Velika Gorica

grad i naselje u Hrvatskoj, Zagrebačka županija

Velika Gorica je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pripada Zagrebačkoj županiji, te je u županiji najveći grad po veličini i broju stanovništva.

Velika Gorica

Grb grada Velike Gorice

Zastava grada Velike Gorice
Država Hrvatska
Županija Zagrebačka

GradonačelnikKrešimir Ačkar (HDZ)[1]
Naselja58 naselja

Površina[2]326,6 km2
Površina središta36,9 km2
Koordinate45°43′01″N 16°04′30″E / 45.717°N 16.075°E / 45.717; 16.075

Stanovništvo[3] (2021.)
Ukupno61 075
– gustoća187 st./km2
Urbano30 036
– gustoća1655 st./km2

Svetac zaštitnikSveta Lucija
Dan mjesta13. prosinca[4]

Poštanski broj10410
Pozivni broj(0)1
AutooznakaZG
Stranicawww.gorica.hr

Zemljovid

Velika Gorica na zemljovidu Hrvatske
Velika Gorica
Velika Gorica

Velika Gorica na zemljovidu Hrvatske

Velika Gorica iz zraka.

Naselja u sastavu Grada Velike Gorice uredi

Velika Gorica se sastoji od 58 naselja, to su: Bapča, Bukovčak, Buševec, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Črnkovec, Donja Lomnica, Donje Podotočje, Drenje Šćitarjevsko, Dubranec, Gornja Lomnica, Gornje Podotočje, Gradići, Gudci, Gustelnica, Jagodno, Jerebić, Ključić Brdo, Kobilić, Kozjača, Kuče, Lazi Turopoljski, Lazina Čička, Lekneno, Lukavec, Mala Buna, Mala Kosnica, Markuševec Turopoljski, Mičevec, Mraclin, Novaki Šćitarjevski, Novo Čiče, Obrezina, Ogulinec, Okuje, Petina, Petravec, Petrovina Turopoljska, Poljana Čička, Prvonožina, Rakitovec, Ribnica, Sasi, Selnica Šćitarjevska, Sop Bukevski, Staro Čiče, Strmec Bukevski, Šćitarjevo, Šiljakovina, Trnje, Turopolje, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Kosnica, Velika Mlaka, Vukomerić, Vukovina i Zablatje Posavsko.

Zemljopis uredi

Velika Gorica nalazi se jugoistočno od Zagreba, u nizinskom dijelu Turopolja i na rubu brežuljkastog dijela Vukomeričkih gorica. Od rijeke Save na sjeveroistoku i Kupe na jugozapadu, velikogoričko se područje prostire na površini od 566 četvornih kilometara.

Stanovništvo uredi

Prema popisu stanovnika iz 2011. sam grad Velika Gorica ima 31.553 stanovnika, dok na gradskom području živi 63.517 stanovnika, što je čini šestim najnaseljenijim gradskim područjem u Hrvatskoj.[5]


Grad Velika Gorica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
12534
13822
14716
17056
18998
20840
20124
22544
23717
24965
25804
28392
47104
56884
63517
63517
61075
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Grad Zagreb. U 1869. dio podataka sadržan je u općini Kravarsko. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Velika Gorica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
1524
1717
2219
2512
2925
3278
3264
3665
4151
4938
5321
8013
24834
31614
33339
31553
30036
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1991. povećano pripajanjem dijela područja naselja Selnica Šćitarjevska (bivše naselje Grdovčak). Za to bivše naselje sadrži podatke od 1857. do 1971. Sadrži podatke i za bivša naselja Kurilovec od 1857. do 1971, Kurilovec Donji i Kurilovec Gornji u 1890. i 1900., Mala Gorica Turopoljska od 1857. do 1948., Pleso i Rakarje od 1857. do 1971., te Visoki Brijeg od 1890. do 1948. U 1971. bivša naselja Kurilovec, Pleso i Rakarje iskazana su kao dijelovi naselja. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Velika Gorica je sedmi po veličini grad u Hrvatskoj. U gradu Velikoj Gorici i u okolnim općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi 69.703 stanovnika.

Promet uredi

 
Kolodvor

Uz velikogoričko naselje Pleso smještena je Zračna luka „Franjo Tuđman”, a sam grad leži na trasi željezničke pruge Zagreb-Sisak.

Glavna cestovna poveznica je sa Zagrebom je Velikogorička cesta, a njome teče sav cestovni promet iz smjera Siska prema Zagrebu te je zbog toga jedna od najprometnijih cesta u Republici Hrvatskoj. Osim Zračne luke „Franjo Tuđman”, Velika Gorica ima tri manja letjelišta; Letjelište Buševec, Letjelište u Veleševcu te letjelište Zrakoplovnog tehničkog zavoda u samoj Velikoj Gorici.

Javni gradski prijevoz između Velike Gorice i Zagreba, te okolnih naselja obavlja ZET (Zagrebački električni tramvaj).

Gospodarstvo uredi

Svoj gospodarski razvoj Velika Gorica temelji na malom gospodarstvu i poljoprivredi. Uz 1.460 obrta, 983 malih te 17 srednjih i velikih poduzeća, na području je registrirano i oko 4.700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Poduzetnici i obrtnici se najčešće bave trgovinom (27%), poslovnim servisima i uslužnim djelatnostima (15%), građevinarstvom (11%) i ugostiteljstvom (8%). Međutim, područje je gospodarski najpoznatije po drvoprerađivačkoj i metaloprerađivačkoj industriji, kao i raznolikoj ponudi uslužnih djelatnosti i trgovine. Drvo, posebice hrast lužnjak od kojeg se od davnina pravilo sve - od igrački za djecu do starih turopoljskih kuća, glavna je sirovina područja kao i u susjednim županijama. Na području grada nalazi se nekoliko pilana (najveća u Turopolju - poznata kao DIP Turopolje) i više prerađivača drva.

Polovinom 2007. godine velikogorički poduzetnici i obrtnici zapošljavali su 14.663 radnika. Najviše je zaposlenih bilo u prerađivačkoj industriji (17%) i trgovini (16%), a zatim i na prijevozu, skladištenju i vezama (9%).Gospodarska je osnova drvna, prehrambena, građevinska, kožna i grafička industrija, te poljodjelstvo. S 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i 9,4 milijarde kuna ukupnih rashoda u 2006. godini, trgovačka društva Velike Gorice ostvarila su pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 210,8 milijuna kuna. Od ostvarenih prihoda, 8,9% je bilo ostvareno od izvoza. Nositelji ukupnog prihoda u Velikoj Gorici jesu poduzetnici trgovine i djelatnosti prijevoza, skladištenja i veza koji zajedno ostvaruju čak 84,2% ukupnog prihoda i zapošljavaju 33% od ukupnog broja od 10.469 zaposlenih u trgovačkim društvima. U Velikoj Gorici je smješten i Zrakoplovno-tehnički zavod, jedinstvena institucija u sastavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske za servisiranje i popravak civilnih i vojnih zrakoplova i helikoptera. (izvor:[1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2008. (Wayback Machine), uz dozvolu)

Povijest uredi

 
Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije

Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjovjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća.

U povijesti je glavna gospodarska djelatnost Velike Gorice bila trgovina, a na glavnom su se trgu redovito održavali sajmovi. U čitavom kraju je osim trgovine bilo razvijeno stočarstvo i šumarstvo. Prva škola sagrađena je u 18. stoljeću, ali je nakon nekoliko desetljeća srušena radi trošnosti i nedovoljnog interesa lokalnog stanovništva za školovanje. Izgradnja prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. godine, onoj od Zagreba do Siska, imala je značaj za šire područje, ali ne osobito i za Veliku Goricu, jer je željeznička postaja smještena daleko od njezina središta.

Jači gospodarski razvoj Velika Gorica doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se područje oko glavnih trgova postupno urbanizira i izgrađuje. Stari trg ispred vijećnice i crkve naziva se Konjskim trgom jer se na njemu trguje konjima, dok se Trg kralja Tomislava naziva Marvinskim trgom jer je ondje tržnica stoke. Bogati trgovci podižu niz kuća (Tarbuk, Trdak, Čop, Rosner, Janeš, Fanton, Brigljević), kojom se formira središte Velike Gorice kao naselja. Plemenita općina turopoljska inicijator je čitavog niza javnih projekata, osobito u doba župana Ljudevita Josipovića. Tada nastaju zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, javna bolnica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara. Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada. Godine 1901. u Velikoj Gorici živi 1041 stanovnik. Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču.

Razvoj mjesta prekinut je Drugim svjetskim ratom, nakon čega nastupa intenzivna višestambena izgradnja, a Velika Gorica postaje satelitski grad zagrebačkog prstena. Godine 1974. Velika Gorica postaje jedna od zagrebačkih općina. Status grada dobiva 1995. godine.

Spomenici i znamenitosti uredi

 
Spomenik poginulim braniteljima

U Velikoj Gorici i bližoj okolici nalaze se vrijedna arheološka nalazišta. Potječu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (razni predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu). Važnije i poznatije naselje iz doba Rimskog Carstva je Andautonija na području današnjeg naselja Šćitarjevo i po otkrivenim nalazima datira iz prvog stoljeća.

Jedinstvene su vrijednosti Velike Gorice i Turopolja drvene kapelice i plemićke kurije, takozvane "turopoljske ljepotice". Blizina Vukomeričkih gorica, rijeke Lomnice, Save i Odre, upotpunjuje raznolikost turopoljskog kraja. Područje je bogato hrastom, koji je jedan od glavnih prirodnih resursa. Hrast je i omogućio čuvenu gradnju sakralnih i drugih objekata od drva, a stari "turski" hrast lužnjak, nedaleko od Velike Gorice, posebno je zaštićeni objekt - spomenik prirode.

 
Vijećnica Plemenite općine turopoljske, danas Muzej Turopolja

U užem području Velike Gorice, koje obuhvaća nekadašnja sela Veliku Goricu, Malu Goricu, Kurilovec, Pleso i Rakarje, ne nalazimo mnogo sačuvanih povijesnih znamenitosti. Na starom velikogoričkom trgu nalazi se barokna vijećnica Plemenite općine turopoljske, zvana i Turopoljski grad, sagrađena 1765. godine na mjestu ranije drvene zgrade. Danas se u njoj nalazi Muzej Turopolja. Stara povijesna jezgra Velike Gorice djelomično je očuvala niz historicističkih kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najznačajnije su neorenesansna zgrada Kotarskog suda (danas Općinski sud) iz 1894. – 95. godine i zgrada Prve hrvatske štedionice (1907.). Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije (1893. – 94. g.) građena je u neoromaničkom stilu, prema projektu zagrebačkog arhitekta Hermanna Bolléa.

Od tradicionalne drvene arhitekture, vrlo malo toga je sačuvano. U Pleškom polju, između naselja Podbrežnica i Pleso nalazi se drvena kapela Ranjenog Isusa, sagrađena 1896. godine na mjestu ranije barokne kapele. Vrijedne drvene kurije Jelačić i Josipovic u Kurilovcu u ruševnom su stanju. Djelomično je očuvano naselje drvenih kuća – nekadašnja Mala Gorica, danas u Turopoljskoj ulici. Od moderne arhitekture u Velikoj Gorici postoji nekoliko značajnih ostvarenja arhitekta Stjepana Planića.

Obrazovanje uredi

U gradu postoji šest osnovnih škola (najveća je OŠ Nikole Hribara, ostale škole su: OŠ Eugena Kumičića, OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Jurja Habdelića, OŠ Vukovina, OŠ Velika Mlaka), pet srednjih škola (Srednja Zrakoplovna tehnička, Srednja strukovna, Ekonomska, Gimnazija Velika Gorica i Umjetnička škola Franje Lučića) te Veleučilište Velika Gorica. U gradu se nalazi i Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica u kojem se školuju učenici po posebnom programu.

Velika Gorica nosi titulu "grada prijatelja djece".

Kultura uredi

Dan grada je 13. prosinca, blagdan Sv. Lucije, zaštitnice Turopolja.

Šport uredi

 
Gradski stadion Velika Gorica

Od 1993. održava se polumaraton Turopoljska trka, jedna od najmasovnijih cestovnih utrka u Hrvatskoj. Malonogometni turnir Kup HVIDR-a održava se od 1992.[7], Memorijalni boksački turnir Danijel Kalanj – Bucko od 1997.[8], međunarodni nogometni turnir limača Alpas cup grada Velike Gorice od 2010.

Poznate osobe uredi

 
Spomenik Franji Lučiću u Velikoj Gorici

Izvori uredi

  1. gorica.hr: Gradonačelnik, pristupljeno 19. prosinca 2020.
  2. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  3. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  4. Statut Grada Velike Gorice (čl. 5)
  5. Državni zavod za statistiku, Popis stanovništva 2011., Stanovništvo u najvećim gradovima i općinama, pristupljeno 31. prosinca 2014.
  6. http://www.ok-gorica.hr
  7. FOTO Malonogometni turnir 30. Kup HVIDR-a. velikagorica.com
  8. https://www.vgdanas.hr/sport/memorijalni-turnir-danijel-kalanj-ivica-bacurin-veceras-ponovno-pred-domacim-navijacima-u-spomen-na-bucka/

Literatura uredi

  • Emilij Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolja, sv. I (1910.), sv. II (1911.), sv. III (1924.), Zagreb.
  • Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić Lušić, Gordan Murat: Arhitektura Velike Gorice, Velika Gorica, 2005.
  • Aleksandar Božić: Kojnača – 100 godina velikogoričkog tramvaja, Velika Gorica, 2007.

Unutarnje poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Velika Gorica