Ujedinjenje Crne Gore i Boke kotorske 1813.

Još od 1797. i propasti Mletačke Republike nastojao je Petar I. Petrović Njegoš, crnogorski državni i crkveni poglavar pripojiti Boku kotorsku i crnogorsko priobalje oko Budve. Petar je osvojio Budvu, no ubrzo se, pod inozemnim pritiskom, morao povući i prepustiti je Hrvatskoj pod Habsburzima.

Petar I. Petrović Njegoš

Novi je pokušaj uslijedio 1806. kada se, na poziv Rusije, uključio u borbu protiv Napoleonovih trupa koje su bile prodrle i u Boku kotorsku. Ni ovoga puta nije bilo uspjeha jer su Crnogorci pretrpjeli poraz kod osmanskih utvrda u bokokotorskom zaleđu (Nikšić, Klobuk).

U rujnu 1813. godine, Petar je uništio francuske postrojbe u Boki kotorskoj, izuzev utvrde u Kotoru. Osvojio je Perast, Risan, Herceg Novi, nad kojima se zaviorio crnogorski Alaj-barjak, te stigao s crnogorsko-bokeljskim postrojbama podno Dubrovnika u kojem su se Francuzi utvrdili. U prosincu 1813. predala se i francuska posada u Kotoru.

Ujedinjenje Crne Gore i Boke proglašeno je 29. listopada 1813. godine u Dobroti, kod Kotora. Deklaraciju o ujedinjenju potpisalo je skupina pristaša ujedinjenja (Alviz Josipov Visković i drugi).[1] Potpredsjednik privremene vlade koja je upravljala Crnom Gorom i Bokom bio je Alviz Josipov Visković.[2]

No, Bečki kongres je 1814.1815. odlučio da se Boka kotorska nasilno priključi Dalmaciji, odnosno Austriji. Rusija nije bila suglasna sa zahtjevima Crne Gore i Boke kotorske da se narodna volja ispoštuje a ta država prizna. Čak je Rusija priprijetila Crnogorcima u slučaju da organiziraju oružanu obranu Boke kotorske, a ukinuta je i financijska pomoć Crnoj Gori.

Zanimljivost uredi

 
Crnogorska državna i nacionalna zastava nad bokokototorskim zaljevom

Tijekom crnogorsko-francuskih oružanih sukoba Napoleon se interesirao za Petra i Crnogorce. On je 28. siječnja 1808. godine, iznenađen vijestima o teškim borbama s crnogorskim postrojbama, pisao francuskom guverneru Dalmacije:

»Držite agenta uz crnogorskog vladiku i nastojte pridobiti toga čovjeka.«[3]

Opet je Napoleon 9. veljače 1808. istim povodom pisao:

»Kako to da i nikada ne pišete o Crnogorcima? Ne treba biti krut; treba među njih ubaciti agente radi pridobijanja prvaka te zemlje.«[4]

Epilog uredi

Boka kotorska ostaje dijelom Kraljevine Dalmacije do 1918. ujedinjenja s kraljevinom Srbijom, da bi ju Italija anektirala 1941.,a od 1945. Boka kotorska je pripojena Crnoj Gori.

Izvori uredi

  1. (crnogorski) Bokabay Palata Visković
  2. Hrvatski leksikon L-Ž / [glavni urednik Antun Vujić], Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., ISBN 953-96728-2-1, str. 649
  3. Napoleonovo pismo guverneru Dalmacije od 28. siječnja 1808.g.
  4. Napoleonovo pismo guverneru Dalmacije od 9. veljače 1808.g.

Vanjske poveznice uredi