Tumul

Tumul (latinski naziv za humak ili manje brdo[1]), još i gromila i mogila (engleski: barrow; njemački: hügelgrab; ruski: kurgan; irski: cairn; velški: carnedd; škotski: càrn; portugalski: mamoas) je veći ili manji zemljani ili kameni humak pod kojim se nalazi jedan ili više grobova.

Kraljevski grobovi Gamla Uppsala (5. do 6. st.), Švedska.

Tumuli se mogu pronaći širom svijeta, a može se sastojati od dolmena, kosturnice (cista), grobne kuće, i dvoranske grobnice.

"Tumul" je također i naziv za formaciju glatke, nepuknute ohlađene lave koja nastaje kada lava u svom kretanju naiđe na čvrstu površinu i natekne u obliku tumula.

Tumul poginulih vojnika kod Maratona, Grčka

Znameniti tumuliUredi

 
Tumul d'Hottomont, Belgija
 
Tračanska grobnica, Strelča, Bugarska
 
Tumul Klekkende Høj, otok Møn, Danska
 
Tumul u Dissignacu kod Saint-Nazaire, Francuska
 
Etruščanski tumul u Populoniji, Italija
 
Kraljevski tumul u Daeneungwonu, Gyeongju, Južna Koreja

  HrvatskaUredi

U Hrvatskoj za tumule postoji više narodnih imena, humcima se u pravilu nazivaju u sjevernoj Hrvatskoj, dok u krškim krajevima, te u primorju i na otocima najčešće imaju ime gomile ili gromile. Ponegdje su sačuvani i toponimi, kao što su primjerice "Knežev grob" ili "Kneževo brdo", koji upućuju na mjesto gdje je uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumul (poput tumula u Budinjačkom polju u Žumberačkom gorju).

  „"Podizanje gromila (gomila) nad grobovima pokojnika Iliri su koristili već od kasnoga bakrenog doba te tijekom brončanog doba, a tijekom željeznog doba to je bio redovit premda ne i jedini način pokopavanja. Gromila se obično dizala nad jednim grobom, no s vremenom su pokraj prvoga središnjeg groba pokopali i druge pokojnike, obično pripadnike njegova roda. Što je pokojnik za života imao viši društveni položaj, to mu je i gromila iznad groba bila veća. U grobove takvih pokojnika stavljana je bogatija popudbina – oružje, odjeća, glinene posude s hranom, ukrasni i drugi predmeti što ih je za života posjedovao.”

[2]

Glavni nositelji "kulture tumula" na području današnje Hrvatske i BiH, te Crne Gore i jugozapadne Srbije bili su Iliri, te je na osnovi ostataka materijalne kulture koji se u njima pronalaze moguće utvrditi približno vrijeme njihova nastanka. Oni se podižu otprilike kada i ilirske gradine (utvrde), od srednjeg ili kasnog bakrenog doba (od oko 1600. pr. Kr.) do kraja željeznog doba, odnosno do rimske prevlasti na tlu današnje Hrvatske.[3]

U Hrvatskoj pretežu tumuli kružne ili izdužene (često eliptični) osnove. Neki su bili okruženi vijencem od pločastoga kamena ili suhozidom. Neki veći su visoki i do oko 7 metara, poput malih brežuljaka visine jednokatnice, od kojih dvije s karlovačkog područja imaju i velik promjer osnove, i do 60 metara.

U Istri jedan tumul je pronađen u blizini Vodnjana, kraj sela Škicini. Možda su u njega pokapani stanovnici Lakoršaga, prapovijesne gradine u blizini. Vrlo blizu su ostaci Vrčina, također prapovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj sela Čabrunići, na niz lokacija u blizini Limskog kanala, Rovinjskog sela, Rovinja (jedan od njih je i Maklavun), u Balama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), u Banjolama, u Puli i okolici, na Brijunima, u okolici Fažane, Peroja i Barbarige, kraj Krničkog Porta, u blizini Nezakcija, itd.[4] Na brdu Monkodonja sjeverno od Rovinja istraživanja su počela 1997. godine na poticaj i uz potporu Slobodnog instituta iz Berlina, Arheološkog muzeja Istre iz Pule i Zavičajnog muzeja Rovinj. Tamo se, uz gradinu iz brončanog doba, od oko 1.800. do 1.200. godine pr. Kr., na susjednom brdu Musego nalazi skupina tumula - grobnica (do sada ih je otkriveno 11)[5]

