Wikipedija

Velika ženska loža Francuske

Velika ženska loža Francuske (fra. Grande Loge Féminine de France), skraćeno GLFF, slobodnozidarska velika loža osnovana je 1952. godine čiji su članovi isključivo žene. Utemeljena je transformacijom Masonske ženske unije Francuske, formirane krajem Drugog svjetskog rata s ciljem stvaranja prve isključivo ženske masonske poslušnosti. Od tada djeluje u Francuskoj i drugim dijelovima Europe, poput Hrvatske. Okuplja više od 14.000 članica u preko 400 loža te pripada liberalnom slobodnom zidarstvu. Članica je CLIPSAS-a, CLIMAF-a kao i Alijanse masona Europe.

Velika ženska loža Francuske
Grande Loge Féminine de France
Skraćenica GLFF
Utemeljena 1952.
Osnivač Anne-Marie Gentily
Tip ženska velika loža
nevladina udruga[1]
Sjedište Pariz
Ključni ljudi Catherine Lyautey, veliki majstor
Broj članova 14.000
Službena stranica glff.org

Povijest uredi

Žene u slobodnom zidarstvu uredi

Počevši od 18. stoljeća, sustav masonske suradnje posvojenjem privukao je pažnju žena i obitelji masona. Mnoge od tih supruga bile su uključene u masonske aktivnosti, iako im je bilo zabranjeno ući u samo slobodno zidarstvo njegovim temeljnim aktima iz 1723. godine.[2] Impuls aktivistica kao što su Flora Tristan, Louise Michel i Maria Deraismes bio je presudan. Deraismes je primljena i inicirana 1882. godine u jednoj muškoj loži te postaje bitan dio skupine masona s Georgesom Martinom koji će kasnije osnovati Međunarodni red slobodnog zidarstva za muškarce i žene "Le Droit Humain" 1893. godine.[2]

Nakon toga se žensko slobodno zidarstvo postalo sve pristunije. Tako su posvojene lože koje je stvorila Velika loža Francuske i kojima su masoni jednostrano odlučili dodijeliti autonomiju 1935. godine. Godine 1936. se konstituira osam samostalnih ženskih loža koje čine prvi "convent", temelj buduće Velike ženske lože Francuske. Za vrijeme Njemačke vojne uprave u okupiranoj Francuskoj mnoge su rastjerane, deportirane, djelovale u tajnosti ili su se pridružile Pokretu otpora.[2]

Utemeljenje velike ženske lože uredi

Godine 1945. pod predsjedanjem Anne-Marie Gentily organiziran je po prvi put konvent koji je postojao prije rata. Godine 1946. jurisdikcija je restrukturirana. Godine 1952. Masonska ženska unija Francuske (Union maçonnique féminine de France) službeno je postala Velika ženska loža Francuske. Godine 1959. Drevni i prihvaćeni škotski obred postao je primarni obred velike lože, zamijenivši dotadašnji Obred posvojenja.[2]

Od 1960-ih uspostavljena je 21 loža diljem Francuske te jedna u Ženevi, Švicarska. Tijekom sljedećeg desetljeća osnovano je 76 ženskih loža u Francuskoj, Švicarskoj i Belgiji. Tijekom istog desetljeća prihvaćeni su i drugi masonski obredi. Tako je konkordat za Francuski obred dobiven od Velikog orijenta Francuske i 10. ožujka 1973. godine stvorena je prva loža koje je radila po ovom obredom, a ubrzo je uslijedilo i formiranje drugih loža.[2]

U isto vrijeme, 1972. godine, Velika loža je formirala je Vrhovno žensko vijeće Škotskog obreda za Francusku s namjerom upravljanja visokim stupnjevima ovog obreda za svoje članice.[2]

Pored toga, 1974. godine u Lyonu je stvorena prva ženska loža koja je djelovala po Ispravljenom škotskom obredu uz pomoć Tradicionalne simboličke velike lože "Opera". Međutim, konkordat za ovaj obred formalno je izdao Veliki orijent Francuske tek 1980. godine.[3]

