Wikipedija

Transeuropska prometna mreža

Transeuropska prometna mreža (eng.: Trans-European Transport Network – TEN-T) planirana je mreža cesta, željeznica, zračnih luka i vodne infrastrukture u Europskoj uniji. Mreža TEN-T dio je šireg sustava transeuropskih mreža (TEN), uključujući telekomunikacijske mreže (eTEN) i predloženu energetsku mrežu (TEN-E ili Ten-Energy). Europska komisija usvojila je prve akcijske planove o transeuropskim mrežama 1990.[1]

Transeuropska prometna mreža na zemljovidu Europe.

Mreža TEN-T predviđa koordiniranu izgradnju, proširenje i poboljšanje primarnih cesta, željeznica, unutarnjih plovnih putova, zračnih luka, morskih luka, luka na unutarnjim vodama i sustava upravljanja prometom, s ciljem razvoja integriranih i intermodalnih pravaca velikih brzina na velikim udaljenostima. Odluku o prihvaćanju TEN-T-a donijeli su Europski parlament i Europsko vijeće u srpnju 1996.[2] Europska Unija radi na razvoju mreže koordiniranjem, izdavanjem smjernica i financiranjem mnogih aspekata ovog projekta.

Tim projektima tehnički i financijski upravlja Izvršna agencija za inovacije i mreže (INEA), koja je 31. prosinca 2013. zamijenila Izvršnu agenciju za transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T EA). Deseti i najnoviji projekt, koridor Rajna-Dunav, najavljen je za financijsko razdoblje 2014. – 2020.[3]

Povijest uredi

Smjernice za razvoj TEN-T-a usvojene su 23. srpnja 1996. odlukom br. 1692/96/EZ [4] Europskoga parlamenta i Europskoga vijeća. U svibnju 2001., Europski parlament i Vijeće usvojili su odluku br. 1346/2001/EZ[5] kojom su izmijenjene smjernice TEN-T u pogledu morskih luka, luka na unutarnjim vodama i intermodalnih terminala.

U travnju 2004. Europski parlament i Europsko vijeće usvojili su odluku br. 884/2004/EZ (dodanu na popis Odlukom br. 884/2004/EZ[6]), kojom se mijenja odluka br. 1692/96/EZ o smjernicama za razvoj transeuropske prometne mreže. Ovom je odlukom došlo do važnih promjena politike izgradnje TEN-T-a, s namjerom da se ista prilagodi proširenju EU i posljedičnim promjenama u prometnim pravcima.[7]

Evolucija TEN-T-a olakšana je prijedlogom iz 1994. kojim su se odredili prioritetni pravci unutar projekta.[8]

U prosincu 2013. uredbom Europske Unije EU1315/2013 (eng.: TEN-T Guidelines), i EU1316/2013 (eng.: Connecting Europe Facility 1), mreža TEN-T podijeljena je na tri razine: sveobuhvatna mreža, jezgra mreže, a unutar nje devet koridora.

Dana 17. listopada 2013. definirano je devet koridora jezgre mreže (umjesto 30 prioritetnih projekata TENT-a).[9] Ti su koridori:

  1. Koridor Baltik–Jadran (Poljska–Češka/Slovačka–Austrija–Italija);
  2. Koridor Sjeverno more–Baltik (Finska–Estonija–Latvija–Litva–Poljska–Njemačka–Nizozemska/Belgija);
  3. Mediteranski koridor (Španjolska–Francuska–Sjeverna Italija–Slovenija–Hrvatska–Mađarska);
  4. Koridor Istok/Istok–Sredozemno more (Njemačka–Češka–Austrija/Slovačka–Mađarska–Rumunjska–Bugarska–Grčka–Cipar);
  5. Skandinavsko-mediteranski koridor (Finska–Švedska–Danska–Njemačka–Austrija–Italija);
  6. Rajnsko-alpski koridor (Nizozemska/Belgija-Njemačka-Švicarska-Italija);
  7. Atlantski koridor (ranije poznat kao koridor Lisabon–Strasbourg) (Portugal–Španjolska–Francuska);
  8. Koridor Sjeverno more–Sredozemno more (Irska–Ujedinjeno Kraljevsto–Nizozemska–Belgija–Luksemburg–Marseille (Francuska),
  9. Koridor Rajna–Dunav[10] (Njemačka–Austrija–Slovačka–Mađarska–Rumunjska s ogrankom Njemačka–Češka–Slovačka).

