Vice Vukojević

hrvatski političar

Vice Vukojević (Veljaci kod Ljubuškog, 6. rujna 1936.), hrvatski je političar, bivši ustavni sudac.

Životopis uredi

Vice Vukojević rođen je u Veljacima kod Ljubuškoga 1936. godine. U Veljacima je završio osnovnu školu, nižu gimnaziju u Ljubuškom, a višu je gimnaziju pohađao u Mostaru, Sarajevu i Imotskom, gdje 1956. godine i maturirao. Nakon mature odlazi u Zagreb na studij prava, ali uskoro dospijeva u zatvor zbog prosvjeda na kojima nije sudjelovao. Nakon služenja zatvorske kazne u Mostaru i otoku Sv. Grgur pušten je 1961. godine.[nedostaje izvor] Studij prava nastavio je iste godine, ali je zbog optužbi za pripadnost ilegalnoj ustaškoj organizaciji ponovno osuđen na zatvor u trajanju od šest i pol mjeseci.[nedostaje izvor] Studij prava je završio 1967. godine i iste godine položio pravosudni ispit,[1] nakon toga odlazi u Beč, a potom u Pariz.

Od 1968. do 1971. godine studirao je na Međunarodnom fakultetu za usporedno pravo u Parizu.[1]

U Parizu je sudjelovao u osnivanju Matice hrvatske, zbog čega je vrativši se u Hrvatsku 1971. godine ponovno završio u istražnom zatvoru. Nakon deset mjeseci oslobođen je optužbi, ali je 1976. godine ponovno optužen za pripadnost ustaškoj organizaciji. Ukupno je u zatvoru proveo četiri godine.[nedostaje izvor]

Od 1989. godine angažirao se u HDZ-u i na prvim izborima 1990. godine bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru i proveo kao zastupnik u naredna dva mandata. 1991. godine je bio predsjednik Društveno-političkog vijeća Sabora Republike Hrvatske, tj. jednog od 3 doma od kojega se Sabor tada sastojao.[2]

Sudjelovao je u ustrojavanju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,[3] čiji su visoki dužnosnici 2013. godine od strane Međunarodnog suda u Haagu osuđeni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske izabran je 1999. godine. Dužnost je obnašao do 2007. godine.

Protiv Vice Vukojevića u BiH vodila se istraga zbog optužbe da je u logoru Vojno kod Mostara 1993. godine silovao 22-godišnju Bošnjakinju.[4] Nakon više od deset godina odbačene su optužbe protiv Vukojevića zbog silovanja neidentificirane muslimanke.[5] Istraga je pokazala da je izmišljena i Bošnjakinja, a ne samo priča da ju je Vice Vukojević pokušao silovati u logoru Vojno kod Mostara.[6][7]

Bivši ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske Josip Boljkovac u više je navrata aludirao na mogućnost da je Vukojević bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi, s ulogom destabilizacije vlasti u nezavisnoj Hrvatskoj.[8] Slične je optužbe na Vukojevićev račun u pismu Gojku Šušku iznio i Josip Perković.[9] Postoje i sumnje prema kojima je Vukojević odigrao presudnu ulogu u ubojstvu hrvatskog emigranta i disidenta Brune Bušića.[10][11]

U svibnju 2015. godine objavljena je priča o povjerljivim dokumentima koje je Vukojević prema izvještaju Službe za zaštitu ustavnog poretka otuđio iz MUP-a. Među navedenim dokumentima nalazio se je i potencijalno kompromitirajuć dosje samoga Vukojevića, kao i dosjei Ante Pavelića, Dobroslava Parage, Vlade Gotovca i drugih istaknutih ličnosti.[12] O njegovu rukovanju povjerljivom dokumentacijom svjedoči i Josip Boljkovac, koji Vukojevića optužuje za manipuliranje dosjeima jugoslavenskih emigranata, kao i za "čišćenje svoje mutne prošlosti". Pored toga, Boljkovac Vukojevića optužuje i da je skupa sa Šuškom i Branimirom Glavašem sudjelovao u predratnim provokacijama kada je u ožujku 1991. iz armbrusta pucano na Borovo Selo te nešto kasnije organizirao ubojstvo Josipa Reihl-Kira, zapovjednika osječke policije.[8]

Nagrade i priznanja uredi

Nositelj je državnih odličja:

Izvori uredi

  1. a b c Vukojević, Vice (1936.) sudac Ustavnog suda (1999. – 2007.), usud.hr, pristupljeno 13. studenoga 2011.
  2. Odluka o izboru predsjednika Društveno-političkog vijeća Sabora Republike Hrvatske od 10. listopada 1991. Narodne novine. 18. listopada 1991. Pristupljeno 22. prosinca 2020.
  3. Poznati Ljubušaci: Idemo dalje..., ljubuski-online.info, 18. travnja 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. travnja 2011.), pristupljeno 13. studenoga 2011.
  4. Vice Vukojević traži javnu ispriku Hrvatskog sabora, hrsvijet.net, 28. listopada 2011., pristupljeno 13. studenoga 2011.
  5. Vice Vukojević: Deset godina bio sam izložen linču zbog te gnusne klevete a sad je napokon potvrđeno da nije bilo ni silovanja ni silovane muslimanke, Piše: Andrea Černivec. Objavio: Hrvatski list, broj 358, 4. kolovoza 2011., udruga-gavran.hr, 9. kolovoza 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. kolovoza 2011.), pristupljeno 13. studenoga 2011.
  6. Davor Ivanković, Vice Vukojević želi čuti ispriku na posljednjoj sjednici Sabora, dragovoljac.com, 26. listopada 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 23. rujna 2015.), pristupljeno 6. lipnja 2020.
  7. Zdravka Soldić-Arar, Pravosudni epilog slučaja Vukojević. Silovanje i silovana žena - izmišljeni, slobodnadalmacija.hr, 25. srpnja 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 19. ožujka 2016.), pristupljeno 6. lipnja 2020.
  8. a b Boljkovac, Josip. 2009. "Istina mora izaći van--": sjećanja i zapisi prvog ministra unutarnjih poslova neovisne Hrvatske. Golden marketing-Tehnička knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-212-389-0
  9. OTKRIĆE IZ 2015.: Perković u pismu Šušku 1994. tražio da ga zaštiti od Vukojevića. NACIONAL.HR. 18. kolovoza 2021. Pristupljeno 9. ožujka 2024.
  10. VICE VUKOJEVIĆ JE ORGANIZIRAO UBOJSTVO BRUNE BUŠIĆA U PARIZU, intervju - osoba: Josip Boljkovac. savjest.com. Pristupljeno 10. ožujka 2024.
  11. SPREMA SE KAZNENA PRIJAVA PROTIV VICE VUKOJEVIĆA I BRAĆE BUTKOVIĆ ZBOG UBOJSTVA BRUNE BUŠIĆA – *** PORTAL TJEDNO ***. 10. ožujka 2024. Pristupljeno 10. ožujka 2024.
  12. STROGO ČUVANA TAJNA OTKRIVENA 2015.: Popis 205 tajnih dosjea koje je 90-tih ukrao Vice Vukojević. NACIONAL.HR. 31. svibnja 2021. Pristupljeno 9. ožujka 2024.