Ulog (Kalinovik, BiH)

Ulog je mjesto u općini Kalinovik, Republika Srpska, BiH.

Ulog
Ulog na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Ulog
Ulog
Ulog na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Kalinovik
Zemljopisne koordinate 43°25′01″N 18°18′32″E / 43.417°N 18.309°E / 43.417; 18.309
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 102 (1991.)

Zemljopis uredi

Ulog je neveliko mjesto uz Neretvu. Iz Nevesinja se u ulog dolazi prelaskom Morina iz Kifina Sela. Blizu Uloga je Uloško jezero. Ulog tvori više mahala - Miralići, Piralići, Mahala, Bukve. Nema podatka po čemu je Ulog dobio ime.[1]

Povijest uredi

Ovdje su brojna arheološka nalazišta, slabo istražena. Područje je vrlo bogato nekropolama stećaka. Mjesto se spominje u 15. stoljeću kao područje na kojem se nalazila carina. U blizini su srednjovjekovne utvrde Obalj i Ljušci. Ovim su krajem hodile mnoge karavane, putnici namjernici, vojske i nomadi sa stokom. Putopisac Evlija Ćelebija 1664. godine je zabilježio prolazeći kroz Ulog da je tada ovdje bilo oko 150 kuća pokrivenih kamenim pločama. Ulog je bio i sjedište općine koja je postojala do 1963. godine, kada je ukinuta i a dijelovi te bivše općine razdijeljeni između općina Kalinovik i Nevesinje.[1]

Početkom 20. stoljeća, katolici borčanskog kraja htjeli su izgradnju crkve za svoj dio župe. Trebala je biti u Klinji, no već pripremljenu gradnju crkve omeo je rat i na crkvu se čekalo preko dvadeset godina. Umjesto u Klinji, politika je odlučila da se filijalna crkva za borčanski dio nevesinjske župe u Ulogu, i to na Lučinama. Ulog je bio sjedište kotarske ispostave, imao je osnovnu školu i žandarsku vojarnu.[2] Razlog zašto je crkva sagrađena u Ulogu je i taj što su trgovci iz Uloga Uroš Doder i ostali, te službenici iz tih javnih ustanova pretegli u ovoj odluci mjesta gradnje te je odlučeno da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama. Dok se skupljalo dragovoljne priloge za podići crkvu, prikupljatelji su nailazili na dobar odaziv. Ljudi su rado davali, kako je tko mogao, novcem ili u živom blagu. Izgleda da kao da su ljudi to jedva dočekali, jer se osjećalo nadolazeće vrijeme procvata i napretka, a da su za njima zauvijek ostala vremena kad su planištari i Humljaci s puškom u ruci čuvali svoja stada i obrađivali planinske imetke i kad su njihovi djedovi i očevi morali bježati i nastanjivati se po drugim planinama.[1] Katolička crkva u Ulogu izgrađena je za župnikovanja fra Božidara Ćorića 1937. godine i posvećena sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije.[2] Sagrađena crkva je filijalna crkva župe u Nevesinju.[3] Pripala su joj sela Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljuni i Obalj, ukupno 360 katolika.[1] Novosagrađenu crkvu blagoslovio je biskup Alojzije Mišić. Za svetkovinu sv. Ane svake se godine u srpnju priređivalo svečano misno slavlje i vjernici su se u velikom broju okupljali sa svih strana. Tako je okrunjen život Hrvata katolika na ovim stranama. Danas se redovito uz ime sv. Ane spominje i njezin muž sv. Joakim. U Drugom svjetskom ratu Hrvati katolici Gornje Hercegovine teško su stradali. Tih su godina gotovo potpuno nestali. Godina 1942. ubijeno je i nestalo, bacanjem u hladnu Neretvu, mnogo župljana, među kojima i tek rođena djeca. Spomen-ploča u crkvi svjedoči o tom događaju.[2]

Godina 1942. bila je teška za uloške katolike, a tad je ubijeno 18 osoba prezimena Konjevod, i 1 osoba prezimenom Šutalo. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo se unatoč tolikih stradanja u kraju i patnje na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[1] U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[4] Dio župljana preživio je. I oni i potomci žive danas u južnim krajevima Hercegovine, drugi su se raselili po Slavoniji, a poneki i dalje po svijetu. Ipak, stari kraj, svoju crkvu, groblja i grobišta ne zaboravljaju, pa danas svake godine na svetkovinu sv. Ane i sv. Joakima u Ulogu bude do 500 vjernika sa svih strana i brojnih zemalja, a podrijetlom iz uloškog kraja. Ratnih godina teško je stradala toliko čekana crkva sv. Ane i u takvom ruševnom izdanju stajala je sve do 1973. godine. Tada je nevesinjski župnik fra Grga Martić pokrenuo aktivnosti za njezinu obnovu.[2]

Na popisu iz 1961. godine, općina Ulog imala je 5.104 stanovnika, od čega 2.778 Srba (54,42%), ostalo uglavnom Bošnjaka.

Religija uredi

Crkva sv. Ane i Joakima i katoličko groblje.[2]

Uz cestu prema Ulog su brojne nekropole stećaka.

Stanovništvo uredi

Dok je Ulog bio općina, obuhvaćao je naselja: Bak, Cerova, Dubrava, Galići, Igri, Jablanići, Jezero, Klinja, Kovačići, Kruščica, Lončari, Ljusići, Mekoča, Melečići, Mjedenik, Nedavić, Obadi, Obalj, Obrnja, Plačikus, Pločnik, Poda, Porija, Presjedovac, Pridvorica, Rajac, Rastovac, Sela, Stambelići, Strane, Susječno, Tmuše, Tomišlja, Trešnjevica, Trnovica, Tuhobić i Ulog.

Stanovništvo općine Uloga
godina popisa 1961.
Hrvati 44
Srbi 2778
Muslimani 2119
Crnogorci 5
Jugoslaveni 156
ostali 2
ukupno 5104


Ulog
godina popisa 1991. 1981. 1971. 1961.
Hrvati 1 (0,344%) 5
Srbi 38 (37,25%) 88 (42,93%) 133 (45,70%) 248
Muslimani 64 (62,75%) 110 (53,66%) 149 (51,20%) 125
Crnogorci 4 (1,951%) 4 (1,375% 2
Jugoslaveni 90
ostali 3 (1,463%) 4 (1,375%)
ukupno 102 205 291 470

Izvori uredi

  1. a b c d e Fondacija Ruđer Bošković Donja HercegovinaArhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2017. (Wayback Machine) Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (6), Hrvati katolici u Donjem Borču i crkva u Ulogu (Župa Nevesinje) . 6. studenoga 2009. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
  2. a b c d e Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 19. lipnja 2017.)
  3. Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje, 5. travnja 2017. (pristupljeno 9. travnja 2017.)
  4. Fondacija Ruđer Bošković Donja HercegovinaArhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2018. (Wayback Machine) Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!, 11. ožujka 2007. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice uredi