Suzana Đozo

Suzana Đozo (Kiseljak, 3. kolovoza 1956. – Sarajevo, 11. ožujka 2021.), bosanskohercegovačka je novinarka, jedno od najznačajnih imena radijskog novinarstva u Bosni i Hercegovini. Supruga je Nedžibu Đozi.

Suzana Đozo
Rođenje	3. kolovoza 1956., Kiseljak
Smrt	11. ožujka 2021., Sarajevo
Razdoblje	1978. – 2015.

Životopis

Suzana Đozo je rođena 1956. godine u Kiseljaku. Diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. U razdoblju od 1978. do 1992. godine je zaposlena na Radio Sarajevo kao novinarka u Unutarpolitičkoj redakciji, potom urednica Informativnog programa, urednica Vijesti, Dnevnika, te kontakt-emisija Otvoreni studio i političkog magazina Dežurni mikrofon.

Od 1992. Radio Sarajevo se transformira u Radio BiH, u kome od 1993. do 1995. obavlja dužnost šefice redakcije. Nakratko, od 1996. do 1997. godine radi kao redaktor u redakciji lista Oslobođenje. Novinarske poslove obavljala je na Radiju BiH, Radiju Stari Grad. Na Radiju Federacije BiH bila je urednica Redakcije informativnog programa, urednica emisija Otvoreni studio, magazina Crno, bijelo, sivo, centralnih informativnih emisija, specijalnih programa, a ostaće upamćena kao autorica brojnih reportaža te kao glas kojem se vjerovalo u najtežim ratnim godinama.

Od 2001. pa do 2011. godine radila je u RTVFBiH kao urednica Informativnog programa Federalnog radija, a nakon toga, pa do umirovljenja 2015. kao urednica smjene u redakciji i autorica reportaža, specijalnih emisija, intervjua. Kao urednica Informativnog programa RFBiH, vodila je praktičnu nastavu za više generacija studenata 4. godine Fakulteta političkih znanosti Odsjeka žurnalistika u Sarajevu.

Dobitnica je brojnih novinarskih priznanja za svoj rad. Na takmičenju jugoslavenskih radiopostaja u Ohridu 1987. godine za vođenje i uređivanje centralne informativne emisije osvojila drugo mjesto. Kao autorica 1999. godine osvojila je prvu nagradu Udruge novinara Bosne i Hercegovine za radioemisiju ("Zajedno" RSG) i prvo mjesto u izboru za najbolju radioreportažu Alter media festival "Mostar 99" (Đorđe Balašević ponovo u Sarajevu). Dobitnica je najvećeg priznanja Radija BiH Zlatna značka.

Preminula je u Sarajevu od posljedica koronavirusa, 11. ožujka 2021. godine.

Citati

»Na TV-u sam gledala direktan prijenos demonstracija na Marindvoru i govora profesora Zdravka Grebe i komandanta specijalaca Dragana Vikića u Skupštini Bosne i Hercegovine. Muž i ja smo krenuli ka Marindvoru da se priključimo demonstracijama protiv rata i barikada, ali smo u Titovoj ulici susretali ljude koji su bježali jer je počela pucnjava. Vratili smo se kući u Hajduk Veljkovoj, sada ulici Muse Ćazima Ćatića. U kući su bili moji otac i majka i moje dvije kćerke Maja i Tanja. Maja je bila treći razred osnovne škole, a Tanja prvačić. Od toga dana više nisu išle u školu. Te noći na grad su pale minobacačke granate. Ispalili su ih zlotvori sa brda iznad Sarajeva«

(Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.)

»Ujutro smo otišli na Baščaršiju Baščaršiju da vidimo štetu. Na stan moje kolegice Enise Aljušević pala je granata. Stare trgovke su bile porazbijane. Nisam mogla vjerovati da se to događa mome gradu, iako su već do tada napadnuti i popaljeni Bijeljina, Bosanski Brod, gradovi na Drini. Bošnjaci su ubijani, ali mislila sam sve je to daleko i ne može se to desiti ovdje u Sarajevu. A onda je rat počeo i u našem glavnom gradu. Muž, koji je do tada radio u sarajevskoj Hidrogradnji prijavio se kao dobrovoljac da brani grad. Ja sam išla na posao u RTV dom na Radio Sarajevo vozilom koje je jurilo raskrsnicama po kojima je pucao snajper. Išlo se na posao i za vrijeme žestokih granatiranja. Srećom, granate i snajperi promašili su i mene, i moju djecu, i moje najbliže, u toj klanici u kojoj je tokom tri i po godine opsade ubijeno više od deset hiljada Sarajlija«

(Suzana Đozo o ratu u Sarajevu, 2017.)

Vanjske poveznice

• Suzana Đozo