Ukrajinska pravoslavna Crkva

Ukrajinska pravoslavna Crkva stvorena je 988. godine službenim pokrštavanjem Kijevske Rusi te sve do 15. prosinca 2018. nije bila jedinstvena što je posljedica vrlo burne ukrajinske povijesti u kojoj je Crkva imala često i političku ulogu. Dio Ukrajinaca u Rusiji odnosno ukrajinskih crkvenih dužnosnika također je imao vrlo veliku ulogu u razvoju Ruske pravoslavne crkve koju su doživljavali kao vlastitu u sklopu izgradnje jedinstvenog Ruskog Imperija.[1]

Ukrajinsko pravoslavlje je do 15. prosinca 2018. bilo podijeljeno između tri odnosno dvije glavne pravoslavne Crkve:[2]

U Ukrajini također živi veliki broj vjernika koji ne priznaju ni jednu pravoslavnu Crkvu. To je posljedica velike politizacije u crkvenim redovima i čestog pritiska Ruske pravoslavne crkve koja se već stoljećima iz političkih razloga protivi uspostavljanju posve neovisne, jedinstvene i međunarodno priznate Ukrajinske pravoslavne crkve.[3][4][5]

Posebno mjesto u ukrajinskoj crkvenoj povijesti zauzima Ukrajinska grkokatolička crkva koja je zadržala autohotni ukrajinski crkveni identitet i pretendira na mjesto čelne crkve u Ukrajini. Po svom velikom broju crkvenih institucija nalazi se na drugom mjestu.[6]

Rusko-ukrajinski crkveni odnosiUredi

Ukrajinska pravoslavna crkva do danas nije razriješila pravno-politička pitanja sa Ruskom pravoslavnom crkvom koja se protivi njezinoj samostalnosti. Razlog tim nesuglasicama nalazi se u vrlo složenoj povijesti i činjenici da je Ukrajina više stoljeća bila rusko-carska i potom rusko-sovjetska kolonija. Posebno je problematično razdoblje u 16. stoljeću kada su Ukrajinci prešli na Katoličanstvo i prihvatili autoritet Rima jer je Carigrad pao u ruke Turcima. Dodatan problem stvorila je Ruska pravoslavna crkva koja je ukrajinske grkokatolike u 17. počela preobraćivati na Pravoslavlje te je navodno «nelegalno» preuzela nadležnost nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom koja je do Brestske crkvene unije bila posve neovisna, jedinstvena te odgovorna jedino Carigradskoj patrijaršiji i potom Vatikanu. Ti su postupci doveli do toga da su se Ukrajinci u 18. stoljeću u sklopu Ruskog Imperija masovno okretali od nove rusificirane Crkve na prostorima Ukrajine koja je često zagovarala jedinstvo s Rusijom i potpuno ukidanje prethodno dogovorene ukrajinske autonomije.[7]

U Ukrajini se često napominje činjenica da je 1686. godine Carigradska patrijaršija pod turskim okupacijskim pritiskom nelegalno prepustila svoju nadležnost nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom u Kijevu i svom Rusi-Ukrajinom jurisdikciji mlađe Moskovske patrijaršije, odnosno danas Ruskoj pravoslavnoj crkvi.[8] Nisu se još razriješile pravno-političke nesuglasice između Ukrajinskih crkvi Kijevske i Moskovske patrijaršije. Jedna od njih zastupa stajališta potpune neovisnosti Ukrajinske pravoslavne crkve, a druga autonomiju u sklopu Ruske pravoslavne crkve.[9]

Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije smatra se i dalje direktnim nasljednikom Kijevske crkve Sv. Volodimira uspostavljene u 10. stoljeću pokrštavanjem Kijevske Rusi i Ukrajine (sinonim za kršćansku maticu Kijevske Rusi). U kršćanskim istočnoslavenskim krugovima staru Kijevsku Rus' dovode u izravan kontakt sa današnjom Ukrajinom što je od izuzetnog značaja za poglavara Ruske pravoslavne crkve Patrijarha Kirila.[10][11] Autoritet Crkve u tradicionalno jakoj kršćanskoj zemlji Ukrajini koristi se često kao političko sredstvo pri postizanju određenih ciljeva što pogoduje jačanju ateizma i nakon sloma SSSR-a. Ukrajinci u Rusiji također su kroz povijest imali poseban značaj kada je u pitanju razvoj Ruske pravoslavne crkve što danas dodatno komplicira i ovako složene odnose.

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi