Suradnik:Argo Navis/Ignacije Vugdelija

Fra Ignacije Vugdelija (Otok, kraj Sinja, 20. ožujka 1938. - Split, 23. lipnja 1997.) hrvatski svećenik i intelektualac.[1]

Djetinjstvo i mladostUredi

Osnovnu je školu završio u rodnom Otoku, pokraj Sinja, dok je gimnaziju pohađao u Sinju i Makarskoj. Filozofsko-teološki studij završio je u Makarskoj i Fribourgu u Švicarskoj. U svećenički red franjevaca stupio je na Visovcu 1955., da bi svečane zavjete položio 1961. godine u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 14. ožujka 1964. u Fribourgu, u Švicarskoj. Nakon završetka studija radio je kao profesor teologije u Makarskoj, da bi potom vodio hrvatske katoličke misije u Njemačkoj, u Kolnu i Stuttgartu, te je bio urednik časopisa Živa zajednica koja je tiskana u Frankfurtu na Majni. U svojem je misionarskom radu pomagao svim novopridošlim radnicima iz Jugoslavije, bez obzira na vjeru ili nacionalnu pripadnost.

Sudjelovanje u hrvatskim katoličkim misijamaUredi

Od kraja 1979. do početka 1991. godine, proveo kao dušebrižnik u katoličkim misijama među hrvatskim radnicima, tzv. gasterbajterima, u SR Njemačkoj, odnosno u Kolnu i Stuttgartu, sudjelujući u organiziranom radu hrvatskih katoličkih misija koje su od 12. prosinca 1965., imale dekret Biskupske konferencije Jugoslavije, te je prvi misionar bio hrvatski franjevac, fra Bernardo Dukić, ujedno Vugdelijin prethodnik.[2] Vugdelija je nakon Dukića postavljen kao glavni i odgovorni urednik u uređivanju mjesečnog dvojezičnog župnog lista hrvatske katoličke zajednice Živa zajednica: (list hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj); Lebendige Gemeinde (Zeitschrift der kroatischen katolischen Gemeinden in Deutschland), koji je izdavao Hrvatski dušebrižnički centar u Frankfurtu na Majni. List se bavio ne samo pastoralnim potrebama, nego i socijalnim, političkim i kulturnim potrebama vjernika. Kako bi se hrvatski imigranti lakše snalazili u novoj sredini, uvedena je rubrika "Socijalni savjetnik" gdje se na najjednostavniji način čitateljstvo moglo informirati o novim odredbama i propisima njemačkog zakonodavstva, o dozvolama boravka i pravu na boravak, dovođenju obitelji u Njemačku, uzimanju državljanstva, mirovine, bolovanja, dječji vrtići i sl.

U intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji, iz lipnja 1990., iznio je kako su godinama bili u misije pozivani i estrani umjetnici, ali navodi dalje Vugdelja:

"Godinama se pozvani estradni umjetnici nisu ufali nastupiti u misijama za koje je službena propaganda tvrdila da su nacionalistička legla, ustaške sredine, opasne itd., a kad su estradaši uvidjeli da to nije istina i kad im je zarada u tim misijama postala primamljiva, počeli su se javljati, dolaziti, nastupati i pjevati. Danas oni traže nastupe! I vjerujem da više nema orkestra koji ne bi svirao u hrvatskim misijama u Njemačkoj. Danas bi svi pjevali! A misije su ostale iste. Tko se promijenio, lako je zaključiti."[3]

U vrijeme socijalističke Jugoslavije, iako je časopis bio cijenjen i čitan među gasterbajterima u Njemačkoj, isti nije se mogao tako lako i legalno unijeti u zemlju. Tijekom razdoblja od dvanaest godina, stotinjak primjeraka časopisa poslao i u domovinu, ali pošiljke u razdoblju socijalizma nisu dolazili na naznačene adrese. U svojem uređivanju časopisa, znao je vrlo odmjereno znao reagirati na napise u jugoslavenskim medijima koji su govorili protiv Crkve u Hrvata (blaženog Stepinca ili kardinala Kuharića), a naročito o napisima o sudjelovanju Crkve u tragediji Jasenovca, o genocidnosti hrvatskog naroda, te je polemizirao s jugoslavenskim povjesničarom i Titovim biografom Vladimirom Dedijerom, pritom izdavši na njemačkom jeziku letak u kojemu su se opovrgavali Dedijerovi navodi.[3]

Ususret demokratskim promjenama u Hrvatskoj, na stranicama Žive zajednice vodio je razgovore s najrazličitijim gostima iz domovine, pod naslovom "Aktualni razgovori", te je tako jednom prilikom vodio razgovor i s Franjom Tuđmanom. Smatrao je da je Crkva nadstranačka institucija, koja takvom treba ostati u svojem djelovanju.[3]

Povratak u domovinu i Domovinski ratUredi

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 15. kolovoza 1990., povodom blagdana Velike Gospe, fra Ignacije Vugdelija je predvodio misu za iseljenike i Gospine štovatelje iz inozemstva u Sinju, te je nakon nekoliko desetljeća, te godine prvi put krenula procesija sa čudotvornom slikom Gospe Sinjske, iz franjevačke crkve preko Trga i Glavičke ulice do velikog dvorišta na Alkarskom trkačištu.[4]

Po povratku u Hrvatsku, radio je kao svećenik u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu. Bio je poznat kao vrstan govornik i izniman intelektualac, te je u Splitu obnašao župničku i dekanatsku službu, ali je ujedno bio i duhovni vođa hrvatskim braniteljima tijekom Domovinskog rata.[5]

Ostati će upamćen njegov govor na sprovodu hrvatskog branitelja i heroja Domovinskog rata, zapovjednika 4. gardijske brigade HV-a Andrije Matijaša Pauka:

Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju da bismo mi mogli živjeti. I velik je to pad… Zar suze u očima naših bojovnika, pripadnika 4. brigade, o tome rječito ne govore? I ide narod, i ide njegovo veličanstvo hrvatski narod prema svom zemaljskom cilju, sigurno ide zahvaljujući onima koji poput hrastova padaju, zahvaljujući onima koji poput Andrije dadoše živote svoje… Kad god netko od velikih završi svoj zemaljski put, narod se zaustavlja i plače… Jedno vas molim… Kad vas sutra vaš sin ili unuk upita ‘što je to bilo 90-tih, kako smo došli do ovoga što imamo’, kažite im jednostavno: ‘Sine, to su ljudi od Boga poslani, vodili narod prema budućnosti, prema sreći’. A kad budete nabrajali imena onih koji su narod doveli do cilja, nemojte, molim vas, zaboraviti ime Andrije Matijaša Pauka.[6]


Fra Ignacije Vugdelija je umro u Splitu, 23. lipnja 1997.godine, pokopan je 25.lipnja 1997., na splitskom groblju Lovrinac, u samostanskoj grobnici.

DjelaUredi

  • Ivanišević Milan, predgovor Vugdelija Ignacije, Crkva Gospe od zdravlja u Splitu : ikonografske mijene, Split, Matica hrvatska, 1996.
  • Grubišić, I., Supek, I., Mardešić, Ž., Kukoč, M., Zrinščak, S., Marasović, Š., . . . Vugdelija Ignacije, Religija i sloboda : religijska situacija u Hrvatskoj 1945. - 1990. Split, Institut za primijenjena društvena istraživanja, 1993.

IzvoriUredi

  1. Šakić Vlado, Dobrovšak Ljiljana, Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2020., str. 1057.
  2. Razgovor s fra Bernardom Dukićem, naddušebrižnikom hrvatskih katoličkih misija u SR Njemačkoj - Crkva ide za narodom, Slobodna Dalmacija, God. 48., Br. 48., 21. srpnja 1990., str. 20.
  3. a b c Mlivončić Ivica, Slobodna u posjetu redakciji lista hrvatskih katolika Živa zajednica u Frankfurtu na Majni - Da, raskrinkavali smo Dedijera!, Slobodna Dalmacija, 3. lipnja 1990., God.47., Br.14188., str. 16-17.
  4. Mlivončić Ivica, Paštar Toni, Sinj: 100 000 hodočasnika, Slobodna Dalmacija, God.48., Br. 14262., 16.kolovoza 1990., str.4.
  5. Počeci : časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja , Vol. 3. No. 1., 1998. Počeci
  6. DOMOLJUBNE MINUTE - Preminuo fra Ignacije Vugdelija

]