Tramvajski promet u Dubrovniku

Električni tramvaj u Dubrovniku prometovao je od 1910. do 1970. Vozio je na relaciji Pile - Gruž (koji u vrijeme pokretanja tramvaja nije bio sastavni dio Dubrovnika) i Pile - Lapad, koja je naknadno izgrađena 1928. Bio je to jedini tramvaj koji je prometovao u Dalmaciji.[1]


Tramvajski promet u Dubrovniku
slika
slika
Dubrovački tramvaj oko 1912.
Opće informacije
Država Hrvatska
Grad Dubrovnik
Otvaranje 22. prosinca 1910.
Ukidanje 20. ožujka 1970.
Infrastruktura
Širina kolosijeka 760 mm
Depoi 1
Operacija
Linije 2

Povijest uredi

 
Tramvaj na Pilama 1952.

Gradnjom uskotračne pruge Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sarajevo te Sarajevo – Metković (Ploče), kao i pruge Gabela – Zelenika (s odvojkom prema Dubrovniku), Dubrovnik dobiva na značaju u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Izgradnja pruge je potakla i ideju o povezivanju Gruža i Pila, a s obzirom na to da je Gruž u to vrijeme bio luka ali i periferija grada. Prva pretpostavka za ostvarenje ove ideje bila je izgradnja i početak rada elektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901. Već 1905. je osnovan Odbor za gradnju električnog tramvaja. Gradnja je napravljena (za to vrijeme) u rekordnom roku od 48 radnih dana. Širina kolosijeka bila je 760 mm. Od tvrtke "Grazer Wagonen und Maschinenfabrik" iz Graza nabavljeno je pet motornih kola (označenih brojevima od 1 do 5), tri zatvorene prikolice (označene brojevima 21, 22 i 23) te kolni ormar i kolni slog.[1]

Pogodbu između Općine i Dubrovačke električne željeznice potpisali su za Općinu dr. Ivo Degiulli i dr. Mato Gracić, a od strane DEŽ-e predstavnici Luko Bona i Mato Šarić. Ugovor je odobrilo Općinsko vijeće 16. III. 1913., a dokument je ovjerio Zemaljski odbor Dalmacije u Zadru 1. VIII. 1913.

Prometovanje tramvaja uredi

Promet je pušten u pogon 22. prosinca 1910. Postojale su dvije tramvajske linije: Linija br. 1 - od Pila do kolodvora (željezničke stanice) te od Pila do Lapada (Linija br. 2). U motorna kola putnici su ulazili na stražnjoj, a izlazili na prednjoj platformi, dok su u prikolicu su ulazili sa svih strana.

Uoči Prvog svjetskog rata postojala je zamisao da se pruga produži od Pila do Ploča. Bila su osigurana i znatna sredstva za to, međutim, ta zamisao nikada nije realizirana.[2]

Zanimljivosti vezane za dubrovački tramvaj su da je od samog početka prometovanja postojao je i vagon za poštu, a mogle su se naručiti i posebne tramvajske vožnje izvan voznog reda.[2]

Kraj prometovanja uredi

 
Motorna kola i otvorena prikolica u Tehničkom muzeju u Zagrebu

Zbog dotrajalosti i otkazivanja kočnica, 7. ožujka 1970. dogodila se prometna nesreća u kojoj je tramvaj garažnog broja 5 iskočio iz tračnica. Tom prilikom poginuo je jedan putnik, a četrnaest ih je bilo ozlijeđeno. Dva dana nakon nesreće promet na relaciji Pile – Bolnica je obustavljen, a 20. ožujka iste godine tramvajski promet u Dubrovniku je potpuno obustavljen.[3]

Jedna garnitura motornih kola (br. 7) s otvorenom prikolicom (br. 23) iz 1912. danas je izložena u Tehničkom muzeju u Zagrebu. U tramvajskom muzeju u Grazu izložena je obnovljena prikolica/bajvagen br. 25, a motorna kola br. 1 stoje spremljena u skladištu u Ferlachu. Motorna kola br. 10 i dvije prikolice (br 27 i 28)nalaze se u Komolcu pored Dubrovnika.[4]

Izvori uredi

  1. a b Dobrodošli u Dubrovnik, zima 2010./11., 100 godina dubrovačkog tramvaja, TZ grada Dubrovnika, 2009., ISSN 1334-160X, str. 17.
  2. a b Priče iz knjige „Dubrovački spomenar“ Vedrana Benića: Dubrovački tramvaj Pristupljeno 29. studenoga 2013.
  3. Prije 43 godine dogodila se najteža nesreća u povijesti dubrovačkog tramvajaArhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2013. (Wayback Machine) Pristupljeno 7. ožujka 2013.
  4. Novalija, Jan Mark. DUBROVAČKA NOSTALGIJA Tramvaj i nakon tramvaja (FOTO). www.glasgrada.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2024.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tramvajski promet u Dubrovniku