Tul Hostilije
Tul Hostilije (latinski: Tullus Hostilius) (673. pr. Kr. - 642. pr. Kr.) je treći legendarni rimski kralj, koji je naslijedio na prijestolju Numu Pompilija, dok je njega nasljedio Anko Marcije. Za razliku od svojih prethodnika on je bio poznat kao kralj ratnik.
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Bio je unuk rimskog plemića Hostusa Hostilije koji se borio s Romulom te poginuo tijekom napada Sabinjana na grad Rim.[1]Prema pričama i legendama, Tul Hostilije je (kao i Romul) ratovao protiv rimskih susjeda, udvostručio broj stanovnika Rima i organizirao vojsku.[2] Vodio je uspješni rat protiv plemena Alba, Fidena i Veja i prvi je proširio rimski teritorij iza zidina grada Rima. Bio je predstavnik naroda Lucera koji su zajedno s Ticijima i Ramnima činili rimsko stanovništvo (populus Romanus). Tul je porazio Albe te ih učinio vazalima. U međuvremenu su oni izdali savezništvo s Rimljanima pa je Tul naredio da se Alba Longa sruši i zapali. To je učinjeno, a građani Albe Longe su se morali preseliti u Rim. Kasnije su se asimilirali u građanstvo Rima.[3]
Prema povjesničaru Liviju, Tul je bio toliko zaokupljen vođenjem ratova da je potpuno zanemario božju službu, ali se vjeruje da je vjerovao u boga Jupitera, kome se i molio za snagu i pomoć.
Prema tradiciji, u Tulovo vrijeme u Rimu je izgrađena prva senatska odaja, Curia Hostilia. Također, osnovao je i područje ispred Senata pod nazivom Komituim. Tamo su se skupljali građani za vrijeme glasanja. Ovo je povijesno moguće, jer je prvo opločenje Komitiuma datirano iz kasnog 7. stoljeća pr. Kr. i arhitektonski ukrasi na podu impliciraju da je tamo postojala velika građevina.[2]
Bio je inspiracija za mnoge rimske umjetnike i pisce, kao Vergilije i Dioniz iz Halikarnasa. Spominje se i u Eneidi.
Izvori uredi
- ↑ Tit Livije, Ab urbe condita, 1:22
- ↑ a b Encyclopaedia Britannica, https://www.britannica.com/biography/Tullus-Hostilius, pristupljeno 15.4.2023.
- ↑ Tit Livije, Ab urbe condita, 1:22-30
| Prethodnik: | Rimski kralj | Nasljednik: |
| Numa Pompilije (715. pr. Kr. - 673. pr. Kr.) |
Anko Marcije (642. pr. Kr. - 617. pr. Kr.) |
