Travarstvo
Travarstvo je znanost o korištenju ljekovitih biljaka u službenoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Koristi se veliki broj vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih lijekova koji bi po organizam čovjeka bili što je moguće manje štetni.
Znanost koja se bavi istraživanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija.
Povijest
urediPovijest uporabe biljaka u liječenju tijesno je povezana s poviješću i razvojem ljudskog društva. Najstariji pisani dokumenti potječu iz Kine 3000 godina p. Kr. kada se znalo za brojne ljekovite biljake među kojima se neke i danas koriste, kao npr. rabarbara[potreban prijevod] i cimet.
U izrazito stare sustave liječenja biljem spadaju i Indijska i Tibetanska Ajurvedska medicina te starogrčki sustav liječenja,koji su također bili bazirani na korištenju prije svega ljekovitih biljka, ali, kao i kod kineske tradicionalne medicine i tvari životinjskog i anorganskog porijekla.Treba naglasiti da se starogrčki medicinski sustav i dan danas koristi u nekim dijelovima Indije i Afganistana (poznat kao Unani Tibb ),te da je isti bio osnova liječenja biljem u Europi do sredine 18.stoljeća.
Još od davnina je u svim narodima poznato ljekovito djelovanje biljaka pa se to znanje prenosilo kroz narodno pamćenje sve do danas. Jedna od najpoznatijih biljaka, kojoj su osim ljekovitih pripisivana i sveta obilježja, bio je bosiljak. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog ljekarnika Friedricha Wilhelma Sertürnera, koji je prvi izolirao morfij iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.
Djelovanje
urediPrema farmakološkom djelovanju ljekovite biljke je moguće podijeliti u dvije skupine:
- ljekovite biljke blagog djelovanja, kojima pripada veliki broj biljka koje su u širokoj i skoro svakodnevnoj uporabi kakve su primjerice kamilica, lipa, šipak i dr.
- ljekovite biljke jakog djelovanja, toksične vrste od kojih se proizvode vrlo jaki otrovi kao npr. morfin, heroin, atropin i dr. i čija je uporaba i rukovanje (skladištelje, izrada preparata i davanje bolesnicima) zakonski propisana.
Prema načinu djelovanja na ljudski organizam najčešće se svrstavaju u nekoliko skupina:
- biljke koje djeluju na rad srca i krvotoka;
- biljke koje djeluju nadražujuće na živčani sustav;
- biljke koje umirujuće djeluju na živčani sustav;
- biljke za ublažavanje bolova;
- biljke koje reguliraju rad probavnog sustava;
- biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
- biljke koje ubrzavaju zarastanje rana.
U domaćim uvjetima od ljekovitog bilja mogu se pripremati različiti pripravci:
Lista ljekovitih biljaka i gljiva
urediBiljke koje sadrže alkaloide
urediAlkaloidi - aciklički ili karbociklički
urediAlkaloidi - heterociklički
uredi- kukuta, pasji peršin, ljulj, duhan, velebilje, bunika, kužnjak, žuta lupina, zanovijet, mak, rosopas, dimnjača, žutika, ražova glavnica, jedić, šimšir, gavez, ljekoviti pasji jezik, crvotočina
Glikozidi
urediBiljke s glikozidima gorušičinog ulja
urediBiljke s cijanoglikozidima
urediBiljke s antraglikozidima
urediBiljke s emodin-glikozidima
urediBiljke s di- i trioksiantrakinon-glikozidima
urediBiljke sa srčanim glikozidima
uredi- naprstak crveni, naprstak žuti, naprstak velelisni, naprstak vunasti, đurđica, snježnica, kukurijek, oleander,
Biljke sa saponinima
uredi- sapunika, jaglac, krestušac, bršljan, zlatošipka, maćuhica, ljubica, breza, resulja, divlji kesten, šparoga, crni kim, strupnik, zob, kukuruz
Biljke s fenol glikozidima
urediBiljke s kumarinskim glikozidima
urediBiljke s flavonskim glikozidima
urediBiljke s indoksil glikozidima
urediJoš neke biljke koje sadrže glikozide
uredi- milica, tikvina crnoplodna, tikvina bijela, slak, pasji kupus, svilenica, željezarka, šafran, vrbica
Biljke koje sadrže tanin
uredi- hrast lužnjak, hrast kitnjak, petoprsta, veliki dvornik, borovnica, petrovac, krvara, šumska jagoda, kupina, gospin plašt, pasja ruža, malina, blaženak, livadna iglica, šumska iglica, puzava ivica, križalina, betonika, dobričica, kadulja, noćurak, ciprej, rašak, čuvarkuća, livadni različak, joha, orah, kesten, ruj.
