Tratinčica

biljni rod iz porodice glavočika

Tratinčica ili krasuljak (lat. Bellis), rod bilja porodice Asteraceae, red Asterales, razred Magnoliopsida, koljeno Magnoliophyta. Obuhvaća 14 vrsta,[1] a raširen je po cijeloj Europi i drugdje po svijetu.

Tratinčica
Bellis perennis
Sistematika
Carstvo:Plantae
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Tribus:Astereae
Podtribus:Bellidinae
Rod:Bellis
L.
Vrste
Baze podataka

Opis uredi

Zeljasta je biljka s listovima skupljenim u rozetu. Naraste do 15 cm visine, a na vrhu ima jednu cvjetnu glavicu, širine 15 – 30 mm. Latice su bijele, a žuti su cjevasti cvjetići u sredini. Plod je jajolika roška, duga oko 1,5 mm, jajolikog oblika i bez papusa. Cvjeta od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.

Tratinčica obično ima na livadama i travnjacima, a ima ih i sve do 1800 mnm.

Ljekovitost uredi

Tratinčica je ljekovita biljka i u prošlosti se daleko više koristila kao lijek. Mladi listovi i cvjetovi su jestivi. Zeleni pupoljci mogu se u prehrani koristiti kao zamjena za kapare. Sadrži kemijske spojeve poput tanina, biljne smole, eterična ulja i saponine.[2] Pomaže kod očnih i drugih upala, smiruje kašalj, djeluje baktericidno te je antispazmodik i blagi laksativ.

Tratinčice su tradicionalna biljka za rane, a za njih se također kaže da su posebno korisne u liječenju nježne i bezvoljne djece. Nedavno istraživanje (1994.) proučava mogućnost upotrebe biljke u terapiji HIV-om. Infuzija se koristi u liječenju katara, reumatizma, artritisa, poremećaja jetre i bubrega, za čišćenje krvi. Mast od lišća nanosi se izvana na rane i modrice itd., dok se destilat koristi interno za liječenje upalnih poremećaja jetre. Žvakanje svježeg lišća je lijek za čir u ustima. Cvjetovi i lišće obično se koriste svježi u dekocijama, mastima i oblogama. Jak dekokt korijena preporučen je za liječenje ekcema, iako je treba uzimati neko vrijeme prije nego što njezin učinak postane očit. Blagi čaj može olakšati tegobe dišnog trakta, reumatske bolove i bolne ili obilne menstruacije. Biljka, ubrana za cvatnje, koristi se kao homeopatski lijek. Njegova uporaba posebno je naznačena u liječenju modrica.[3]

Vrste uredi

  1. Bellis annua L.
  2. Bellis azorica Hochst.
  3. Bellis bernardii Boiss. & Reut.
  4. Bellis caerulescens (Coss.) Coss. ex Ball
  5. Bellis cordifolia (Kunze) Willk.
  6. Bellis dubia Spreng.
  7. Bellis hyrcanica Woronow
  8. Bellis longifolia Boiss. & Heldr.
  9. Bellis microcephala Lange
  10. Bellis pappulosa Boiss. ex DC.
  11. Bellis perennis L.
  12. Bellis pusilla (N.Terracc.) Pignatti
  13. Bellis rotundifolia (Desf.) Boiss. & Reut.
  14. Bellis sylvestris Cirillo

Galerija uredi

Dodatna literatura uredi

  • Grlić, Ljubiša. Enciklopedija samoniklog jestivog bilja. Ex Libris. Rijeka, Hrvatska. ISBN 953-6932-23-7

Izvori uredi

  1. COL | The Catalogue of Life. web.archive.org. 16. svibnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2021. Pristupljeno 23. prosinca 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. Chej, Roberto. 1982. Piante medicinali. Arnoldo Mondadori Editore. Milano, Italija.
  3. Bellis perennis Daisy, Lawndaisy, English Daisy PFAF Plant Database. pfaf.org (engleski). Pristupljeno 23. prosinca 2023.

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bellis
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Bellis