Supetarska Draga
Supetarska Draga je naselje na otoku Rabu. Administrativno, naselje pripada gradu Rabu, Primorsko-goranska županija.
| Supetarska Draga | |
|---|---|
  Supetarska Draga Supetarska Draga na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Primorsko-goranska županija |
| Općina/Grad | Rab |
| Najbliži (veći) grad | Rab |
| Nadmorska visina | 0 - 20 m |
| Zemljopisne koordinate | 44°47′51″N 14°43′29″E / 44.7975°N 14.7247°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 1184 |
| Broj stanovnika Supetarska Draga (Rab, Primorsko-goranska) [uredi] | |
| 2001. | |
| 2011. | 1099 |
| 2021. | 937 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
| Pošta | 51280 |
| Pozivni broj | +385 051 |
| Autooznaka | RI |
Zemljopisni položaj
Nalazi se na sjeveru otoka.
Najbliža naselja su Lopar (4 km sjeverno) i Kampor (2 km južno).
Stanovništvo
Prema popisu iz 2001. godine, naselje je imalo 1184 stanovnika.[1]
| broj stanovnika | 547 | 569 | 680 | 686 | 678 | 809 | 809 | 933 | 1054 | 1085 | 1047 | 1013 | 1052 | 1114 | 1164 | 1099 | 937 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Znamenitosti
Crkva svetog Petra u Supetarskoj Dragi iz 11. st. smještena je u polju podno obronaka brda Kamenjaka. Jedini je cjeloviti ostatak nekadašnje benediktinske opatije koja je ukinuta 1467. godine. O zasnivanju samostana svjedoči sačuvana isprava u kojoj se spominju rapski biskup Drago, prior Majus i svi žitelji rapske komune koji opatu Fulkonu daruju Crkvu sv. Petra i sv. Ciprijana u Dragi s pripadajućim zemljištem da tamo osnuje samostan. Sve do osiromašenja u 14. st. samostan će biti značajno središte koje se spominje u nizu isprava o dobivanju povlastica i sl. Posjedovao je hospicij i Crkvu sv. Križa u gradu, pripadala mu je Crkva sv. Marije Magdalene u Loparu i slikovite vodenice u dnu morske uvale. Ostaci građevina samo su djelomično danas vidljivi u sačuvanom zidu južnoga krila s romaničkim prozorima. Pojedini dijelovi ugrađeni su u građevine župnoga dvora i seoske zadruge, a neki posve porušeni. Od samostanskog sklopa sačuvana je u cijelosti samo crkva koja sigurno ima ranokršćansku osnovu. Na to ukazuju kapiteli ukrašeni stiliziranim palminim i akantovim lišćem iz 11. st. te ulomak pluteja oltarne pregrade iz 5. ili 6. st. Crkva je inače longitudinalna trobrodna bazilika s trima stršećim apsidama na istočnoj strani. Unutrašnjost je s pet pari stupova i šest lukova podijeljena u tri broda. Lukovi se svojim stopama oslanjaju o jastučaste imposte, a ovi o kapitele specifične protoromaničke modelacije. Zidni plašt crkve proviđen je trima romaničkim monoforama na sjevernom i južnom zidu. Tri prozora ima i središnja, najdublja apsida. Zabat glavnog portala s polukružnim lukovima lunete i trokutastim vanjskim završetkom oslanja se o istaknute konzole s grifonima. U zabatu glavnoga broda tri su romanička prozora sa skošenim stranicama, od kojih je središnji u samom vrhu. Vijenci bočnih zabata i glavnoga broda ukrašeni su zupčastim konzolama. Samo je pročelje izvedeno od krupnih uslojenih klesanaca. Zvonik smješten u ravnini sa zidom pročelja romaničkih je osobina te dosta nalikuje benediktinskim zvonicima sv. Ivana i sv. Andrije u gradu. Zidna ploha bila je relativno zatvorena, donje etaže proviđene monoforama, a pretposljednja i posljednja biforama, odnosno triforama. Godine 1906. zvonik je porušen do razine prvoga kata. Ljevač Luka, redovnik iz Venecije, izlio je 1290. najstarije zvono u Dalmaciji sačuvano u ovom zvoniku. Drugo manje zvono izlio je Jakov Caldelarius 1593. godine.
Literatura
- Miljenko Domijan: Rab - Grad umjetnosti, "Barbat", Zagreb 2007.
Izvori
