Trinaesta primorsko-goranska divizija NOVJ-a

Trinaesta primorsko-goranska udarna divizija NOVJ-a formirana je u drugoj polovici travnja 1943. godine u Brinju, prema naređenju Vrhovnog štaba NOV i POJ. Pri osnivanju u njezin sastav su ušle Šesta i Četrnaesta primorsko-goranska brigada NOVJ-a. Zapovjednik divizije bio je Veljko Kovačević, a politički komesar Josip Skočilić, obojica narodni heroji.

Bila je pod neposrednim zapovjedništvom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske i pretežito operirala u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. Po naredbi Glavnog štaba Hrvatske, od 17. svibnja 1943. godine, Šesta brigada preimenovana je u Prvu, a Četrnaesta u Drugu brigadu Trinaeste primorsko-goranske divizije.

Borbeni put divizije

uredi

Do 25. lipnja 1943, divizija je sa Drugom brigadom sudjelovala s postrojbama Druge operativne zone Hrvatske na području Bosiljeva. Od 12. svibnja je, sa Prvom, a zatim i Prvom, Šestom i Četvrtom brigadom Osme kordunaške divizije, vodila teške borbe protiv talijansko-kvislinških snaga za obranu pravca Brinje–Žuta LokvaVratnikSenj, a skupa s Drugom brigadom i Prvim i Drugim primorsko-goranskim partizanskim odredom u obrani slobodnog teritorija Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.

Krajem lipnja 1943., divizija je preuzela obranu pravca Brinje–Vratnik–Senj, a borbe su trajale do 8. rujna 1943. godine. Prilikom kapitulacije Italije u rujnu 1943., postrojbe divizije vodile su borbe protiv talijanske divizijom „Murge“, te uz pomoć loklanog stanovništva razoružale najveći dio talijanskog Petog korpusa u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru. Tada je bila zaplijenjena velika količina teškog i lakog naoružanja. U tom je trenutku u partizane stupilo oko 10 000 novih boraca, kojima su bile popunjene postrojbe Trinaeste divizije i u njenom sastavu formirane nove, Treća, Četvrta, Peta i Šesta brigada. Poslije reorganizacije divizije, 20. rujna 1943., Peta i Šesta brigada su rasformirane, a njihovim borcima popunjene prve četiri brigade, dok je ostatak boraca prebačen u Šestu diviziju NOVJ-a. U diviziji je tada bilo oko 5100 boraca, a jedan bataljun i 70 rukovoditelja bili su upućeni u Istru radi pomaganja tamošnjem Narodnooslobodilačkog pokretu.

U suradnji s mornaričkim postrojbama NOVJ-a, dijelovi divizije izvršili su, 25. rujna, desant na Lošinj i oslobodili ga poslije dvodnevnih borbi. Početkom listopada, dio divizije je zajedno sa Šestom divizijom sudjelovao u borbama u području Perušića, Gospića i Karlobaga protiv dijelova Dvanaeste i Petnaeste domobranske pukovnije i Četvrtog ustaškog zdruga. Sa dvije brigade, oslobodila je 3. listopada Karlobag. Divizija je vodila teške borbe u njemačkoj Listopadskoj ofenzivi, u kojoj su snage njemačke 71. pješadijske i oklopne divizije „Hermann Göring“, 901. oklopnog i 14. SS policijskog puka, prokrstarile slobodnim teritorijem Gorskog kotara i Hrvatskog primorja od 7. do 15. listopada. Divizija je pretrpjela znatne gubitke, ali je već u drugoj polovici listopada ponovno oslobodila privremeno izgubljeni teritorij.

Krajem studenog 1943., na operativno područje Trinaeste divizije iz Slovenije je bila prebačena Osamnaesta divizija Sedmog slovenskog korpusa NOVJ-a. U drugoj polovici prosinca, obje su divizije vodile borbe protiv opkoljene ustaško-domobranske posade u Vrbovskom i ustaško-njemačkih snagama koje su omogućile opkoljenoj posadi da se povuče u Ogulin. U drugoj polovici siječnja 1944. godine, divizija je likvidirala više neprijateljskih uporišta na liniji Karlobag–Gospić.

Četvrta brigada je 7. siječnja 1944. bila preimenovana u Drugu brigadu Operativnog štaba za Liku, a Druga brigada se 30. siječnja vratila u sastav Trinaeste divizije. Krajem siječnja, Osamnaesta divizija se vratila u Sloveniju, a Trinaesta je ušla u sastav Jedanaestog korpusa NOVJ-a. Tijekom veljače, divizija je vodila borbe protiv dijelova njemačke 392. i 188. rezervne divizije i ustaša kod Hreljina, Brinja i ostalih mjesta, te tijekom ožujka na području Otočca, Senja, Križpolja, Brinja i ostalih mjesta u okolici. Dana 13./14. ožujka oslobodila je Gomirje, u travnju je vodila borbe u širem području oko Drežnice, a krajem travnja oko Bosiljeva. Dijelovi divizije su 6. svibnja u luci Omišalj na Krku, potopili njemački parobrod „Plav“ i zarobili posadu, 13.lipnja oslobodili Delnice, a 30. lipnja sudjelovali, zajedno s Petom slovenskom brigadom „Ivan Cankar“, u oslobađanju Bosiljeva, a 13. srpnja ponovno oslobodili Drežnicu.

Dana 16. lipnja, Treća brigada ušla je u sastav 35. ličke divizije, a 25. srpnja je formirana nova Treća brigada Trinaeste divizije. Divizija je tada imala 4647 boraca. U kolovozu, divizija je vodila borbe oko Bosiljeva, Bosanaca, Drežnice i Josipdola. Od početka rujna vodila je borbe na komunikaciji Ogulin–Brinje–Senj–Kraljevica i na području Sušaka. Njezini dijelovi su 15. rujna razbili ustašku satniju i uništili jedan zrakoplov, 15 baraka i zgradu za smještaj vojske na zračnoj luci na Grobničkom polju.

Početkom studenog, Trinaesta divizija se prebacila u Liku i 16. studenog zauzela Sveti Rok, a poslije toga nastavila čistiti od neprijatelja komunikacije LovinacObrovac. Sa 35. divizijom NOVJ-a sudjelovala je u oslobođenju Gračaca početkom prosinca. Dana 20. prosinca 1944., dobila je naziv udarna.

Divizija je 2. travnja 1945. godine bila popunjena borcima Druge i Treće brigade iz rasformirane 35. divizije. Sudjelovala je, od 23. travnja u sastavu Četvrte armije JA, u završnim operacijama za oslobođenje Like, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i dijela Slovenije prema Ilirskoj Bistrici. Tamo je 7. svibnja vodila posljednje borbe protiv dijelova opkoljenog njemačkog 97. korpusa. Pred kraj rata, divizija je imala oko 5600 boraca.

Literatura

uredi

Vanjske poveznice

uredi