Veljko Barbieri

Prof. Veljko Barbieri (Split, 14. svibnja 1950.) je poznati hrvatski gastronomski stručnjak i hrvatski književnik. Piše novele, putopise, kratke priče i pjesme.

Svoje je prve radove pisao u zagrebačkom Poletu.

Bio je sudionikom hrvatske pjesničke manifestacije Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani. 2006. je dobio godišnju nagradu Matice hrvatske za književnost i umjetnost nagradu August Šenoa za djelo Dioklecijan. Dubravko Horvatić ga je uvrstio 2002. u antologijski izbor hrvatskog putopisa od 16. stoljeća do danas, a Miroslav Šicel u antologiju hrvatske kratke priče.

Barbieri je pridonio filmskoj umjetnosti kao glumac u filmu Izgubljeno blago.[1] Njegova novela Zatvor od oleandrovog lišća poslužila je kao scenarij za film Haloa – Praznik kurvi.[1]

Voditelj je televizijske emisije Jelovnici izgubljenog vremena i gastronomskih rubrika u hrvatskim tiskovinama. Ocjenjivač je na Danima raštike, pure i pršuta u Tijarici.

Napisao je ove knjige:

  • Legenda o Krki
  • Večernje bajke o hrani: bajke o mesu, peradi i divljači
  • Večernje bajke o hrani: bajke o ribi, školjkama i žabama
  • Večernje bajke o hrani: bajke o predjelima, juhama, riži i tjestenini : bajke o povrću i gljivama
  • Priča o dalmatinskoj kuhinji: i 410 izabranih recepata
  • Sto koraka po šumi
  • 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata
  • Ja Dioklo Jupitrov sin
  • 134 male priče o hrani
  • Kuharski kanconijer
  • Dioklecijan
  • Odisejev erotikon
  • Epitaf carskoga gurmana
  • Hvar – kantilene i kartoline
  • Split: roman staroga grada
  • Tko je sa mnom palio kukuruz: dnevnik iz Pakraca
  • Makarsko primorje
  • Trojanski konj (na albanski preveo Abdullah Zeneti, Kali i Trojes)
  • Zatvor od oleandrova lišća
  • Novčić Gordijana Pia i druge mediteranske priče

Literatura uredi

  1. a b IMDB Veljko Barbieri