U srpnju 2021. uredbom EU2021/1153 (eng.: Connecting Europe Facility 2) prošireno je 9 koridora jezgre mreže, u nekim dijelovima značajno (primjerice Atlantski koridor, Koridor Sjeverno more-Baltik, Skandinavsko-mediteranski koridor), dok je koridor Sjeverno more-Mediteran smanjen zbog Brexita i neki su pravci preusmjereni na Irsku (Irska–Belgija-Nizozemska i Irska–Francuska).

U prosincu 2021., prijedlog Europske komisije za novom uredbom o smjernicama TEN-T (COM 2021/821) predlaže, između ostalog, ukidanje nekih grana koridora jezgre mreže (Istok–Sredozemlje, Sjeverno more–Sredozemlje) i integriranje u druge koridore (Rajna–Dunav i Rajnsko–alpski koridor), te stvaranje novih usklađenih koridora (Baltik–Crno–Egejsko more, Zapadni Balkan).[11]

Prometno spajanje s drugim zemljama uredi

Godine 2017. odlučeno je da će se Transeuropske prometne mreže proširiti na Istočnu Europu i uključiti zemlje članice Istočnoga partnerstva.[12][13] Širenje transeuropske prometne mreže na istok spojilo je, primjerice, Armeniju na TEN-T u veljači 2019.[14]

Prema prijedlogu za 2021., veze će također voditi do Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Južnog Sredozemlja, Turske i Zapadnoga Balkana.

Jezgra mreže uredi

Ovo je potpuni popis koridora jezgre mreže TEN-T.[15][16]

Hodnik Ime [17] Iz Preko Do
1 Baltičko-jadranski koridor   Gdynia   Beč   Ravenna
2 Koridor Sjeverno more–Baltik   Helsinki   Varšava   Antwerpen
3 Mediteranski koridor   Algeciras   Lyon –   Venecija   Miškolc
4 Koridor Istok/Istok–Sredozemlje   Hamburg   Budimpešta –   Sofija   Nikozija
5 Skandinavsko-mediteranski koridor   Helsinki   Kopenhagen –   München   Valletta
6 Rajnsko-alpski koridor   Genova   Köln   Rotterdam
7 Atlantski koridor   Lisabon   Vitoria-Gazteiz   Strasbourg
8 Koridor Sjeverno more – Sredozemlje   Dublin   Cork –   Le Havre   Bruxelles
9 Koridor Rajna–Dunav   Strasbourg   Budimpešta   Constanța [18]

Financijski okvir uredi

Financijska potpora za provedbu smjernica TEN-T proizlazi iz sljedećih pravila:

  • Uredba (EZ) br. 2236/95[19] od 18. rujna 1995. sadrži opća pravila za dodjelu financijske pomoći Zajednice u području transeuropskih mreža.
  • Uredba (EZ) br. 1655/1999[20] Europskoga parlamenta i Europskoga vijeća od 19. srpnja 1999. mijenja Uredbu (EZ) br. 2236/95.
  • Uredba (EZ) br. 807/2004 [21] Europskoga parlamenta i Europskoga vijeća od 21. travnja 2004. mijenja Uredbu Vijeća (EZ) br. 2236/95.
  • Uredba (EZ) br. 680/2007 [22] Europskoga parlamenta i Europskoga vijeća od 20. lipnja 2007. donosi opća pravila za dodjelu financijske pomoći Zajednice za transeuropske prometne i energetske mreže.

