Sveti Andrija (Pulski zaljev)
Sveti Andrija (tal. Scoglio Sant'Andrea), otok smješten u pulskom zaljevu. Administrativno pripada mjesnom odboru Stari Grad.
| Sveti Andrija | |
|---|---|
| Otok | |
 Pogled iz zraka na Pulski zaljev | |
Sv. Andrija ↑ | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°52′18″N 13°49′32″E / 44.87167°N 13.82556°E |
| Smještaj | Jadransko more, Pulski zaljev |
| Država | Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,036259 km2[1][2][3] |
| Duljina obale | 1,214 km[1][2] |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
  Sveti Andrija Sveti Andrija na zemljovidu Istarske županije  | |
Površina otoka je 36.259 m2,[1][2][3] duljina obalne crte 1214 m,[1][2] a visina 24 metra.[3]
Otok Sv. Andrija uz otok Sv. Katarinu dijeli pulski zaljev u dva manja bazena. Trenutno otok koristi brodogradilište Uljanik za odlaganje brodskih sekcija, a namjera je da se otok uklopi u ugostiteljsko-turističku ponudu Pule.
Znamenitosti uredi
Na otočiću se nalaze ruševine bizantske crkvice i austrougarski Fort Kaiser Franz. Zapadno od Svetog Andrije nalazi se pod morem olupina potopljenog broda Viribus Unitis.
Povijest uredi
Talijanski renesansni geograf, liječnik i pisac Giuseppe Rosaccio u svom izolaru "Viaggio da Venetia a Costantinopoli" spominje otoke Pulskog zaljeva. Izričito navodi da u pulskoj luci postoji 6 otoka ne spominjući njihova imena. Iako je ovaj broj upitan, jer drugi izvori najčešće spominju četiri otoka, Rosaccio sigurno govori o Sv. Andriji (Scoglio Sant'Andrea), te današnjim poluotocima - Uljaniku (Scoglio Olivi), Sv. Katarini (Scoglio Santa Catarina), Sv. Petru (Scoglio San Pietro) i Sv. Ivanu (Scoglio San Giovanni).
Izvori uredi
- ↑ a b c d Tea Duplančić Leder, Tin Ujević, Mendi Čala. 1. lipnja 2004. Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1:25000. Geoadria (engleski). 9 (1): 5–32. 10.15291/geoadria.127. Pristupljeno 7. studenoga 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c d Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (PDF). Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. rujna 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ a b c Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.