Valerijan (car)

Valerijan (oko 200. – Gundišapur, iza 260.), punim imenom Publius Licinius Valerianus, od 253. do 260. rimski car.

Dodaj "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Valerijan

Do 251. godine carstvo se uglavnom odupiralo stranim najezdama, no te godine car Decije upada u klopku gotskog kralja Knive kod Abritusa i gine skupa sa cijelom vojskom. Nevolje se nakon toga redaju jedna za drugom. Perzijanci vrše sve jači pristisak na istoku. Perzijski kralj Šapur I. 253. godine anektira cijelu Siriju i zauzima Antiohiju. Godine 253., carevi postaju Valerijan i njegov sin Galijen. Carstvo se tada prostire u Europi zapadno od Rajne i južno od Dunava, uključujući i Britaniju, u Aziji sve do Perzije, a u Africi duž cijele obale Sredozemnoga mora. To ogromno carstvo oslabljeno je brojnim ratovima i unutrašnjim nemirima. Valerijan daje sinu Zapad na upravljanje, a on se okreće Istoku i Perzijancima.

U početku je imao uspjeha vrativši Antiohiju, no 257. godine horde Gota upadaju u Malu Aziju (barbarske flote su stigle sve do Atene koju su opljačkali). Valerijan je 258. godine, donio okrutan edikt, s ciljem progona kršćana. Naredio je, da se biskupi, svećenici i đakoni, ubiju odmah na licu mjesta. Senatorima, koji su bili kršćani, dao je oduzeti imovinu i osudio ih na smrt. Ostale kršćane je osudio na prisilni rad. U progonima su stradali papa Siksto II., Sveti Ciprijan Kartaški, sv. Lovro i mnogi drugi kršćani. Valerijan je krenuo 259 s jakom vojskom protiv Perzijanaca, ali ga je godine 260. u bitki Edese vojska iranskog cara Šapura I. teško porazila pri čemu je sam Valerijan doživotno pao u perzijsko zarobljeništvo što je za Rimljane bilo osobito sramotno. Uz cara Decija je poznat kao još jedan veliki progonitelj kršćana na našem prostoru.

Ostali projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Valerijan


  Nedovršeni članak Valerijan (car) koji govori o antičkom Rimu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.