Viktor Rosenzweig
Viktor Rosenzweig (Ruma, 1914. – zagrebačka Dotrščina, 9. srpnja 1941.) bio je hrvatski pjesnik, agronom i politički djelatnik židovskog porijekla.[1]
Viktor Rosenzweig | |
---|---|
Viktor Rosenzweig na sveučilištu | |
Puno ime | Viktor Rosenzweig |
Pseudonim | Vitomir Jovanović |
Rođenje | 1914. Ruma, Austro-Ugarska |
Smrt | 9. srpnja 1941. zagrebačka Dotrščina, NDH |
Nacionalnost | Židov |
Period pisanja | 1935. – 1941. |
Supruga | Bosiljka Rosenzweig r. Pasini |
Djeca | Margita Jagodić |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Životopis
urediPjesnik Viktor Rosenzweig rođen je u Rumi, godine 1914. a ubijen u Zagrebu 9. srpnja 1941. na Dotršćini, nakon što je bio kratko vrijeme zatvoren u sabirnom logoru Kerestinec[2] Nakon završene osnovne škole u Rumi te gimnazije u Novom Sadu, započinje studij prava u Beogradu, ali se zbog političke aktivnosti seli u Zagreb gdje pohađa i završava studij agronomije na Šumarskom fakultetu.
Član SKOJ-a postao je još u gimnaziji, a posebno je bio aktivan među lijevo usmjerenim studentima na sveučilištu. Aktivni je član KPJ od 1934. do 1935. kada biva uhapšen i osuđen na šest mjeseci zatvora. Osim politički djeluje i javno u društvima "Svjetlost" te "Kulturno udruženje studenata pacifista".
Iz policijskog pritvora (uhićen 30. ožujka 1941.) u Banovini Hrvatskoj izručen je u travnju 1941. vlastima NDH te je potom strijeljan na Dotršćini s poznatom grupom lijevih intelektualaca i političkih djelatnika: Zvonimir Richtmann, Ivo Kuhn, Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Ivan Krndelj i drugi.[3]
Ista sudbina je gotovo u isto vrijeme zadesila i njegove roditelje (Margitu rođ. Handler i Josipa Rosenzweiga)[4] koji su ubijeni u Srijemu, ali su mu supruga, Bosiljka Rosenzweig rođ. Pasini (Zadar, 1. rujna 1915. - Zagreb, 15. svibnja 1989.) i kći Margita Jagodić (Zagreb, 22. veljače 1939. – 18. veljače 1971.) preživjele rat.[5]
Kao što njegova smrt nadilazi značenje osobne tragedije, tako i u njegovoj poeziji odzvanja glas epohe, nagovještaja rata, borbe i stradanja.
Već kao student objavljivao je tekstove i pjesme u beogradskim, zagrebačkim i novosadskim časopisima Glas omladine (Zagreb), Časopis živih (Beograd), Vojvođanski zbornik, Letopis Matice srpske.
Jedina njegova zbirka pjesama, Naš život, objavljena pod pseudonimom Vitomir Jovanović u zagrebačkoj nakladi "Orbis", zasluženo je oteta zaboravu i ponovno predstavljena današnjoj publici: godine 2001. na tradicionalnom židovskom skupu Bejahad u Supetru na Braču predstavljena je grafička mapa "Naš život" hrvatskog židovskog umjetnika i dizajnera Alfreda Pala s pjesmama Viktora Rosenzweiga, a kasnije objavljena u Zagrebu.[6] Neke njegove pjesme objavljene su nakon Drugog svjetskog rata u zbirci revolucionara-književnika »Reči i dela«.
Djela
uredi- Naš život, Orbis Zagreb, 1939. (ovitak napravio slikar i grafičar Roman Petrović)[7]
Važnije pjesme
uredi- Naš život
- Ako ne bude rata""
- III
- Prometej
- Priča o našoj prvoj ljubavi
- Ne znam...
- Gorki čas
- Grad
- Zovi
- Poruka
- Sutra
Literatura
uredi- Vitomir Jovanović: "Iz mojih uspomena", Ratnički glasnik, 13, VIII-IX, 317., 1934.
- Živan Milisavljević: "Posmrtni susret petorice: Miloje Čiplić, Branko Bajić, Vladimir Kolarov, Vitomir Jovanović, Dejan Brankov", Matica srpska, Novi Sad, 1949.
- V. Rajčević: "Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918–1941.", Zagreb 1959.
- I. Jelić: Tragedija u Kerestincu, Zagreb 1986.
- Z. Komarica: Kerestinečka kronika, Zagreb 1989.
- N.Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec, časopis Novi Omanut, 9(2001) 47/48., 2001.
- M. Mirković: Predgovor novom izdanju zbirke "Naš život", Zagreb 2001.
- Goldstein, Ivo. 2001. Holokaust u Zagrebu. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-19-2
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Snješka Knežević, "Židovi i Zagreb - izložba", Židovska općina Zagreb, 2015.[8]
- Tena Banjeglav, Kristina Dilica, Alice Straniero: "Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju", Vodič po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu, Documenta, Zagreb, 2021.[9]
Zanimljivosti
uredi- U TV seriji Nepokoreni grad iz 1980. godine, redatelja Eduarda Galića, lik Viktora Rosenzweiga, u dvije epizode, igra glumac Boris Bakal, koji tada recitira pjesnikove stihove iz pjesama III i Ako ne bude rata.
- Godine 2018. povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust, Židovska općina u Zagrebu organizirala je recital pod nazivom "Sutra možda, bit ćemo svrstani u beskrajne kolone ...". Temeljila se na književnim tekstovima i poeziji Zwi Kolitz, Mirka Mirkovića i Viktora Rosenzweiga. Recital je za scenski nastup pripremila Mira Wolf, a stihove su interpretirali Rene i Sven Medvešek.[10]
Izvori
uredi- ↑ ROSENZWEIG, Viktor - Židovski biografski leksikon,. Leksikografski Zavod "Miroslava Krleže". Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Josip Debeljak. Kerestinec. Portal - Zagreb se bori. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2012. Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Strijeljanje prve grupe talaca iz logora Kerestinec 09. 07. 1941. Portal - Antifašistički Vjesnik. Pristupljeno 12. travnja 2021.
- ↑ Ivan Ninić (nećak Viktora Rosenzweiga). 2007. Nestanak najdražih (PDF). "Mi smo preživjeli". Jevrejski istorijski muzej Saveza jevrejskih opština Srbije. Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Rosenzweig, Bosiljka. Gene Portal. Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Ana Smolo. 2000. Susret na Braču. Portal "Makabijada". Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Viktor Rosenzweig (Roman Petrović, ovitak). 1939. "Naš život". Orbis, Zagreb. Pristupljeno 12. travnja 2021.
- ↑ Snješka Knežević. 2015. "Židovi i Zagreb" (PDF). Židovska općina, Zagreb. Pristupljeno 11. travnja 2021.
- ↑ Tena Banjeglav, Kristina Dilica, Alice Straniero. 2021. "Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju" (PDF). Dokumenta, Zagreb. Pristupljeno 11. travnja 2021.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Međunarodni dan sjećanja na holokaust. Holocaust Remembrance. 25. siječnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2021. Pristupljeno 12. travnja 2021.