Travarstvo je znanost o korištenju ljekovitih biljaka u službenoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Koristi se veliki broj vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih lijekova koji bi po organizam čovjeka bili što je moguće manje štetni.

Berba ljekovitih biljki
Vrt s ljekovitim biljkama u Tajlandu.

Znanost koja se bavi istraživanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija.

Povijest

uredi

Povijest uporabe biljaka u liječenju tijesno je povezana s poviješću i razvojem ljudskog društva. Najstariji pisani dokumenti potječu iz Kine 3000 godina p. Kr. kada se znalo za brojne ljekovite biljake među kojima se neke i danas koriste, kao npr. rabarbara[potreban prijevod] i cimet.

U izrazito stare sustave liječenja biljem spadaju i Indijska i Tibetanska Ajurvedska medicina te starogrčki sustav liječenja,koji su također bili bazirani na korištenju prije svega ljekovitih biljka, ali, kao i kod kineske tradicionalne medicine i tvari životinjskog i anorganskog porijekla.Treba naglasiti da se starogrčki medicinski sustav i dan danas koristi u nekim dijelovima Indije i Afganistana (poznat kao Unani Tibb ),te da je isti bio osnova liječenja biljem u Europi do sredine 18.stoljeća.

Još od davnina je u svim narodima poznato ljekovito djelovanje biljaka pa se to znanje prenosilo kroz narodno pamćenje sve do danas. Jedna od najpoznatijih biljaka, kojoj su osim ljekovitih pripisivana i sveta obilježja, bio je bosiljak. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog ljekarnika Friedricha Wilhelma Sertürnera, koji je prvi izolirao morfij iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.

Djelovanje

uredi

Prema farmakološkom djelovanju ljekovite biljke je moguće podijeliti u dvije skupine:

  1. ljekovite biljke blagog djelovanja, kojima pripada veliki broj biljka koje su u širokoj i skoro svakodnevnoj uporabi kakve su primjerice kamilica, lipa, šipak i dr.
  2. ljekovite biljke jakog djelovanja, toksične vrste od kojih se proizvode vrlo jaki otrovi kao npr. morfin, heroin, atropin i dr. i čija je uporaba i rukovanje (skladištelje, izrada preparata i davanje bolesnicima) zakonski propisana.

Prema načinu djelovanja na ljudski organizam najčešće se svrstavaju u nekoliko skupina:

  1. biljke koje djeluju na rad srca i krvotoka;
  2. biljke koje djeluju nadražujuće na živčani sustav;
  3. biljke koje umirujuće djeluju na živčani sustav;
  4. biljke za ublažavanje bolova;
  5. biljke koje reguliraju rad probavnog sustava;
  6. biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
  7. biljke koje ubrzavaju zarastanje rana.

U domaćim uvjetima od ljekovitog bilja mogu se pripremati različiti pripravci:

Lista ljekovitih biljaka i gljiva

uredi

Biljke koje sadrže alkaloide

uredi

Alkaloidi - aciklički ili karbociklički

uredi

Alkaloidi - heterociklički

uredi

gorkoslad, repuh

Glikozidi

uredi

Biljke s glikozidima gorušičinog ulja

uredi

Biljke s cijanoglikozidima

uredi

Biljke s antraglikozidima

uredi
Biljke s emodin-glikozidima
uredi
Biljke s di- i trioksiantrakinon-glikozidima
uredi

Biljke sa srčanim glikozidima

uredi

Biljke sa saponinima

uredi

Biljke s fenol glikozidima

uredi

Biljke s kumarinskim glikozidima

uredi

Biljke s flavonskim glikozidima

uredi

Biljke s indoksil glikozidima

uredi

Još neke biljke koje sadrže glikozide

uredi

Biljke koje sadrže tanin

uredi

Biljke koje sadrže eterična ulja

uredi

Biljke koje sadrže bezdušične gorke tvari,ili druge bezdušične tvari

uredi

Biljke koje sadrže nealkaloidne i neglikozidne dušične spojeve

uredi

Bijke koje sadrže sluz

uredi

Biljke bogate organskim kiselinama

uredi

Biljke s djelotvornim tvarima anorganskog podrijetla

uredi

Bilje koje sadrže vitamine kao glavnu djelotvornu tvar

uredi

Biljke koje sadrže slabo ispitane ili nepoznate djelotvorne tvari

uredi

Ljekovite gljive

uredi

Dodatna literatura

uredi
  • Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
  • Aronson, Jeff; Siegfried Bäumler. 2010. Heilpflanzenpraxis heute: Porträts, Rezepturen, Anwendung. Urban & Fischer bei Elsevier. München. ISBN 978-3-437-57271-5
  • Ulrich Jürgen Heinz: Das Handbuch der modernen Pflanzenheilkunde, Verlag Hermann Bauer, Freiburg im Breisgau 1984 ISBN 3-7626-0276-X
  • Braun, Lesley; Cohen, Marc. 2007. Herbs and Natural Supplements: An Evidence-Based Guide. Elsevier. ISBN 9780729537964
  • Crellin, J.K. i dr. 1990. Herbal Medicine Past and Present: A reference guide to medicinal plants. Duke University Press. ISBN 9780822310198
  • Lewis, Walter H. 2003. Medical Botany: Plants Affecting Human Health. John Wiley & Sons. ISBN 9780471628828
  • The Pharmacological Potential of Mushrooms. Evid Based Complement Alternat Med. 2 (3): 285–99. 2005. doi:10.1093/ecam/neh107. PMC 1193547. PMID 16136207. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2009. Pristupljeno 2. srpnja 2014.
  • Newall, Carol A. i dr. 1996. Herbal medicines: a guide for health-care professionals. Pharmaceutical Press. ISBN 9780853692898

Vanjske poveznice

uredi