Općenito, projekte TEN-T uglavnom financiraju nacionalne vlade. Ostali izvori financiranja jesu fondovi Europske Unije (ERDF), kohezijski fondovi, proračun TEN-T-a), zajmovi međunarodnih financijskih institucija (primjerice Europske investicijske banke), te privatno financiranje.

Popis prometnih mreža uredi

Svaka vrsta pometa općenito ima svoju mrežu. Mreže Transeuropske prometne mreže jesu:[23]

Prethodni projekti uredi

Na svom sastanku u Essenu 1994., Europsko vijeće odobrilo je popis od 14 "specifičnih" projekata TEN-T, koji je sastavila skupina kojom je predsjedao tadašnji potpredsjednik Komisije Henning Christophersen.[25] Slijedeći preporuke predstavnika TEN-T grupe na visokoj razini Vana Mierta iz 2003., Komisija je sastavila popis od 30 prioritetnih projekata koji bi trebali biti pokrenuti prije 2010.[26]

Ovih 30 prioritetnih projekata bili su:[27]

  1. Željeznički pravac Berlin–Verona/Milan–Bologna–Naples–Messina–Palermo
  2. Željeznički pravac visoke brzine Pariz–Bruxelles–Koln–Amsterdam–London
  3. Željeznički pravac visoke brzine Jugozapadne Europe
  4. Željeznički pravac
  5. Željeznički pravac Betuwe
  6. Željeznički pravac Lyon-Trst-Divača/Koper-Divača-Ljubljana-Budimpešta-ukrajinska granica[26]
  7. Cestovni pravac Igoumenitsa/Patras–Athens–Sofia–Budapest
  8. Multimodalni pravac Portugal/Španjolska–ostatak Europe
  9. Željeznički pravac visoke Cork–Dublin–Belfast–Stranraer
  10. Zračna luka Milan Malpensa
  11. Most Øresund
  12. Željeznički i cestovni pravci Sjevernoga trokuta
  13. Cestovni pravac Ujedinjeno Kraljevstvo/Irska/Beneluks
  14. Glavni pravac zapadne obale
  15. Satelitski navigacijski sustav Galileo
  16. Teretni željeznički pravac Sines/Algeciras-Madrid-Paris
  17. Magistrala za Europu (željeznički pravac Pariz–Strasbourg–Stuttgart–Beč–Bratislava
  18. Riječni prometni pravac Rajna–Majna–Dunav
  19. Željeznička interoperabilnost visoke brzine Iberskoga poluotoka
  20. Željeznički pravac pojasa Fehmarn
  21. "Pomorske autoceste"
  22. Željeznički pravac Athena–Sofia–Budimpešta–Beč–Prag– Nurnberg/Dresden
  23. Željeznički pravac Gdanjsk–Varšava–Brno/Bratislava–Beč
  24. Željeznički pravac Lyon/Genova–Basel–Duisburg–Rotterdam/Antwerpen
  25. Cestovni pravac Gdanjsk–Brno/Bratislava–Beč
  26. Željeznički i cestovni pravac Irska/Ujedinjeno Kraljevstvo/kontinentalna Europa
  27. Baltički željeznički pravac Varšava–Kaunas–Riga–Tallinn–Helsinki
  28. Željeznica EuroCap na željezničkome pravcu Bruxelles–Luxembourg–Strasbourg
  29. Željeznički pravac na Jonsko-jadranskome intermodalnom koridoru
  30. Riječni prometni pravac Seine–Scheldt

Od 2019. nekoliko ih je dovršeno, primjerice br. 2, 5 i 11, ostali su u tijeku, primjerice br. 12 i 17, a neki nisu niti započeti, npr. br. 27.

Srodne prometne mreže uredi

Uz Transeuropsku prometnu mrežu, postoji sustav od deset tzv. paneuropskih koridora koji povezuju velika urbana središta i luke uglavnom u Srednjoj i Istočnoj Europi.

Europska mreža međunarodnih pravaca (tzv. "E-pravci") je sustav imenovanja glavnih cesta u Europi kojim upravlja Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu. Ceste ove mreže označene su oznakom koja počinje sa slovom "E" (npr. "E1").

