Vajgač
Vajgač (rus. Вайга́ч) je otok u Arktičkom moru između Pečorskog i Karskog mora. Administrativno, otok je dio Nenetskog autonomnog okruga Arhangelske oblasti u Rusiji.
| Vajgač rus. Вайга́ч | |
|---|---|
.jpg) Satelitska snimka otoka Vajgač i Jugorskog tjesnaca. | |
 Položaj Vajgača | |
| Položaj | |
| Koordinate | 70°01′N 59°33′E / 70.02°N 59.55°E (WD) |
| Smještaj | Nenečki autonomni okrug |
| Država | |
| More | Barentsovo more i Karsko more |
| Ocean | Arktički ocean |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 3383 km2 |
| Duljina | oko 100 km |
| Širina | do 45 km |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje • broj stan.: | Varnek 101[1] (2010.) |
| Broj stanovnika | 101 (2010.) |
  Vajgač Vajgač na zemljovidu Arktika  | |
Geografija uredi
Otok je od poluotoka Jugorski na kopnu odijeljen Jugorskim tjesnacem, a od Novaje Zemlje Karskim vratima. Otok i dva tjesnaca koja ga okružuju tvorr prirodnu među između Barentsova i Karskog mora.
Geologija uredi
Otok Vajgač uglavnom se sastoji od glinovitih škriljevca, pješčenjaka i vapnenca. Postoje mnoge rijeke duge po oko 20–40 km, močvare i mala jezera na otoku. Najvećim dijelom se sastoji od tundre. Njegovom dužinom uglavnom se protežu blagi stjenoviti grebeni, a obala ima mjestimice niske litice. Otok se sastoji uglavnom od vapnenca, a viši dijelovi otoka su geološki noviji. Uzdignute plaže su česte. Stijene su jako izbrazdane ledom, ali vjerojatno morskim, a ne ledenjačkim.[2] Jedino naselje na otoku je Varnek.[3]
Flora i fauna uredi
Trave, mahovine i arktičkih cvjetnica ima u izobilju, ali nema drveća osim povremenih patuljastih vrba. Povremeno se mogu vidjeti lisice i leminzi. Iako na otoku nema mnogo kopnenih životinja, ptice su vrlo brojne; razne patke, močvarice itd. često obilaze močvare i jezera. Poznato je da na otoku živi najmanje pet polarnih medvjeda.
Rezervat prirode uredi
U srpnju 2007. Svjetski fond za prirodu (WWF) i ruska vlada odobrili su prirodni rezervat na otoku Vajgač. [4] Okolna mora otoka dom su mnogim morskim sisavcima kao što su morževi, tuljani i ugroženi Kitovi.
Etnografija uredi
Ime otoka prevodi se s nenetskog kao "aluvijalna obala", ili prema drugom izvoru Vajgač znači "užasna smrt" ili "područje smrti" na lokalnom jeziku. [5]
Sve do 19. stoljeća otok je bio važno svetište Nenetskog naroda. Na otoku Vajgač od davnina su se obožavala dva idola. Jedan, po imenu Vesako, na južnom kraju otoka. Drugi na sjeveru je Hadako.[6] Postojali su i polikefalni drveni idoli oslikani krvlju svetih životinja, prvenstveno sobova. Putnici su uočili neke od njihovih žrtvenih gomila, koje se sastoje od naplavljenog drva, jelenjih rogova i lubanja medvjeda i jelena. Unatoč obraćenju na kršćanstvo, Neneti još uvijek gledaju na te hrpe s praznovjerjem.[2]
Izvori uredi
- ↑ Федеральная служба государственной статистики. 2011. Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1. Всероссийская перепись населения 2010 года (ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. rujna 2012.
- ↑ a b Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
- ↑ Остров Вайгач (ruski). National Tourist Platform. Pristupljeno 15. ožujka 2018.
- ↑ New Nature Reserve For The Russian Arctic. ScienceDaily. World Wildlife Fund. 6. srpnja 2007. Pristupljeno 29. travnja 2008.
- ↑ "Scary Arctic Idols Around Vaygach Island, The ‘Territory Of Death’".
- ↑ ibid.
Daljnje čitanje uredi
- (engl.) F. G. Jackson. Velika smrznuta zemlja. London, 1895. Jackson je 1893. pješice obišao otok.
- (engl.) H. J. Pearson. Iza Pečore prema istoku. London, 1899.
- Vaigach - The "Easter Island of the Arctic"