Utrka na 400 metara

Utrka na 400 metara atletska je trkačka šprinterska disciplina i najduža od špritnerskih utrka u trkačkoj atletici tj. najduža kratkoprugaška utrka. Predstavlja točno jedan krug otvorenog vanjskog atletskog igrališta. Zahtijevnija je od ostalih šprinterskih utrka jer zahtijeva taktiziranje, jer se ne može u cijelosti istrčati u šprintu.

Završnica utrke (SP 2007.)

Na programu Olimpijskih igara nalazi se od prvih modernih Igara održanih u Ateni 1896. za muškarce, dok se žene u ovoj disciplini na Olimpijskim igrama natječu od 1964. godine.

Držač svjetskog i olimpijskog rekorda južnoafrički je trkač Wayde van Niekerk s vremenom od 43,03 sekunde.[1] Američki trkač Michael Johnson devet je puta držao najbolje vrijeme sezone u ovoj disciplini, od čega osam godina zaredom (1993. – 2000.)

Svjetski rekord u ženskoj konkurenciji drži Istočna Njemica Marita Koch koji je postavila 1985. godine te je sedam puta držala najbolji rezultat sezone na svijetu u ovoj utrci. Olimpijski rekod drži Francuskinja Marie-José Pérec od 1996., uz Koch najuspješnija trkačica u ovoj disciplini.

Od 31 mogućih zlatnih olimpijskih odličja, Amerikanci su u muškoj konkurenciji osvojili njih 19. Na popisu 25 najboljih vremena u povijesti nalazi se 13 Amerikanaca.

Amerikanac Michael Johnson i Francuskinja Marie-José Pérec jedini su koji su na istim Olimpijskim igrama osvojili zlata na 200 i 400 metara. S druge strane, Kubanac Alberto Juantorena se na Olimpijskim igrama 1976. održanima u kanadskom Montrealu okitio zlatima u utrkama na 400 i 800 metara.

Proizašla je iz utrke na 440 jarda (402,336 m), odnosno još starije utrke "na četvrt milje".

Izvori uredi

  1. Popis najboljih vremena za muškarceArhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2016. (Wayback Machine) u statistikama IAAF-a (pristupljeno 8. lipnja 2018.)