Otvori glavni izbornik

Viktor Janukovič (ukr. Віктор Федорович Янукович, rus. Виктор Фёдорович Янукович); (rođen: 9. srpnja 1950.); bio je četvrti predsjednik Ukrajine. Broj ukrajinskih glasača koji su ga podržali za predsjednika Ukrajine iznosio je 48,9%, čime je u drugom krugu pobijedio suparničku kandidatkinju Juliju Timošenko za 3,5% glasova. Viktor Janukovič je po zanimanju inženjer mehanike, a do obnašanja funkcije Predsjednika Ukrajine predvodio je ukrajinsku stranku Partija regija.

Viktor Janukovič
Viktor Janukovyč

4. Predsjednik Ukrajine
trajanje službe
25. veljače 2010. – 22. veljače 2014.
Prethodnik Viktor Juščenko
Nasljednik Oleksandr Turčinov
Rođenje 9. srpnja 1950.
Politička stranka Partija regija
Zanimanje političar, profesor, inženjer mehanike

Viktor Janukovič se za vrijeme svoje političke karijere susretao s brojnim optužbama da je na političku funkciju postavljen od strane ukrajinskih oligarha koji su u tijesnim poslovnim odnosima s ruskim oligarsima, čime je njegova politika obilježena zbližavanju s politikom Rusije i užeg rukovodstva Moskve. Prema njegovim službenim stajalištima, Ukrajina u vojnom smislu treba ostati neutralna zemlja koja bi u neodređenom kraćem razdoblju trebala usvojiti visoke standarde EU i potom službeno zatražiti članstvo.

Sadržaj

Životopis i karijeraUredi

Viktor Janukovič je rođen u malom selu Žukovka pored gradića Jenakijeve u istočnoj Ukrajini. Rođen je u radničkoj obitelji, njegov otac je bio vozač lokomotive bjelorusko-poljskog porijekla (rođen u bjeloruskom selu Januki), dok je njegova majka bila medicinska sestra, rusko-ukrajinske etničke pripadnosti, koja je umrla kada je mladom Janukoviču bilo svega dvije godine. Bez obzira na nedoumice o njegovom etničkom porijeklu, Janukovič je više puta izjavio da se osjeća, smatra i piše etničkim Ukrajincem.

Godine 1972., Janukovič je postao električar u lokalnom autoobusnom poduzeću, a nešto kasnije je završio tehničku školu. Godine 1980., završio je struku mehaničkog inžinjera na Donečkom politehičkom institutu. Uskoro se zaposlio kao glavni upravitelj prijevozničkog poduzeća u Jenakijevu te se učlanio u Komunističku partiju Sovjetskog Saveza. Od tada se Janukovič susreće sa visokopozicioniranim sovjetskim dužnosnicima te tako upoznaje sovjetskog astronauta ukrajinskih korijena Georgija Berogovoja, koji ga je podupirao u daljnjem političkom i društvenom radu.

Od godine 1997. do 2002., obnašao je dužnost guvernera Donecke oblasti u istočnoj Ukrajini. U razdoblju od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2004., obnašao je dužnost premijera Ukrajine pod predsjednikom Leonidom Kučmom. U razdoblju od 4. kolovoza 2006. do 18. prosinca 2007., obnašao je po drugi puta premijersku dužnost pod rukovodstvom predsjednika Viktora Juščenka. U prvom krugu ukrajinskih predsjedničkih izbora 2010. osvojio je 35% glasova, odnosno izravnu podršku od preko 8 milijuna ukrajinskih glasača.

Međunarodna suradnja i odnosiUredi

 
Susret ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva i Viktora Janukoviča u Harkivu 21. travnja 2010.

U Washingtonu je početkom 2010. održan međunarodni summit 50 zemalja svijeta o nuklearnoj sigurnosti i razoružanju. Prvi konkretan uspjeh postignut je s političkim vodstvom Ukrajine na čelu s predsjednikom Viktorom Janukovičem, koje je najavilo da će se u duhu razvoja uspješnih međunarodnih odnosa, jačanja međunarodne stabilnosti i sigurnosti, najkasnije do 2012. godine riješiti svojih zaliha obogaćenog urana.[1] Tim činom nuklearno naoružanje Ukrajine neće biti predmet međunarodne rasprave.

Viktor Janukovič je nedugo nakon stupanja na predsjedničku funkciju 2010. posjetio Bruxelles, a zatim i Moskvu. U Moskvi je uz velika negodovanja postignut konkretan dogovor odnosno u Harkivu je uskoro potpisan Harkivski sporazum čime je ruskoj Crnomorskoj floti omogućen ostanak u vojnoj bazi na Krimu sve do 2042. godine. Istim sporazumom Ukrajini je pojeftinjen energent plin za 30% od tržišne cijene čime se predviđa brzi oporavak ukrajinskog gospodarstva.[2][3]

Nakon 100 dana od stupanja na predsjednčku funkciju Janukovič je izjavio kako se namjerava uhvatiti u koštac sa ozbiljnim reformama koje će Ukrajinu kroz 10 godina usmjeriti i dovesti među 20 najrazvijenijih država svijeta. Prema njegovim riječima Ukrajina će u istom razdoblju dosegnuti gotovo jednake standarde sa najrazvijenijim državma Europske unije koja će uz bivše sovjetske države biti ključni partner u ostvarivanju ukrajinskih političkih, društvenih i ekonomskih ciljeva.[4][5]

Građanske i međunarodne kritikeUredi

Nakon postavljanja na funkciju predsjednika, Viktor Janukovič se više puta susretao sa optužbama građana i europskih institucija da vrši pritisak na ukrajinske medije zajedno sa njegovom Vladom.[6][7] Ukrajinski građani sugeriraju da se na intelektualce, poslovne ljude i opozicione političke dužnosnike u zemlji sve češće vrši pritisak od strane Ukrajinske sigurnosne službe (SBU - Služba Sigurnosti Ukrajine) koja se nalazi pod predsjedničkom upravom.[8] Poseban slučaj predstavlja navodno politički motivirano uhićenje popularne političke dužnosnice u opoziciji Julije Timošenko početkom 2011. godine.[9][10]

U mjesecu listopadu 2010. na snagu su stupile nove izmjene u Ustavu Ukrajine kojim se vraćaju dodatne ovlasti Predsjedniku Ukrajine (Viktoru Janukoviču) čime Ukrajina iz parlamentarno-predsjedničkog sustava ponovno postaje država sa jačim predsjedničkim ovlastima.[11][12] Stručnjaci navode da se svim navedenim postupcima novoizabranog predsjednika uveliko narušava ugled zemlje i uspješno započet razvoj demokratskih procesa u Ukrajini.[13][14]

U svibnju 2012., ukrajinska vlada i predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič, našli su se pred manjom međunarodnom izolacijom. Bivša premijerka Julija Timošenko, koja se od kolovoza 2011. nalazila u zatvoru zbog zloupotrebe ovlasti, odslužuje sedmogodišnju kaznu, a njezine optužbe protiv ukrajinske vlade uznemirile su Europsku uniju, koja već mjesecima od predsjednika Janukoviča traži njezino oslobađanje iz zatvora smatrajući nju i još nekoliko članova iz opozicije političkim zatvorenicima.[15]

Kraj političke karijereUredi

22. veljače 2014. Janukovič je pred prosvjednicima Euromajdana pobjegao iz Ukrajine nakon čega je u ukrajinskom parlamentu svrgnut s vlasti.[16] Novi peti i privremeni Predsjednik Ukrajine postao je Oleksandr Turčinov.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi