Veliko Očijevo
Veliko Očijevo je naseljeno mjesto u gradu Bihaću, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
| Veliko Očijevo | |
|---|---|
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegbosanska |
| Općina/Grad | Bihać |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 19 |
Zemljopis uredi
Njegov prirodno-geografski položaj više opredjeljuju pripadnost drvarskom području. Veliko Očijevo se nalazi s desne strane Unca koji je južna granica. Na jednom mjestu Unac pravi malo proširenje i taj dio ima župski karakter (Luke). Svi ostali položaji su visinski, neki i planinski. Prema zapadu je Malo Očijevo, prema sjeveru i istoku su kose Osječenice. Selo je jako krševito s vrlo plitkim slojem plodne zemlje.[2]
Povijest uredi
Povijest Velikog Očijeva se ne razlikuje od povijesti Malog Očijeva. Oba Očijeva, kao jedno područje, spominju se u dokumentima kaptola u Kninu iz 14. i 15. stoljeća, koji je morao u nekoliko navrata intervenirati u sukobima oko prava na Očijevo između obitelji Mišljenović i ostalih obitelji plemena Kolunić.
U srednjem vijeku područje Očijeva bilo je u sastavu hrvatske župe Pset koju je držalo pleme Kolunić. Dana 28. listopada 1420. pišu oba hrvatska banovca, po imenu Martinus Suke i Ivan od Bilog sela (de Albafalva) kaptolu kninskom pismo u kome traže da se riješi spor između obitelji Mišljenovića i ostalih obitelji plemena Kolunić u pogledu posjeda Očijevo (Ochigovo). Kad je nakon svoga izbora kralj Matija Korvin, dne 3. siječnja 1459. boravio u Segedinu, podijelio je i potvrdio (nove nostre donationis titulo) Andriji, sinu Stjepana Mišljenovića iz Kolunića, a po njemu i braći njegovoj Miketi, Blažu i Tomi iznova ne samo Očijevo, nego i posjedovne čestice njihove u posjedovanjima Kolunić i Hranolupi, koja se sva prostiru u kraljevini Hrvatskoj i županiji Psetu (possessionem Ochygo vocatam ас portiones possessionarias in possessionibus Kolunych prediera ас Hranolupi nuncupatis, omnino in regno nostro Croatie et comitatu de Pezed existentem habitas).[3]
U drugom svjetskom ratu u Velikom Očijevu 20. listopada 1941. ubijen je od strane četničkih elemenata u partizanskom pokretu Marko Orešković.
Do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma bilo je u sastavu općine Drvar.
Stanovništvo uredi
1991. uredi
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[4]:
ukupno: 72
- Srbi - 70
- Jugoslaveni - 1
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1
2013. uredi
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 19
- Srbi - 19
Izvori uredi
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 5. siječnja 2020.
- ↑ Petar Rađenović: Unac - naselja i porijeklo porodica, Beograd, 1948.
- ↑ Vjekoslav Klaić: Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n.s. Sv. XV, Zagreb, 1928., 1-12.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.