Stjepan Mitrov Ljubiša
Stjepan Mitrov Ljubiša (crnog. ćiril. Стјепан Митров Љубиша, Budva, 29. veljače 1824. – Beč, 23. studenog 1878.), crnogorski književnik i političar iz Paštrovića, suradnik i hrvatskih književnih časopisa.[1]
Djela
urediBio je saomouk i počeo je svoju literaturu objavljivati relativno kasno. Prozno djelo Šćepan Mali tiskano mu je u 1868. u časopisu Dubrovnik. U istom časopisu kasnije objavljuje Skočiđevojku. Pripovijetke Pop Andrović, novi Obilić i Krađa i prekrađa zvona su tiskane u Narodnom kalendaru Matice dalmatinske za 1874., itd.
Najvažnija djela:
- Kanjoš Macedonović
- Pričanja Vuka Dojčevića
- Pripovijesti crnogorske i primorske
Politički rad
urediZa života S.M. Ljubiše Budva, Boka kotorska i Paštrovići su bili pod austro-ugarskom okupacijom.
On je od 1861. do 1876. poslanik na Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću Beču kao zastupnik dalmatinske Narodne stranke.
1870. izabran za predsjednika Dalmatinskog sabora, tu je dužnost obnašao sve do 1878.
Umro je 1878. u Beču.
1885. njegovi posmrtni ostaci preneseni u Paštroviće.
Zanimljivost
urediS.M. Ljubiša je bio bliski rođak s mitropolitom Visarionom Ljubišom, 1882. – 1884. poglavarom Crnogorske pravoslavne Crkve.
Izvori
uredi- ↑ Ljubiša, Stjepan Mitrov Hrvatska enciklopedija LZMK (pristupljeno 29. kolovoza 2023.)