Umberto I.

Umberto I. (Torino, 14. ožujka 1844.Monza, 29. srpnja 1900.), talijanski kralj iz Savojske dinastije. Na prijestolje je stupio 1878., a ubijen je 1900. u atentatu u Monzi koji je počinio anarhist Gaetano Bresci.

Umberto I.
Neurdein - Umberto I di Savoia come principe ereditario.jpg
Umberto I.
talijanski kralj
Vladavina 9. siječnja 1878.29. srpnja 1900.
Prethodnik Viktor Emanuel II.
Nasljednik Viktor Emanuel III.
Supruge Margareta Tereza Ivana Savojska
Djeca
Viktor Emanuel III.
Puno ime
Umberto Ranieri Carlo Emanuele Giovanni Maria Ferdinando Eugenio di Savoia
Dinastija Armoiries Sardaigne 1815.png Savojska dinastija
Otac Viktor Emanuel II.
Majka Adelaide Austrijska
Rođenje 14. ožujka 1844.
Smrt 29. srpnja 1900.
Vjera rimokatolik

ŽivotopisUredi

Rođenje, djetinjstvo, mladostUredi

Bio je sin prvog kralja Italije Viktora Emanuela II. i Adelaide Austrijske. Sa samo 14 godina pristupio je pijemontskoj vojsci, a prvi put se kao vojnik istaknuo za vrijeme bitke kraj Custozze, 24. lipnja 1866. godine, zadivivši suborce hrabrošću i mirnoćom kojom je uspio sačuvati bojni red tijekom napada habsburških postrojbi. Početkom 1871. godine proglašen je vojnim zapovijednikom Rima, tada novog glavnog grada Italije.

Dana 22. travnja 1868. godine oženio se rođakinjom, princezom Margaretom Terezom Ivanom Savojskom s kojom je imao sina, budućeg kralja Viktora Emanuela III. Unatoč postojanju antimonarhijskih osjećaja u javnosti, ti događaji donijeli su mu popularnost među narodom.[1]

Umberto I. – talijanski kraljUredi

Okrunjen je 1878. godine, a samo nekoliko mjeseci poslije u Napulju je izbjegao atentat anarhista Giovannija Passanantea. Kao kralj zanimao se za cjelokupnu vanjsku politiku i vojsku, ali je katkada imao stavove za koje se činilo da ne poštuju ovalsti parlamenta. Postupno se približio carstvima Srednje Europe – Njemačkoj i Austro-Ugarskoj te je 1882. godine pristupio Trojnom savezu. Na političkom planu davao je nacionalistički smjer zanosu talijanskog preporoda. U slučaju kakvih neserća osobno je sudjelovao u pružanju pomoći.

Podupirao je kolonijalističke političke ambicije Italije u Africi. Carinski rat s Francuskom 1888. godine doveo je do ekonomskih poteškoća, a poraz od Etiopije u bitki kod Aduwe 1896. godine, doveo je do sloma talijanskih kolonijalističkih težnji.[2]

Pad popularnosti u narodu i atentatUredi

Odluke Umberta I. iz 1898. godine, o uvođenju autoritarne politike i represije, a osobito krvavo gušenje pobune u Milanu, načele su njegovu popularnost među Talijanima i prema njegovim vladama koje su u obračunu s nezadovoljnicima nastavile koristiti represivne metode. Zbog potpore koju je pružao konzervativnim strankama postao je simbolom te situacije. Dana 29. srpnja 1900. godine anarhist Gaetano Bresci ubio ga je u Monzi sa tri revolverska hica.

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • Povijest, biblioteka Jutarnjeg lista, 15. knjiga (Kolonijalna carstva i imperijalizam 1871. – 1914.)

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Umberto I.
Umberto I.
Rođ. 14. ožujka 1844. Umr. 29. srpnja 1900.
Vladarske titule
Prethodnik
Viktor Emanuel II.
talijanski kralj
9. siječnja 1878. – 29. srpnja 1900.
Nasljednik
Viktor Emanuel III.
Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Viktor Emanuel II.
čuvar Svetoga platna
1878. – 1900.
Nasljednik
Viktor Emanuel III.



   Nedovršeni članak Umberto I. koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.