Virtualna etnografija

Virtualna etnografija (grčki/grč. εικονική εθνογραφία) označava niz srodnih on-line istraživačkih metoda koje prilagođavaju etnografiju za istraživanje zajednica i kultura čija se društvena interakcija odvija preko računalne mreže i Interneta. Nazivi koji se koriste su :

  • On – line etnografija
  • Virtualna etnografija
  • Netnografija

Sve etnografije on – line kultura i zajednica obuhvaćaju tradicionalne pojmove i shvaćanja terenskih i općenito etnografskih istraživanja. Međutim, u početku su istraživači samo promatrali, nije bilo sudjelovanja. Kasnije su ostali istraživači prihvatili pristup promatrača koji i sudjeluje kao član on – line zajednice. Pojam je u etnologiju uveo Malinowski. Po Malinowskom sudjelovanje s promatranjem je protuteža etnografskim apstrakcijama u društvu. Rezultira se u empatiji i izvjesnom uživljavanju koje etnologu omogućava da vidi stvari iz „očišta istraživanih“ (the native's point of view) , a uključuje promatranje, intervjuiranje i konkretno sudjelovanje u dnevnom životu.

Domet metodologijaUredi

Postoji mnogo različitih načina na koje su etnografi pokušali proučavati Internet. Metodološki pristup virtualne etnografije je proširen i preformuliran kroz mnoštvo drugih izraza. Mnogi od tih izraza i tehnika predstavljaju težnju za zadržavanje njihovog vlastitog dijaloga s već establiranom tradicijom etnografije. Postoje oni koji smatraju da etnografije koja je napravljena u on – line obliku uključuje karakterističan metodološki pristup. Međutim, postoje i oni koji smatraju da nas etnografsko istraživanje Interneta tjera da razmišljamo o osnovnim pretpostavkama i konceptima etnografije, no to nužno ne znači karakterističan oblik etnografije.

Osnovne značajke virtualne etnografijeUredi

Ovo je kvalitativna, interpretativna istraživačka metoda koja se sastoji od tradicionalnih, etnografskih tehnika koje se provode uživo, za istraživanje on – line kultura i zajednica koje su formirane kroz CMC (komunikacija putem računala).

Najmanje 4 aspekta on –line, posredstvom kompjutera, interakcije i općenito zajednice su različita od stvarnog života, dakle interakcije uživo :

  1. tekstualni, nestvarni kontekst on – line okruženja.
  2. besprimjerna nova razina pristupa do sada neuočljivog ponašanja pojedinih ljudi u interakciji.
  3. on – line druženja su često automatski spremljena i arhivirana, dok su inače druženja uživo prolazna i kratkotrajna.
  4. društvena priroda novog medija – teško je razjasniti da li je to privatni ili javni prostor, ili pak nešto hibridno.

Metodologija virtualne etnografijeUredi

Etnografija uključuje zajedničke – promatranje sa sudjelovanjem - etnografske načine kao što su ulazak u zajednicu, sakupljanje podataka, njihovo analiziranje, te obavljanje etičkog istraživanja.

  • Ulazak u zajednicu – postoji veliki izbor zajedničkih on – line oblika poput blogova, foruma, chatova, mailing lista i sl ; istraživači bi trebali uskladiti svoja pitanja i interese s odgovarajućim on – line forumima, ili se uključiti u grupu, kao npr. Google grupa, prije nego što započne ulazak u zajednicu.

Mora prvo upoznati zajednicu, te njezine posebne karakteristike.

  • Sakupljanje podataka – za početak treba reći da postoje 2 vrste podataka :
    • a) podatak koji istraživač direktno kopira od članova on –line zajednice ;
    • b) podatak koji istraživač samostalno unosi. Refleksivne terenske bilješke su vrlo poželjne, a znače to da istraživač bilježi svoja zapažanja tokom svojeg istraživanja.
  • Analiza podataka – koristi kao metodu kulturnu kontekstualizaciju on – line podataka. Međutim, zna biti problema, jer se virtualna etnografija primarno bazira na opažanjima tekstualnog diskursa, osiguravajući tako da sve vjerodostojne interpretacije zahtjevaju drukčiji pristup od uravnoteženja diskursa i vidljivog ponašanja, koji se događaju za vrijeme stvaranja etnografije uživo, dakle u stvarnom svijetu.
  • Etika istraživanja – jedna od najvažnijih razlika od tradicionalne etnografije. Glavno pitanje koje se postavlja je da li su on – line forumi javni ili privatni prostori?! Virtualna etnografija koristi kulturnu informaciju koja nije dana izričito i u povjerenju istraživaču. Korisnici koji su prvotno stvorili podatke možda ne žele da se njihove informacije koriste u predstavljanju različitih istraživanja. Virtualna etnografija stoga koristi posebne smjernice koje se odnose na to kada treba citirati on – line autore i članke, na koji način, te kada trebaju tražiti dopuštenje od autora ( Kozinets 2002.)

Prednosti i nedostaci virtualne etnografijeUredi

U usporedbi s istraživanjima, eksperimentima i intervjuima, virtualna etnografija je puno manje nametljiva. Također, puno manje novaca i vremena oduzima. Nedostaci su pak nemogućnost detaljnog i opširnog opisa koji se može postići za vrijeme stvarnog životnog iskustva; zatim potreba za istraživačkim interpretativnim sposobnostima; te manjak identifikatora dopisnika prisutnih u on – line kontekstu što dovodi do generaliziranja rezultata za grupe izvan te on – line zajednice. Istraživači u želji da generaliziraju svoja otkrića određene on – line grupe u virtualnoj etnografiji, moraju procijeniti sličnosti i uzeti u obzir da su se koristile mnoge metode za istraživanje. Virtualna etnografija je još relativno nova metoda koja se još treba u budućnosti dodatno proučavati, te razviti.

LiteraturaUredi

  • 1. Emerson, Robert, Rachel Fretz, Linda Show (1995): Writing an Ethnography. U: Writing Ethnographic Fieldnotes. Chicago, University of Chicago Press, 169-216.
  • 2. Geertz, Clifford (1973), The Interpretation of Cultures, New York: Basic Books.
  • 3. Hine, Christine (2000), Virtual Ethnography, London: Sage.
  • 4. Kozinets, Robert V. (2002), The Field Behind the Screen: Using Netnography for Marketing Research in Online Communities,” Journal of Marketing Research, 39 (February), 61-72.