Ženske velike lože osnovane u Švicarskoj (1976.), Belgiji (1981.), Italiji (1991.) i Portugalu (1997.) proizlaze iz Velike ženske lože Francuske, kao i Simbolička velika ženska lože Venezuele (2005.), Velika ženska loža Španjolske (2005.), Velika ženska loža Bugarske (2018.),[2] kao i Velika ženska loža Srbije (2022.).[4]

Kako bi se ojačala suradnja između Velike ženske lože Francuske, Velike ženske lože Belgije i Tradicionalne velike ženske lože Italije osnovana je organizacija CLIMAF 1982. godine.[5] Danas ova organizacija okuplja 12 isključivo ženskih velikih loža.

Organizacija uredi

Loža u Zagrebu uredi

U Hrvatskoj djeluje jedna loža pod zaštitom ove velike lože, i to Loža "Uzorita" koja je osnovana u Zagrebu 2. travnja 2022. godine.[6][7] Članice ove lože su proizašle iz beogradske Lože "Vera Fides" pod zaštitom Velike ženske lože Francuske.[8]

Međunarodna suradnja uredi

Ova velika loža je članica nekoliko međunarodnih masonskih asocijacija:[9][10][11][12]

Pridružena tijela i redovi uredi

Velika ženska loža Francuske upravlja "simboličkim" stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim masonskim stupnjevima. Tako se upravljanje provodi u tri pridružena tijela i reda, od kojih svaki predstavlja jedan obred: Francuski obred, Drevni i prihvaćeni škotski obred i Ispravljeni škotski obred, a na temelju potpisanih konkordata. Ova tijela su:

  • Ženski veliki generalni kapitel Francuske (Grand Chapitre Général Féminin de France) – nadležno za rad Francuskog obreda;
  • Vrhovno žensko vijeće za Francusku (Suprême Conseil féminin de France) – nadležno za rad Škotskog obreda;
  • Veliki ženski priorat Francuske (Grand Prieuré Féminin de France)[14] – nadležno za rad Ispravljenog škotskog obreda.

Izvori uredi

  1. ↑ L1901 GRANDE LOGE FEMININE DE FRANCE. gouv.fr (francuski). Pristupljeno 25. kolovoza 2023.
  2. ↑ a b c d e f g Picart, Marie-France. 2009. La Grande Loge féminine de France (francuski). Presses universitaires de France. Paris. ISBN 978-2-13-057692-1
  3. ↑ La Grande Loge Féminine de France Autoportrait, Collectif, Guy Trédaniel éditeur, 1995.
  4. ↑ Velika Ženska Loža Srbije i mi…. sirijus.rs. Pristupljeno 24. kolovoza 2023.
  5. ↑ Who are we?. climaf.eu (engleski). Pristupljeno 16. kolovoza 2023.
  6. ↑ La GLFF ouvre une nouvelle Loge en Croatie. 450.fm (francuski). 5. travnja 2022. Pristupljeno 12. kolovoza 2023.
  7. ↑ L'ESSOR DE LA GLFF. glff.org (francuski). Pristupljeno 15. srpnja 2023.
  8. ↑ Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj Anno Lucis 6018. Akacija (5): 6–7. 2018
  9. ↑ EUROPEAN MASONIC ALLIANCE - Members. ame-ema.eu. Pristupljeno 16. svibnja 2023.
  10. ↑ Juridictions. climaf.eu (engleski). Pristupljeno 16. kolovoza 2023.
  11. ↑ L'Unione Massonica del Mediterraneo, UMM. granloggiafemminile.it (talijanski). Pristupljeno 1. kolovoza 2023.
  12. ↑ Membres of CLIPSAS. clipsas.org (engleski). Pristupljeno 17. kolovoza 2023.
  13. ↑ Le développement hors hexagone. glff.org (francuski). Pristupljeno 10. travnja 2024.
  14. ↑ Grand Prieuré Féminin de France. gpff.fr (francuski). Pristupljeno 24. kolovoza 2023.

Vanjske poveznice uredi


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Velika_ženska_loža_Francuske&oldid=6907956"