Toma Becket

(Preusmjereno s Thomas Becket)

Toma Becket (eng. Thomas Becket; Cheapside, London, 21. prosinca 1118./1120. - Canterbury, Kent, 29. prosinca 1170.), nadbiskup Canterburyja od 1162. do 1170. i svetac.

Toma Becket
biskup i mučenik
Toma Becket na minijaturi iz 14. stoljeća
Toma Becket na minijaturi iz 14. stoljeća
Rođen 21. prosinca 1118./1120.
Cheapside, London
Preminuo 29. prosinca 1170.
Canterbury, Kent
Beatificiran 21. veljače 1173.
Kanoniziran 21. veljače 1173.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Anglikanska Crkva
Spomendan 29. prosinca
Svetišta Katedrala u Canterburyju
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

ŽivotopisUredi

Toma Becket rođen je u Londonu. Roditelji su mu pripadali gornjoj srednjoj klasi. Kad je imao deset godina, počeo je s izučavanjem građanskog i kanonskog prava u Mertonovu prioratu u Engleskoj, te u Parizu, Bologni i Auxerreu. Po povratku u Englesku, kenterberijski nadbiskup Teobald povjerio mu je više važnih poslanja u Rim, te ga konačno imenovao arhiđakonom Canterburyja i prepoštom Beverlyja. Konačno je Becket, posredovanjem Teobaldovim, postao i lord kancelar kralja Henrika II.

Henrik je, poput svih engleskih vladara normanskog podrijetla, nastojao smanjiti povlastice klerika u svome kraljevstvu. U početku je Becket vjerno izvršavao kraljeve naloge, te je postao dio kraljeve stalne pratnje, ne samo u službenim prigodama, nego i u razonodi. Henrik II. dao je čak i svoga sina Henrika da bude odgajan u Becketovu domu.

Dana 18. travnja 1161. umire Teobald, a kaptol, koji je morao birati novog nadbiskupa, protiv volje svojih članova, pokorava se kraljevoj želi i bira Tomu Becketa novim nadbiskupom. Većina povjesničara slaže se da je Becket bezuspješno molio kralja da na tome ne inzistira, jer on neće moći služiti dvojici gospodara. U svibnju je izabran za nadbiskupa, a posvećenje je bilo 3. lipnja 1162. godine. U raskolu koji je tada dijelio Katoličku Crkvu, Becket je stao na stranu pape Aleksandra III. Slijedeći politiku ovog pape, zastupao je izuzeće Crkve od svake civilne nadležnosti. Kralj je brzo reagirao, pa je sazvao klerike u Westminster (1. listopada 1163.), gdje je tražio njihovo odustajanje od takvih zahtjeva. Nadbiskup Toma ostao je čvrst u svome stavu, što je natjeralo kralja na kompromis. Time je konačno i završilo prijateljstvo dvojice ljudi.

Novu skupštinu Henrik je sazvao u Clarendonu 30. siječnja 1164., gdje je predstavio svoje zahtjeve uobličene u šesnaest konstitucija. Njima je tražio odustajanje od neovisnosti klerika i od njihove izravne veze s Rimom. Čini se da je uspio uvjeriti sve osim Becketa, koji je odbio potpisati Konstitucije. Stoga je Henrik odlučio pozvati Tomu pred Veliko vijeće u Northamptonu 8. listopada 1164., kako bi odgovorio na optužbe o nepoštivanju kraljevske vlasti. Becket se poziva na papu i 2. studenog 1164. odlazi u dobrovoljno izgnanstvo u Francusku. Potaknut dogovorom između pape Aleksandra III. i Henrika II., 1170. se vraća u Englesku. Ipak, odnosi između njega i kralja nisu se popravili, što završava upadom četvorice kraljevih vitezova u kenterberijsku katedralu 29. prosinca 1170. i Becketovim ubojstvom.

ŠtovanjeUredi

 
Svetište Tome Becketa u kenterberijskoj katedrali.

Papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim već 1173., a kralj Henrik II. ponizio se u javnoj pokori pred Becketovim grobom 12. srpnja 1174.

U umjetnostiUredi

  • Becket (1964.), igrani film redatelja Petera Glenvilla [1]

BibliografijaUredi

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. Becket, www.imdb.com, pristupljeno 26. prosinca 2021.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Toma Becket.
Mrežna mjesta