Siksto V. — talijanski Hrvat”, Obnovljeni život, Vol. 24., No. 3.-4., 1943., str. 199-227.[20]
  • “Vjerski simbolizam ukrasnih prepleta u staroj hrvatskoj umjetnosti”, Crkva u svijetu, Vol. 1, No. 4, 1966., str. 32-37.[21]
  • “Osnutak carstva Kira Velikog”, Obnovljeni život, Vol. 26., No. 3., 1971., str. 264-267.[22]

BibliografijaUredi

  • Stjepan Krizin, Hrvati do stoljeća VII. Izabrani radovi o hrvatskoj etnogenezi. I. dio posthumano uredili Mato Marčinko i Darko Sagrak, Zagreb: Sagrak, 2000.
  • Radovi, posvećeni o. Stjepanu Sakaču prigodom 80-godišnjice života, uredili Ivan Vitezić i Dominic Manić, Rim, Hrvatski povijesni institut, 1971.

IzvoriUredi

  1. Matica hrvatska Ivan Biondić. Odjel za povijest, 17. lipnja 2003. Tanajske ploče - europska osobnica Hrvata
  2. [www.iranchamber.com/history/articles/pdfs/iranian_origin_croats.pdf Iran Chamber Society] The old-Iranian origin of Croats, Symposium proceedings. Kulturni centar Republike Irana u Hrvatskoj, Zagreb. Urednici: Zlatko Tomičić i Ivan Biondić. Znanstvena supervizija: Ivan Biondić, Marko Japundžić, Nediljko Kujundžić. Zagreb, 24. lipnja 1998.
  3. Studia croatica Andrija Lukinović: Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama
  4. 4,0 4,1 Franjevačka mladež Novi Marof (autor: o. Josip Antolović, D.I.) Svetac tjedna - sv. Agaton
  5. Studia croatica Andrija Lukinović: Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama
  6. Hrčak - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Obnovljeni život
  7. Obnovljeni život sv.50 br.3-4 lipanj 1995. Rudolf Brajičić: Pedeset godišta Života - Obnovljenog života (članak o postanku, razvitku i povijesti ovog časopisa)
  8. Google Knjige
  9. Stjepan Zimmermann, Opća noetika, Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb, 1918.
  10. Što smo primili od Sv. Braće Ćirila i Metoda
  11. Što smo primili od Sv. Braće Ćirila i Metoda
  12. O kavkasko-iranskom podrijetlu Hrvata
  13. Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin
  14. Pravo značenje naziva "bijela" i "crvena" Hrvatska
  15. Otkuda Hrvatima "Ban"?
  16. Krapina, Kijev, Ararat
  17. Ugovor cara Heraklija s Hrvatima oko g. 627. i 638.
  18. Historijski razvoj imena "Hrvat"
  19. Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata
  20. Papa Siksto V. — talijanski Hrvat
  21. Vjerski simbolizam ukrasnih prepleta u staroj hrvatskoj umjetnosti
  22. Osnutak carstva Kira Velikog

Vanjske povezniceUredi