Tomislav Ivković

hrvatski nogometaš i trener

Tomislav Ivković (Zagreb, 11. kolovoza 1960.), hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš. Kao igrač je igrao na poziciji vratar. Osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine.

Tomislav Ivković
Država Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Tomislav Ivković
Rođenje 11. kolovoza 1960.
Zagreb, Hrvatska
Visina 189 cm
Klub
Trenutačni klub Bez kluba
Pozicija trener (kao igrač vratar)
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1978. – 1982.
1982. – 1983.
1983. – 1985.
1985. – 1988.
1988. – 1989.
1989.
1989. – 1993.
1993.
1994.
1994. – 1996.
1996. – 1997.
1997. – 1998.
Dinamo Zagreb
Dinamo Vinkovci
Crvena zvezda
Tirol Innsbruck
Wiener Sportclub
Genk
Sporting CP
Estoril-Praia
Vitória de Setúbal
Belenenses
Salamanca
Estrela Amadora
0053 000(0)
0015 000(0)
0046 000(0)
0088 000(1)
0015 000(0)
0014 000(0)
0133 000(0)
0009 000(0)
0017 000(0)
0064 000(0)
0006 000(0)
0034 000(0)
0494 000(1)
Reprezentativna karijera**
1983. – 1991. Jugoslavija 0038 000(0)
Trenerska karijera
2009.
2010.
2011. – 2015.
2016.
2016. – 2017.
2017. – 2018.
2018. – 2019.
2020. – 2021.
2021.
2022.
Persepolis (pomoćni trener)
Međimurje
Lokomotiva Zagreb
Lokomotiva Zagreb
Al-Faisaly
Slaven Belupo
Rudeš
Inter Zaprešić
Željezničar
Borac Banja Luka
Osvojene medalje
Olimpijske igre
bronca Los Angeles 1984. Jugoslavija
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 27. travnja 2023.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Igračka karijera

uredi

Klupska karijera

uredi

Počeo igrati nogomet u zagrebačkom Dinamu i tu je igrao od 1978. do 1982. godine. S zagrebačkim Dinamom je osvojio kup (1980.) i potom je prešao u vinkovački Dinamo 1983. godine, pa zatim u beogradsku Crvenu zvezdu gdje je igrao od 1983. do 1985. godine. S Crvenom zvezdom je osvojio jugoslavensko prvenstvo (1983./84.) i kup (1984./85.). U inozemstvu je prvotno branio za Tirol Swarovski iz Innsbrucka (1985. – 1988.) te potom za Wienersportklub (1988.), belgijski RRC Genk (1989.) i portugalski Sporting Lisabon (1989. – 1992.). U Portugalu je nastupao još za Estoril, Vitóriju Setúbal i OS Belenenses.[1]

Reprezentativna karijera

uredi

Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije (1983. – 1991.) odigrao je 38 utakmica.[1] Prvi put nastupio je 1983. godine protiv Rumunjske (2:0) u Temišvaru, a posljednji put 1991. protiv Švedske (4:3) u Stockholmu.[1] S Jugoslavijom je sudjelovao na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. u Italiji, na kojemu je Jugoslavija eliminirana u četvrtfinalu (Argentina 0:0 – nakon izvođenja jedanaesteraca 3:2 za Argentinu).[1] Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. i osvojio broncu.

Trenerska karijera

uredi

Od 2004. do 2006. godine bio je trener vratara u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Potom je bio pomoćni trener u iranskom Persepolisu, a samostalno je u Prvoj HNL vodio čakovečko Međimurje (2010.) i od 2011. do 2015. je vodio zagrebačku Lokomotivu. Ivković je se u srpnju 2016. godine vratio na klupi NK Lokomotive kao trener.[2] U studenom 2016. godine je Ivković ponovno napustio klupu NK Lokomotive i preuzeo saudijski Al-Faisaly.[3] U listopadu 2017. godine preuzeo je NK Slaven Belupo u kojem se zadržao do studenog 2018.[4] Krajem prosinca 2018. preuzima zagrebački nogometni klub Rudeš.[5] U lipnju 2021. godine preuzeo je sarajevski Željezničar.[6] Željezničara trenirao je do pred kraj prosinca iste godine kada je podnio ostavku.[7]