Poveća kamena gomila u Zanogi kraj Borovaca (povrh Neretve, u Dalmaciji) na kojoj se vide tri otvorena groba djelomično zasuta kamenjem, Ilirskog je podrijetla, a možda su je koristili i Hrvati.

Na obroncima Papuka u Slavoniji nedaleko Požege nalazi se skupina od najmanje 20-ak tumula iz oko 800. do 400. pr. Kr., od kojih se njih 14 počelo istraživati prije 30-ak godina (među njima i tumul "Knežev grob"), a s istraživanjima ostalih se nastavilo 2001. godine.[6]

U Budinjaku, u Žumberačkom gorju (gdje je pronađano čak preko 140 grobnih humaka) su pronađene gotovo 3000 godina stari tumuli iz starijeg željeznog doba, a na brijegu povrh polja, znanom kao Gradina, nalazilo se naselje stanovnika iz istog razdoblja.[7]

U široj okolici Karlovca su se nalazili uistinu veliki tumuli. Tako tumul u selu Krč Bosiljevski u Hrsini (blizu čvorišta autoceste Zagreb - Split i Zagreb - Rijeka) visok je, po slobodnoj procjeni, oko 6-7 metara, a dugačak oko 50-60 metara. Ima izdužen, elipsoidni oblik, a okrnjen je oranicama po rubovima uzduž duže osi. Tu su nađeni ulomci keramike Lasinjske kulture. Kustos Gradskog muzeja Karlovac, Lazo Čučković, u izdanju "Arheološka karta Zajednice općina Karlovac" iz 1984. godine navodi, uz već spomenuti humak u Hrsini, još nekoliko tumula: 7 tumula u Dugoj Gori kraj Dobre, tumul na položaju Umak u Točku (Veljunskom) kao dio bedema, te Turska kosa kraj sela Velika Vranovina nadomak toplica u Topuskom.

Don Ante Škobalj dokazao je da su se stari Hrvati nastavili koristiti ilirskim grobnim humkama cijelih tisuću godina poslije nestanka starih Ilira. Služili su se tumulima za ukope, za utvrde i za obredna mjesta. [8] "Zlatno doba" gradnje tumulusa na tlu današnje Hrvatske jest starije željezno doba. Na sjeveru Hrvatsko to je oko 750. do oko 300. pr. Kr..[8]

BilješkeUredi

  1. Naziv dolazi od korijena teuh, tj. tum u značenju oteklina, hrpa, što se može naći i u dr. nazivima kao što je tumor, tajice i dr.
  2. Mate Matas, "Prilog proučavanju gradina i gromila na području općine Lećevica u splitskoj Zagori", članak u Geoadria, Vol. 7/2, 2002.
  3. Goran Majetić, Tumulusi u Hrvatskoj, posjećeno 30. prosinca 2010.
  4. Istarski tumuli. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2009. Pristupljeno 22. kolovoza 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. N. Orlović Radić, Jantarne perle i ljudske kosti u opljačkanom grobu[neaktivna poveznica], Glas Istre, 19. listopada 2007. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  6. Antonija Vranić, Što kriju tumuli?, Vijenac br. 282.-283., 10. prosinca 2004. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  7. Goran Majetić, Kneževska ophodnja "Stazom kneževa"Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2012., Kamelon, 14. studenog 2007. Posjećeno 30. prosinca 2010.
  8. 8,0 8,1 Goran Majetić: Tumulusi u Hrvatskoj - veličanstvene prapovijesne "piramide"Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2014., Udruga Kameleon, 9. srpnja 2008.,pristupljeno 10. listopada 2014.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tumul