Biljke koje sadrže eterična ulja
uredi- borovica, somina, tuja, vratić, povratić, kadulja, pelin, divlji pelin, božje drvce, oman, kopitnjak, iđirot, arnika, neven, anđelika, kravojac, medvjeđi dlan, kamilica, rimska kamilica, stolisnik, timijan, majčina dušica, komorač, anis, kim, korijander, broska, paprena metvica, vodena metvica, čubar, primorski vrisak, mravinac, mažuran, matičnjak, lavanda, ružmarin, blaženak, peršin, ljupčac, lovor, ruta, paprac, zečji trn, mrkva, kantarion, bazga, lipa, valerijana, češnjak, medvjeđi luk, Luk
Biljke koje sadrže bezdušične gorke tvari,ili druge bezdušične tvari
uredi- srčanik, kičica, gorka djetelina, blaženi čkalj, cikorija, marulja, kukuta, loćika, hmelj, konoplja, paprat, mlječika, sasa, zlatica, kaljužnica, uspravna škrbutina, škrbutina, kopriva, likovac, jarebika, glog, lan, maslačak
Biljke koje sadrže nealkaloidne i neglikozidne dušične spojeve
urediBijke koje sadrže sluz
uredi- kaćun, sljez, trandovilje, crni sljez, divizma, podbjel, plućnjak, islandski lišaj, perunika, lan, piskavica, divlja jabuka
Biljke bogate organskim kiselinama
urediBiljke s djelotvornim tvarima anorganskog podrijetla
uredi- silicijeva kiselina: preslica, oputina
- jod : ljekovita potočarka
- sol: solnjača
- radij:[zar radij, je li to moguće ][nedostaje izvor] vodena leća
Bilje koje sadrže vitamine kao glavnu djelotvornu tvar
urediBiljke koje sadrže slabo ispitane ili nepoznate djelotvorne tvari
uredi- kozja krv, crvena bazga, abdovina, kalina, ligustrum, bukva, božikovina, kurika, kozlac, zebrica, pijana borovnica, smilje, konopljika, artičoka, livadna krabuljica, steža, rosika, vučja noga, srčanica, bundeva, oslad, prava heljda
Ljekovite gljive
uredi- hrastova sjajnica, zec gljiva, hericium coralloides, piptoporus betulinus, šitake Lentinus edodes, agaricus subrufescens, auricularia auricula judae, trametes versicolor, ophiocordyceps sinensis
Dodatna literatura
uredi- Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
- Aronson, Jeff; Siegfried Bäumler. 2010. Heilpflanzenpraxis heute: Porträts, Rezepturen, Anwendung. Urban & Fischer bei Elsevier. München. ISBN 978-3-437-57271-5
- Ulrich Jürgen Heinz: Das Handbuch der modernen Pflanzenheilkunde, Verlag Hermann Bauer, Freiburg im Breisgau 1984 ISBN 3-7626-0276-X
- Braun, Lesley; Cohen, Marc. 2007. Herbs and Natural Supplements: An Evidence-Based Guide. Elsevier. ISBN 9780729537964
- Crellin, J.K. i dr. 1990. Herbal Medicine Past and Present: A reference guide to medicinal plants. Duke University Press. ISBN 9780822310198
- Lewis, Walter H. 2003. Medical Botany: Plants Affecting Human Health. John Wiley & Sons. ISBN 9780471628828
- The Pharmacological Potential of Mushrooms. Evid Based Complement Alternat Med. 2 (3): 285–99. 2005. doi:10.1093/ecam/neh107. PMC 1193547. PMID 16136207. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2009. Pristupljeno 2. srpnja 2014.
- Newall, Carol A. i dr. 1996. Herbal medicines: a guide for health-care professionals. Pharmaceutical Press. ISBN 9780853692898