Priznanja

uredi

Igrač

uredi

Klupska

uredi

Dinamo Zagreb

Crvena zvezda

Zanimljivosti

uredi
  • Po broju klubova iz kojih je pozivan u reprezentaciju drži rekord.[1]
  • S 38 nastupa za Jugoslaviju nalazi se na trećem mjestu jugoslavenskih vratara (Vladimir Beara 59, Milutin Šoškić 50 utakmica).[1]
  • Dva puta u godini dana obranio je jedanaesterac Diegu Maradoni (u utakmici Kupa UEFA-e i na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji).[8]
  • Posljednji nastup za reprezentaciju Jugoslavije odradio je u rujnu 1991., kada je već naveliko trajao rat u Hrvatskoj.[9]
  • Godine 2013. dodijeljen mu je prvi Trofej Tomislav Ivić,[10] no, na konferenciji za tisak pred utakmicu splitskoga Hajduka i zagrebačke Lokomotive u 14. kolu sezone 2013./14., utakmice prije koje je trebao primiti nagradu, Tomislav Ivković odbio je istu primiti zbog, kako je rekao, izjave Hajdukovoga predsjednika Marina Brbića kako je Lokomotiva privilegirana.[11] Nakon toga, istoga dana, nagrada mu je oduzeta "zbog neprimjerenog ponašanja kojim je prekršio Propozicije natječaja, a u kojima stoji kako je uz rezultat i odgoj mladih nogometaša, u izboru za najboljeg hrvatskog trenera, visoko istaknut kriterij primjerenog ponašanja. Svojim izjavama Tomislav Ivković je pokazao nedostatak poštovanja prema liku i djelu pok. Tomislava Ivića, a obezvrijedio je i sve one koji su mu dali svoj glas, videći u njemu trenera dostojnog nagrade (Marin Brbić, Stanko Poklepović, Damir Vrbanović, župan Zlatko Ževrnja...." navelo se u priopćenju Hrvatskoga zbora športskih novinara – sekcije Split, te za sezonu 2012./13. nagrada nije dodijeljena.[12]

Izvori

uredi
  1. a b c d e f Nogometni leksikon: Ivković, Tomislav, preuzeto 5. studenoga 2012.
  2. Tomislav Ivković novi trener Lokomotive. prvahnl.hr. 25. srpnja 2016. Pristupljeno 25. srpnja 2016.
  3. Tomislav Ivković dobio angažman života: Pola sata metroom do Zokija. index.hr. 14. studenoga 2016. Pristupljeno 15. studenoga 2016.
  4. Novi trener Slavena Belupa Tomislav Ivković održao prvi treningArhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2022. (Wayback Machine), preuzeto 26. listopada 2017.
  5. Tomislav Ivković preuzeo NK Rudeš, preuzeto 31. prosinca 2018.
  6. FK Željezničar dobio novog šefa struke. SportSport.ba (bošnjački). Pristupljeno 20. lipnja 2021.
  7. Tomislav Ivković napustio sarajevski Željezničar. hntv.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2021. Pristupljeno 25. prosinca 2021.
  8. index.hr: Ivković se sjeća SP-a: Safet Sušić se molio u kapelici, Maradona se nije usudio pogledati me u oči, preuzeto 5. studenoga 2012.
  9. Ivković: Igrao sam za Jugoslaviju 1991. jer sam apolitičan i nisam znao što se događa. www.index.hr. Pristupljeno 21. rujna 2024.
  10. Sportnet, Tomislav Ivković prvi nositelj Trofeja Tomislav IvićArhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine), preuzeto 30. lipnja 2013.
  11. Predrag Jurišić, Ivković: Zbog Brbićevih izjava odbijam nagradu 'Tomislav Ivić'!
    »Čelnici Hajduka mogu pričati što hoće, ali zaboljela me Brbićeva izjava da je Lokomotiva privilegirana. Istina je da smo privilegirani samo u smislu što živimo na Kajzerici i redovno primamo plaće i premije. Ali, ako je mislio na privilegij kod sudaca, onda to znači da moj rad, kao i rad mojih igrača ne vrijedi ništa, pa stoga ništa ne vrijede ni nagrade i priznanja koja smo zaslužili. I zato ne želim primiti nagradu "Tomislav Ivić", koju su mi trebali u subotu uručiti splitski novinari. Zbog takvih se izjava osjećam ponižen – rekao je Ivković.«, Večernji list, pristupljeno 28. prosinca 2021.
  12. Tomislavu Ivkoviću se oduzima nagrada 'Trofej Tomislav Ivić', Slobodna Dalmacija, 25. listopada 2013., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. listopada 2013.), preuzeto 28. prosinca 2021.

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Tomislav Ivković koji govori o hrvatskom nogometašu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.