Velebitska gušterica

(Preusmjereno s Velebitska gšuterica)

Velebitska gušterica (latinski: Iberolacerta horvathi) vrsta je guštera iz porodice Lacertidae. Endemska je vrsta u Europi. Donedavno je ova vrsta bila svrstana u isti rod kao i pješčani gušter (Lacerta agilis). Prirodno stanište Velebitske gušterice su šume i grmlje, te stjenovita područja.

Velebitska gušterica
Benny Trapp Kroatische Gebirgseidechse Iberolacerta horvathi.jpg
Status zaštite
Status iucn2.3 NT hr.svg

Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Squamata
Porodica: Lacertide
Rod: Iberolacerta
Vrsta: I. horvathi
Dvojno ime
Iberolacerta horvathi
Méhelÿ, 1904.

EtimologijaUredi

Znanstveno ime, Iberolacerta horvathi gušterica je dobila u čast mađarskog entomologa Géza Horvátha.[1]

Status očuvanjaUredi

Velebitska gušterica prisutna je u srednjoj i južnoj Europi, u planinskim područjima južne Austrije, sjeveroistočne Italije, zapadne Slovenije i zapadne Hrvatske. Područje njenog prisustva fragmentiran je te se vjeruje da je relikvija koja je preživjela posljednje ledeno doba. Mala rasprostranjenost ove vrste glavni je uzrok zabrinutosti za opstanak, zbog čega joj je dodijeljen status skoro ugroženog u IUCN-ovom crvenom popisu, a pravno je zaštićen i u zemljama u kojima živi. [2]

OpisUredi

Velebitska gušterica naraste do od 6,5 cm. Ima tupu njušku, a tijelo joj je spljošteno. Gornja površina blijedo je sivkasto-smeđe boje sa smeđim ljuskama i bijelim ili žućkastim trbuhom. Duž kralježniceponekad postoji tanka, tamna linija. Mladunci su slične boje, ali često imaju sivkasto-zeleni rep. [3]

Zemljopisni rasponUredi

Velebitska guštera podrijetlom iz sjeverozapadne Hrvatske, Slovenije te susjednih dijelova sjeveroistočne Italije i južne Austrije. Također se navodi da je prisutna i u južnoj Njemačkoj. Vrlo je slična i sa zidnim gušterom (Podarcis muralis).

StaništeUredi

Tipična staništa velebitske gušterice su litice, stjenovita i krška podloga, alpska grmlja, vlažne otvorene šume, nasipi i mostovi. Obično se nalazi na visinama od 500 to 2000 metara.[3]

PonašanjeUredi

Velebitska gušterica prilagođena je životu na stijenama i vrlo je spretna, čak i skače u zrak kako bi uhvatila plijen. Preferira vlažna okruženja.

HranaUredi

Velebitska gušterica hrani se nizom malih beskralješnjaka, uključujući leteće kukce.

ReprodukcijaUredi

Ženke polažu od četiri ili pet jajašaca koje se izležu nakon pet do šest tjedana. Novopečenih mladunci imaju tijelo dugo oko 2,5 cm, a postaju zreli u dobi od oko dvije godine. [3]

IzvoriUredi

  1. Beolens, Bo; Watkins, Michael; Grayson, Michael (2011). The Eponym Dictionary of Reptiles. Baltimore: Johns Hopkins University Press. xiii + 296 pp. ISBN 978-1-4214-0135-5. (Iberolacerta horvathi, p. 126).
  2. Vogrin, Milan; Böhme, Wolfgang; Crochet, Pierre-André; Nettmann, Hans Konrad; Sindaco, Roberto; Romano, Antonio (2009). "Iberolacerta horvathi ". IUCN Red List of Threatened Species. 2009: e.T61515A87533181. doi:10.2305/IUCN.UK.2009.RLTS.T61515A12498717.en.CS1 maint: multiple names: authors list (link)
  3. 3,0 3,1 3,2 Arnold, E. Nicholas (2002). Field Guide: Reptiles & Amphibians of Britain & Europe, London: Collins & Co..