Otvori glavni izbornik

Sveti Lino, drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67. do 76.

Sveti Lino
Linus
Linus2.jpg
Pravo ime Linus
Početak pontifikata oko 67.
Kraj pontifikata oko 76.
Prethodnik Sveti Petar
Nasljednik Anaklet
Rođen ?
Volterra
Umro oko 76.
Rim
Papinski grb
Svetac
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Istočne pravoslavne Crkve
Spomendan 23. rujna
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

ŽivotopisUredi

Rođen je u nepoznatom mjestu u Toskani, a umro je vjerojatno u Rimu. Prema drugim izvorima, Lino je podrijetlom iz mjesta Volterra u Toskani.[1]

Gotovo ništa nije poznato o Linovom životu. Stari spis, Apostolske konstitucije, spominje da je Lina za biskupa zaredio sveti Pavao, te da ga je Petar odredio za svoga nasljednika. U istom spisu kaže se da mu se majka zvala Klaudija (neki kasniji spisi držat će da mu je to bila sestra). Sv. Irenej Lionski (oko 135.-202.) ističe da na ovog papu misli i pisac Druge poslanice Timoteju, kad na kraju toga pisma prenosi pozdrave koje šalju »Lino, Klaudija i sva braća« (2 Tim 4 21).

Proglasio je prvih 15 biskupa, uveo je predaju palija, organizirao unutarcrkveni svećenički raspored i uveo pravilo da žene smiju ulaziti u crkvu pokrivene glave, koje je trajalo sve do 1960-ih godina.[2]

Prema nekim izvorima (npr. Liber pontificalis) Lino je umro mučeničkom smrću. Ipak, oko toga se ne slažu svi povjesničari, budući da u to doba nije bilo progona Crkve, a ubio ga je konzul Saturnin odrubivši mu glavu 23. rujna 76. godine.[3] Prema predaji, pokopan je na Vatikanskom brežuljku, a postoji zapis iz 7. stoljeća o nalasku natpisa uz Konfesiju svetoga Petra na kojem se vidi i ime svetoga Lina pa je prema tome bio pokopan uz svetog Petra.[4]

Spomendan ovoga sveca slavi se 23. rujna.

IzvoriUredi

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 67
  2. Pape kroz povijest
  3. Pape kroz povijest
  4. Pape kroz povijest