Otvori glavni izbornik

Tomo Aleksa Dundić (Grabovac, kraj Imotskoga, 13. travnja 1896. ili 12. kolovoza 1897. - Rivni, Ukrajina, 8. srpnja 1920.), bio je sudionikom Ruskog građanskog rata na strani Crvenih. Jedina je osoba iz Hrvatske odlikovana Ordenom crvene zastave. O njemu je 1958. godine snimljen istoimeni film u sovjetsko-jugoslavenskoj koprodukciji.

Tomo Aleksa Dundić
Tomo Aleksa Dundić
Tomo Aleksa Dundić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 13. travnja 1896. (ili 12. kolovoza 1897.)
Mjesto rođenja Grabovac, kraj Imotskoga, Hrvatska
Datum smrti 8. srpnja 1920.
Mjesto smrti Rivni, Ukrajina
Nacionalnost Hrvat
Puno ime Toma Dundić
Nadimak Aleksa, Oleko, Ivan Dimitrijević
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1914. - 1920.
Čin zapovjednik konjaničke satnije (Crvena armija)
Ratovi Prvi svjetski rat, Ruski građanski rat
Vojska Austro-ugarska vojska, Crvena armija
Rod vojske konjica
Jedinice I. konjanička armija (Crvena armija)
Odlikovanja Orden crvene zastave

ŽivotopisUredi

Tomo Aleksa Dundić rodio se je u obitelji Tome i Ive Dundić, djevojački Matković. Po Velikoj sovjetskoj enciklopediji rođen je 13. travnja 1896. godine (ili po drugim podatcima 12. kolovoza 1897.[1]). Dundićevo podrijetlo je hrvatsko. Potječe iz hrvatske seljačke obitelji.[1] Rodom je iz južne Hrvatske, iz Grabovca u Zagori. Naučio je jahati još kao dječak radeći kao pastir u Argentini i Brazilu. Prema svjedočenjima starijih, Tomo Dundić dobio je nadimak Aleksa prema nadimku kako su mu dali talijanski poslodavci "Ale" (Krilo).[2]

Na početku Prvoga svjetskog rata mobiliziran je u Austro-Ugarsku vojsku. Na istočnom bojištu 1916. godine tijekom bitke kod Lutska zarobila ga je ruska vojska. Od polovice 1917. godine bio je član Crvene garde. U ožujku 1918. godine bio je na čelu gerilskog odreda u regiji Bahmuti (danas Artemovsk) koji se kasnije pridružio Morozov-Donjeckoj diviziji koja se povlačila s vojskom Klimenta Vorošilova prema Volgogradu lipnja 1918. godine. Sudjelovao je u obrani Volgograda kao član Međunarodnog bataljona, a zatim u konjičkoj brigadu Krjučkovskog i Bulatkina. Od 1919. godine služio je pod zapovjedništvom maršala Semyona Budyonnyja. Sudjelovao je u brojnim bitkama i ranjen je nekoliko puta.

Poginuo je u Rivni, Ukrajina, 8. srpnja 1920. godine. Na mjestu gdje je poginuo u Rivni podignut mu je spomenik a njegovo ime uklesano je na zidine Kremlja.

OstaloUredi

  • 1986. je godine bila je televizijska emisija Televizije Sarajevo Jedna rijeka s pet imena u kojoj su razgovarali sa sestrom Tome Dundića koje je govorila o svom bratu i dojmovima iz SSSR-a koji je posjetila obišavši sva značajna mjesta u svezi s njezinim bratom.[3]
  • Tomo Dundić je bliski rođak glazbenika Željka Dundića iz Trija Gušta.
  • Životom i djelom Tome Dundića bavio se je poznati hrvatski liječnik dr. Mijo Milas.

GalerijaUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Dundić, Toma, enciklopedija.hr, pristupljeno 8. srpnja 2017.
  2. Marijan Ivan Čagalj, Ivan Lendić: Zadvarje-Žeževica na udaru vjetrova: prigodom 200. obljetnice posvećenja župne crkve, Zadvarje, I. Lendić, 1975.
  3. Mijo Milas: Asanaginičina domovina, Split, 2011., str. 57.

Vanjske povezniceUredi