Sveta Lucija (država)
Sveta Lucija je otočna država na granici Karipskog mora i Atlantskog oceana, sjeverno od Svetog Vincenta i Grenadina i južno od Martinika. Pripada skupini Malih Antila.
| Sveta Lucija Saint Lucia | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo The Land, The People, The Light (engleski, "zemlja, narod, svjetlo") | |||||
| Himna Sons and Daughters of Saint Lucia | |||||
| |||||
| Glavni grad | Castries | ||||
| Službeni jezik | engleski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Kralj | Karlo III. generalni guverner Cyril Errol Charles | ||||
| - Predsjednik Vlade | Philip J. Pierre | ||||
| Neovisnost | Od Ujedinjenog Kraljevstva 22. veljače 1979. | ||||
| Površina | 176. po veličini | ||||
| - ukupno | 620 km2 | ||||
| - % vode | 1,6 % | ||||
| Stanovništvo | 175. po veličini | ||||
| - ukupno (2002) | 160.145 | ||||
| - gustoća | 260/km2 | ||||
| Valuta | istočnokaripski dolar (100 centa) | ||||
| Pozivni broj | 1-758 | ||||
| Vremenska zona | UTC -4 | ||||
| Internetski nastavak | .lc | ||||
Povijest Uredi
Otok su prvi naselili američki Indijanci plemena Arawak u 3. stoljeću. Nije sasvim jasno kada su stigli prvi Europljani, vjerojatno oko 1500. pod vodstvom španjolskog istraživača Juana de la Cose. Nakon prvih neuspješnih pokušaja naseljavanja, za otok ratuju Francuzi i Britanci. Razlog ratovanja je vrlo dobra prirodna luka u Castriesu. Tijekom 17. i 18. stoljeća otok mijenja vlasnika 14 puta, dok Britanci konačno ne ostvare potpunu kontrolu 1814. Otok je dobio samoupravu 1967. a potpunu samostalnost 1979.
Ekonomija Uredi
Osim uzgoja banana, u novije vrijeme Sveta Lucija privlači strana ulaganja, posebno u bankarstvu i turizmu.
Stanovništvo Uredi
Malobrojno stanovništvo Svete Lucije je uglavnom crnačkog ili miješanog podrijetla. Po vjerskom sastavu prevladavaju katolici s 90%, dok ostatak čine anglikanci (3%) i ostali protestanti (7%).
Jezici Uredi
Na otoku se govore svega dva jezika, to su službeni engleski 1.600 (2004) i svetolucijski kreolski francuski 158.000 (2001).
