Stojan Vujnović

Stojan Vujnović zvani Srbin (1953. – 11. rujna 1992.) je bio pukovnik Hrvatskih obrambenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Stojan Vujnović
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	1953.
Mjesto rođenja	Andrijaševci, Hrvatska
Datum smrti	11. rujna 1992.
Mjesto smrti	Grebnice, Bosna i Hercegovina
Nacionalnost	Hrvat
Nadimak	Srbin
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1991. - 1992.
Čin	pukovnik
Ratovi	Domovinski rat Rat u BiH
Vojska	Hrvatske obrambene snage
Rod vojske	pješaštvo
Jedinice	6. bojna HOS-a "Marijan Baotić"
Zapovijedao	II. bojna HOS-a "Ante Paradžik"

Biografija

Rođen je u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Oženio se i dobio kćer. Početkom rata u Hrvatskoj priključuje se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je mnogim borbama u oklici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin.

Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika II. bojne HOS-a "Ante Paradžik", koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu. Pri tome mu je i dodijeljen čin pukovnika.

Sama postrojba koja mu je dodijeljena nije bila veličine bojne, čak je bila i manja od satnije. II. bojna HOS-a "Ante Paradžik" neslužbeno je bila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno.

II. bojna HOS-a "Ante Paradžik" bila je nacionalno vrlo mješovita postrojba, u njoj je bilo stranaca iz mnogih europskih zemalja, ali i nekoliko iz arapskih zemalja, koji su bili okupljeni u vodu "Allahu Ekber". I u ostatku 104. HVO brigade bilo je mnogo stranih dobrovoljaca.

11. rujna 1992. Vujnović je u krenuo kombijem u kratak posjet kući u Grebnice, dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija ali ubojice nisu otkriveni.

Lenka je u pratnji HOS-ovaca prevezena u Đakovo u bolnicu te je kasnije nestala. Vujnović je nekoliko dana kasnije pokopan u rodnom mjestu.

Kasnije

Oznaka II. bojne HOS-a

HOS-ovci su iznijeli teoriju da je Vujnovića ubio HVO, no to nije potvrđeno. HVO je iznio mogućnost djelovanja srpskih diverzanata koji su ubili Vujnovića. Postoji i priča da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom. O atentatu postoji dokument Ministarstva obrane RH, koji je potpisao brigadir Josip Perković. Ubojice nikada nisu otkriveni.

Po želji pripadnika postrojbe, II. bojna "Ante Paradžik" promijenila je ime u II. bojna "Stojan Vujnović Srbin" - jedinica specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik. II. bojna "Stojan Vujnović Srbin" ukinuta je u veljači 1993. a ljudstvo je prešlo u sastav 104. HVO brigade.

U novije vrijeme Vujnovića se povezuje s ubojstvom srpske obitelji Olujić u Cerni kod Vinkovaca 17. veljače 1992. Vujnovića je s ubojstvom povezao optuženi Mario Jurić koji od početka sudskog postupka tvrdi kako su članove obitelji Olujić ubile osobe koje su on i ostali optuženici zatekli u kući Olujićevih na dan ubojstva obitelji, među kojima se navodno nalazio i Vujnović. Radi usporedbe DNK pronađene u kući s Vujnovićevom, Sudsko vijeće županijskog suda u Vukovaru 16. siječnja 2008. naložilo je ekshumaciju Vujnovićevih posmrtnih ostataka.

Vanjske poveznice

Marijan Iljazovic

• Robert Šilić