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ timeline of TEN-T priority axes and projects as of 2005  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2011. (Wayback Machine), p. 7, PDF document, 14 MB
  2. ↑ Decision No 1692/96/EC of the European Parliament and of the Council of 23 July 1996 on Community guidelines for the development of the trans-European transport network
  3. ↑ Improving infrastructure & framework conditions for Danube - Requirements from an Industry viewpoint (PDF). ec.europa.eu. Pristupljeno 14. veljače 2020.. Danube as new corridor “Strasbourg – Danube” in TEN T successor “CEF – Connecting Europe facility”
  4. ↑ Decision No 1692/96/EC of the European Parliament and of the Council of 23 July 1996 on Community guidelines for the development of the trans-European transport network
  5. ↑ Decision No 1346/2001/EC
  6. ↑ Decision No 884/2004/EC
  7. ↑ here (13 MB)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2011. (Wayback Machine)
  8. ↑ [Boris Böttcher THE TRANS-EUROPEAN TRANSPORT NETWORK (TEN-T): HISTORY, PROGRESS AND FINANCING], 2006
  9. ↑ Press corner
  10. ↑ Corridors - European Commission. Europa. Pristupljeno 7. siječnja 2017.
  11. ↑ Questions and Answers: The revision of the TEN-T Regulation. Strasbourg. 14. prosinca 2021.
  12. ↑ Armenia's FM attends Eastern Partnership and Visegrad Four Foreign Ministers' meeting | ARMENPRESS Armenian News Agency
  13. ↑ Ukraine joins Trans-European Transport Networks, UNIAN (27 November 2017)
  14. ↑ EU reiterates its readiness to deepen political and economic relations with Armenia | ARMENPRESS Armenian News Agency
  15. ↑ TEN-T Core Network Corridors. green-ten-t.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2020. Pristupljeno 13. veljače 2020.
  16. ↑ TRANS-EUROPEAN TRANSPORT NETWORK (PDF). ec.europa.eu. Pristupljeno 14. veljače 2020.
  17. ↑ Corridor descriptions - European Commission - Europa EU (PDF). ec.europa.eu. Pristupljeno 15. veljače 2020.. This 3200 km long corridor will connect the ports of the Eastern shore of the Baltic Sea with the ports of the North Sea.
  18. ↑ Rhine-Danube. ec.europa.eu. Pristupljeno 13. veljače 2020.. ...passing through the Romanian capital Bucharest to culminate at the Black Sea port of Constanta.
  19. ↑ Council Regulation (EC) No 2236/95 of 18 September 1995 laying down general rules for the granting of Community financial aid in the field of trans-European networks
  20. ↑ Regulation (EC) No 1655/1999 of the European Parliament and of the Council of 19 July 1999 amending Regulation (EC) No 2236/95 laying down general rules for the granting of Community financial aid in the field of trans-European networks
  21. ↑ Regulation (EC) No 807/2004 of the European Parliament and of the Council of 21 April 2004 amending Council Regulation (EC) No 2236/95 laying down general rules for the granting of Community financial aid in the field of trans-European networks
  22. ↑ Regulation (EC) No 680/2007 of the European Parliament and of the Council of 20 June 2007 laying down general rules for the granting of Community financial aid in the field of the trans-European transport and energy networks
  23. ↑ Decision No 1692/96/EC of the European Parliament and of the Council of 23 July 1996 on Community guidelines for the development of the trans-European transport network
  24. ↑ Decision No 884/2004/EC
  25. ↑ timeline of TEN-T priority axes and projects as of 2005  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2011. (Wayback Machine), p. 7, PDF document, 14 MB
  26. ↑ a b EC web site with links to the complete Van Miert reports, plus annexes and maps  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. veljače 2009. (Wayback Machine)
  27. ↑ Innovation and Networks Executive Agency - European Commission. Innovation and Networks Executive Agency (engleski). Pristupljeno 26. lipnja 2017.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Transeuropska_prometna_mreža&oldid=6867917"