Wikipedija

Tratinčica

biljni rod iz porodice glavočika

Tratinčica ili krasuljak (lat. Bellis), rod bilja porodice Asteraceae, red Asterales, razred Magnoliopsida, koljeno Magnoliophyta. Obuhvaća 14 vrsta,[1] a raširen je po cijeloj Europi i drugdje po svijetu.

Tratinčica
Bellis perennis
Sistematika
Carstvo:Plantae
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Tribus:Astereae
Podtribus:Bellidinae
Rod:Bellis
L.
Vrste
Baze podataka

Opis uredi

Zeljasta je biljka s listovima skupljenim u rozetu. Naraste do 15 cm visine, a na vrhu ima jednu cvjetnu glavicu, širine 15 – 30 mm. Latice su bijele, a žuti su cjevasti cvjetići u sredini. Plod je jajolika roška, duga oko 1,5 mm, jajolikog oblika i bez papusa. Cvjeta od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.

Tratinčica obično ima na livadama i travnjacima, a ima ih i sve do 1800 mnm.

Ljekovitost uredi

Tratinčica je ljekovita biljka i u prošlosti se daleko više koristila kao lijek. Mladi listovi i cvjetovi su jestivi. Zeleni pupoljci mogu se u prehrani koristiti kao zamjena za kapare. Sadrži kemijske spojeve poput tanina, biljne smole, eterična ulja i saponine.[2] Pomaže kod očnih i drugih upala, smiruje kašalj, djeluje baktericidno te je antispazmodik i blagi laksativ.

Tratinčice su tradicionalna biljka za rane, a za njih se također kaže da su posebno korisne u liječenju nježne i bezvoljne djece. Nedavno istraživanje (1994.) proučava mogućnost upotrebe biljke u terapiji HIV-om. Infuzija se koristi u liječenju katara, reumatizma, artritisa, poremećaja jetre i bubrega, za čišćenje krvi. Mast od lišća nanosi se izvana na rane i modrice itd., dok se destilat koristi interno za liječenje upalnih poremećaja jetre. Žvakanje svježeg lišća je lijek za čir u ustima. Cvjetovi i lišće obično se koriste svježi u dekocijama, mastima i oblogama. Jak dekokt korijena preporučen je za liječenje ekcema, iako je treba uzimati neko vrijeme prije nego što njezin učinak postane očit. Blagi čaj može olakšati tegobe dišnog trakta, reumatske bolove i bolne ili obilne menstruacije. Biljka, ubrana za cvatnje, koristi se kao homeopatski lijek. Njegova uporaba posebno je naznačena u liječenju modrica.[3]

Vrste uredi

  1. Bellis annua L.
  2. Bellis azorica Hochst.
  3. Bellis bernardii Boiss. & Reut.
  4. Bellis caerulescens (Coss.) Coss. ex Ball
  5. Bellis cordifolia (Kunze) Willk.
  6. Bellis dubia Spreng.
  7. Bellis hyrcanica Woronow
  8. Bellis longifolia Boiss. & Heldr.
  9. Bellis microcephala Lange
  10. Bellis pappulosa Boiss. ex DC.
  11. Bellis perennis L.
  12. Bellis pusilla (N.Terracc.) Pignatti
  13. Bellis rotundifolia (Desf.) Boiss. & Reut.
  14. Bellis sylvestris Cirillo

Galerija uredi

  •  
    Bellis perennis
  •  
    Bellis annua
  •  
    Bellis sylvestris

Dodatna literatura uredi

  • Grlić, Ljubiša. Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. Ex Libris. Rijeka, Hrvatska. ISBN 953-6932-23-7

Izvori uredi

  1. ↑ COL | The Catalogue of Life. web.archive.org. 16. svibnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2021. Pristupljeno 23. prosinca 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ↑ Chej, Roberto. 1982. Piante medicinali. Arnoldo Mondadori Editore. Milano, Italija.
  3. ↑ Bellis perennis Daisy, Lawndaisy, English Daisy PFAF Plant Database. pfaf.org (engleski). Pristupljeno 23. prosinca 2023.

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bellis
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Bellis
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tratinčica&oldid=6821180"