Marija Magdalena

(Preusmjereno s Sveta Marija Magdalena)
Ovo je glavno značenje pojma Marija Magdalena. Za pjesmu pogledajte Marija Magdalena (pjesma).

Marija Magdalena (hebrejski מרים המגדלית; grčki Μαρία ἡ Μαγδαληνή) bila je Židovka koja je živjela u 1. stoljeću, te ju kršćani štuju kao sveticu.

Carlo Crivelli: Marija Magdalena

U Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana je kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz Magdale.[1]

Sva četiri evanđelista spominju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.[2] Spominju je i neki apokrifi koje su uglavnom pisali gnostici, kao osobu koja je bila važna u ranoj Crkvi, i koju je Isus posebno volio među svojim učenicima. U tradiciji kršćanskog zapada su tradicije o njenom životu u velikoj mjeri sažete u Legenda aurea, zbirci životopisa 153 značajna sveca i svetice koju je sredinom 13. stoljeća prikupio i uredio nadbiskup Genove Jacopo di Varazze (latinski: Jacobus da Voragine): prema ondje sadržanoj legendi ona je bila velikaškog roda, te je u nasljeđe dobila mjesto Magdalu kod Genezeretskog jezera; dok je njena sestra (sveta) Marta dobila posjed Betaniju u blizini Jeruzalema. Među važnim Isusovim učenicima je i njen brat (sveti) Lazar. Marija Magdalena je javno imala ljubavnike, pa je - dosljedno tome - poslije javno činila pokoru. Postala je učenica u užem krugu oko Isusa, te je postala primjer skrušenog pokajanja iz koje proizlazi iskrena ljubav.[3]

Liturgijski spomendan u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi je 22. srpnja. Sveta Marija Magdalena zaštitnica je slave žena, redovnica koje nose njezino ime, pokornica, djece koja teško uče hodati, frizera, učenika i studenata, bačvara i kožara, ljevača olova i rudnika, vinogradara, vrtlara, vincilira, proizvođača parfema i pomada, pomoćnica protiv očnih oboljenja, protiv nevremena i protiv gamadi.[4]

Etimologija

uredi
 
Nikodem i Marija Magdalena u tv-seriji The Chosen.

O imenu Marija postoje teorije i naznake. Pretpostavka je čak da je ime povezano s egipatskom riječju za „ljubav“ ili „voljeti“ (mere; kao u imenu kraljice Egipta Meritites I.).

Magdalena bi navodno trebalo značiti „ona iz Magdale“.[5] Prema nekim autorima, grad zvan Magdala nije postojao u doba Isusa te se vrlo vjerojatno radi o pogrešci tijekom prijevoda s hebrejskog ili aramejskog na grčki (hebrejski migdal = „toranj“, aramejski magdala = „velika, visoka“.[6]

Srednji vijek

uredi

Srednjovjekovno vjerovanje da je Marija Magdalena bila „bludnica“, prostitutka, oslanja se na pisanje pape Grgura I. Velikog, koji je oko 591. tumačio njen život polazeći od izvještaja u Evanđelju po Luki (8. poglavlje) koji Mariju Magdalenu ubraja među nekoliko žena koje su na pohodima pratile Isusa, a koje su bile "ozdravljene od zlih duhova i bolesti", pri čemu je "iz Marije Magdalene izašlo sedam zlih duhova".[7] U svojoj utjecajnoj zbirci propovjedi djelu "XL homiliarum in Evangelia libri II" piše sv. Grgur Veliki: "Mi vjerujemo da je ta žena ona grešnica o kojoj piše Luka, koju Ivan naziva Marija, i za koju Marko kaže da je iz nje istjerano sedam demona... a kojih bi to sedam demona bilo nego onih koji označuju glavne grijehe?" Primjer grešnice koja u emotivnom iskazu kajanja suzama doslovno pere Isusove noge i iskazuje mu nježnu pažnju mažući ga skupocjenom pomašću u narednim je stoljećima postao uzor pokore, kod koje se tzv. "dar suza" smatrao dobrodošlim elementom pokajništva.[8]

U Pravoslavlju se tradicija o sv. Mariji Magdaleni u detaljima razlikuje: nju se ondje naziva "ravnom apostolima", a ubraja se među tzv. svete "mironosce" (grčki: Μυροφόροι) stoga što je sudjelovala u pogrebu Isusovom, gdje su njegovo tijelo i pogrebni povoji natopljeni s preko 32 litra pomasti ("miro"). Identifikacija sv. Marija Magdalene s bludnicom koja je plakala pod Isusovim nogama i mazala ih pomašću nije prihvaćena kod pravoslavnih.[9] U pravoslavnoj tradiciji se o sv. Mariji Magdaleni uglavnom prenosi ono što o njoj iznosi Evanđelje - tako i dio da je iz nje izgnano sedam zlih duhova. Iznosi se da je upravo Marija Magdalena bila dostojna prva vidjeti uskrslog Isusa, zbog svoje velike odanosti i ljubavi prema njemu.[10]

Redovnik Petar des Vaux-de-Cernay (13. st.) napisao je da su katari vjerovali da je Marija bila Isusova konkubina.[11]

Prema pravoslavnim tradicijama, Marija je umrla u Efezu, a njezine su kosti ponijete u Konstantinopol 886. Prema katoličkim tradicijama, Marija je umrla u Francuskoj.

Dijelovi tijela koji se smatraju relikvijama sv. Marije Magdalena čuvaju se u samostanu Saint-Maximin u francuskoj Provansi (lubanja), te u ruskoj pravoslavnoj Crkvi sv. Magdalene u Jeruzalemu. Obzirom na stoljetnu prisutnost relikvija sv. Marije Magdalene, postoji na kršćanskom zapadu tradicija prema kojoj je ona ondje umrla; međutim su benediktinci u burgundijskom samostanu Vézelay u srednjem vijeku tvrdili da su onamo relikvije sv. Marije Magdalene prenesene u 8. stoljeću, s područja kojima su tada vladali "Saraceni".[12]

Izvori

uredi
  1. Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 13, str. 100
  2. Katolici.orgArhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 9. srpnja 2011.
  3. "BIBLIJSKI LIK MARIJE MAGDALENE U EUROPSKOJ I U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI", Ivan Zvonar, "Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin" br. 34, 2023, str. 1-53
  4. Citirano: Marko Dragić. https://hrcak.srce.hr/clanak/368644 Tri svete Marije u hrvatskim hrvatskoj pasionskoj pučkoj književnosti. Crkva u svijetu 56 (1) / 2021. 58. (pristupljeno 5. rujna 2022.)
  5. Deirdre Good. Mariam, The Magdalen, and The Mother.
  6. Marvin Meyer, Esther A. de Boer. The Gospels of Mary: The Secret Traditions of Mary Magdalene the Companion of Jesus.
  7. Evanđelje po Luki, 8. poglavlje, usporedi pregled različitih prijevoda. Kod "Biblija govori". Pristupljeno 1. travnja 2024.
  8. "Mary Magdalen and the mendicants: The preaching of penance in the late Middle Ages", Katherine Jansen 1995, "Journal of Medieval History"
  9. "Who Was st. Mary Magdalene?", "Orthodox Christianity", 2013. Pristupljeno 1. travnja 2024
  10. "Was st. Mary Magdalene a Harlot?", Job Gumerov, prijevod "Orthodox Christianity", 2011. Pristupljeno 1. travnja 2024.
  11. Marija Magdalena. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2016. Pristupljeno 11. siječnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. "Where is the tomb of Mary Magdalene?", 1. lipnja 2022., HAYA Peregrinaciones. pristupljeno 1. travnja 2024.