Visočica (planina u BiH)
Visočica je planina u Bosni i Hercegovini, južno od Bjelašnice, najvišeg vrha Džamija 1967 m.[1] Na sjevernom dijelu pretežno se nalaze planinski pašnjaci, dok je južni dio obrastao šumom. Visočica čini prirodnu granicu između središnje Bosne i Gornje Hercegovine.[2]
| Visočica | |
|---|---|
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 43°36′N 18°12′E / 43.6°N 18.2°E (WD) |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Najbliži gradovi | Konjic |
| Dio gorja | Dinaridi |
| Fizikalne osobine | |
| Najviši vrh | Džamija, 1967 m |
| Ostali vrhovi | Veliki Ljeljen (1963 mnm), Mali Ljeljen, Vito (1960 mnm), Subar, Veliko brdo, Drstva, Puzim |
  Visočica Visočica na zemljovidu Bosne i Hercegovine  | |
Rijeka Kalinovička Ljuta je s istočne strane odvaja od Treskavice, rijeka Neretva odvaja ju od Prenja s juga i jugozapada, a sa zapada i sjevera kanjon rijeke Rakitnice od Bjelašnice.[2]
Zemljopisnim oblikom je visoravan koja se od sjevera s 1400 metara nadmorske visine blago spušta ka jugu. Relativno je bezvodna, ali među kamenim liticama je Veliko jezero. Ljeljen je greben na sredini planine pravca sjeverozapad – jugoistok. Na njemu je najviši vrh planine Džamija (1967 mnm). Ostali viši vrhovi su Veliki Ljeljen (1963 mnm), Mali Ljeljen, Vito (1960 mnm), Subar, Veliko brdo, Drstva i Puzim.[3]
Na nadmorskoj visini od 1691 m kod Velikog jezera nalazi se nekropola Poljice s 49 stećaka (33 ploče, 10 sanduka i 6 sljemenjaka) koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[4][5]
Na Visočici se nalaze naselja hrvatskih planištara koja datiraju od predturskih vremena i koja su još onda imala svog kapelana. To su bili planištari iz Donje Hercegovine koji su živjeli i od Gornje Hercegovine. Visočica je bila u vlasništvu humnjačkih Hrvata. Imali su posjede na koje su izlazili ljeti sa svojom stokom, a vremenom su brojne obitelji ostajali i zimi te su nastala katunska naselja i poslije i cijele obiteljske kuće.[6]
Sela su na velikim nadmorskim visinama. Na nadmorskoj visini od 1150 m do 1300 m sa sjeverne strane su planinska sela Bobovica, Ozimine, Đulbašići, Pervizi (Donja Tušila) i Sinanovići (Gornja Tušila ), sasvim uništena u velikosrpskoj agresiji 1991. – 1995. god., a danas obnovljena. Na južnim su obroncima na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m planinska sela kao Luka, Ježeprasina, Odžaci (Bjelimići), Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilje.[2]
Pristup svim vrhovima još uvijek nije siguran zbog ratnih djelovanja. Planinarima privlačni vrh Puzin (1776 m) sa strmim liticama nije preporučljiv, jer oko njega još je minirano.[2]
Izvori uredi
- ↑ Visočica Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 21. veljače 2015.
- ↑ a b c d (srp.) Planinarenje.ba Visočica (pristupljeno 9. travnja 2017.)
- ↑ Planinarski klub Oblun Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2019. (Wayback Machine) Vranica-najviši vrh Bosne, Visočica 22-24 6 2018g. srednja tura 8. lipnja 2018. (pristupljeno 25. ožujka 2019.)
- ↑ Nekropola sa stećcima Poljice Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2016. (Wayback Machine) Službene stranice općine Konjic, pristupljeno 21. veljače 2015.
- ↑ Odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Objavljeno 28. svibnja 2008., pristupljeno 21. veljače 2015.
- ↑ Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 9. travnja 2017.)
Vanjske poveznice uredi
- Planina Visočica Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. veljače 2015. (Wayback Machine) (PD Treskavica Sarajevo, objavljeno 9. veljače 2010., pristupljeno 21. veljače 2015.)