Svetište Majke Božje od Krasna

Svetište Majke Božje od Krasna je hrvatsko katoličko marijansko svetište u selu Krasno na obroncima Velebita u okolici Senja.

Svetište Majke Božje od Krasna
Oltar svetišta Majke Božje od Krasna

Svetište Majke Božje od Krasna iz 18. stoljeća, izgrađeno je na temeljima jedne srednjovjekovne crkvice. Najveću umjetničku vrijednost u crkvi predstavlja drveni kasetirani strop s oslikanim scenama iz života Krista, Djevice Marije i svetaca s latinskim citatima iz 1740. godine.[1] Sada se kip Gospe Krasnarske čuva u proštenjarskoj crkvi, no povijesna vrela otkrivaju da je zbog ratne opasnosti 1942. godine kip prenesen u župnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga u Krasnom. Dok se kip tamo čuvao, svečano se u procesiji nosio u svetište o proljetnim kvatrama i vraćao na završetku jesenskih. Kip su nosile krasnarske djevojke, koje su se za to morale pravodobno prijaviti budući da je uvijek bilo više zainteresiranih.[2]

Legenda o Majci Božjoj krasnarskoj potječe iz 1219. godine: " U šumi krasnarskoj, pastiri pasli svoja stada. Jednoga dana ugledaše na nekakvu panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica. Ali prenesenog cvijeta najednom nestade, dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi. Videći narod te događaje, sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podiže žrtvenik."

Majku Božju od Krasna svake godine posjeti oko 100.000 hodočasnika iz cijele Hrvatske, ali i šire. U Krasnu se stanovnici Primorja i Like od davnina okupljaju 15. kolovoza u čast Velike Gospe. Prije izgradnje prometnice hodočasnici su do svetišta mogli doći samo pješice, a veliki broj vjernika i danas uoči Velike Gospe tradicionalno pješači prema Krasnu.[3]

Svećenik Nikola Komušanac istakao se u radu u obnovi svetišta i organizaciji brojnih hodočašća. Svetište je postalo glavno mjesto hodočašća vjernika u Lici i šire, posebno za blagdan Velike Gospe. Upravo je stalno ulaganje u infrastrukturu tog svetišta kao i pratećih objekata bio jedan od glavnih vodilja njegovog predanog rada.[4]

IzvoriUredi