Otvori glavni izbornik

Vjekoslav Rukljač (Poznanovec, 9. ožujka 1916. - Zagreb, 24. travnja 1997.), hrvatski kipar

Sadržaj

ŠkolovanjeUredi

Akademski kipar, prof. Vjekoslav Rukljač rodio se 09.ožujka 1916. u Poznanovcu u Hrvatskom zagorju. Slavnu zagrebačku Obrtnu školu, smjer kiparstva, upisuje 1928., u 13-oj g života, kao izričito rijedak talent. Maturira 1932. u 16-oj godini. Nakon mature nastavlja dvogodišnju specijalku kod dvojca Ivanović – Hotko pri Obrtnoj školi u Zagrebu.

Upisuje se na odjel kiparstva 3. listopada 1937. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Frane Kršinića, Roberta Frangeš-Mihanovića i Ive Kerdića. Glavni profesor mu je prof. Kršinić, ali uči usporedo kod sve trojice. Od jeseni 1941. do odlaska u partizane 1944., polaznik je kiparske specijalke prof. Frana Kršinića.

Radni vijekUredi

Od 1. rujna 1945. do 1948. profesor je na ll industrijskoj školi u Zagrebu, nekadašnjoj Obrtnoj školi i budućoj Školi primijenjene umjetnosti. 1948. postaje asistent na ALU u Zagrebu, a od 1950. docent, te od 1956. izvanredni i redoviti profesor na ALU punih 30 godina do umirovljenja 1986. U tom periodu dva puta je biran za dekana. Nakon 38 godina profesorskog rada i djelovanja bio je neposredno zaslužni profesor kolega dobrog dijela plejade prvaka današnjeg hrvatskog kiparstva.

Dobitnik je, 1970., Spomen-medalje Općeg sabora grada Zagreba za dugogodišnji umjetnički doprinos Zagrebu.

Radni opusUredi

Imao je svega tri samostalne i preko trideset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Opus rada prof. Rukljača bio je od izvođenja i postavljanja intimnih i spomeničkih skulptura u životnim, privatnim i javnim ambijentima, niz autorskih i koautorskih spomenika uglavnom povijesno-memorijalnog sadržaja, obradi temata ženske figure s kojom je i započeo svoje autorstvo i koji je uvijek bio, i ostao primat njegova stvaralačkog interesa, opus "Femina nuda", te ciklusa "Kristuši", vječne teme razapetog Krista.

Nakon umirovljenja ostao je aktivno raditi i stvarati u svom atelijeru na ALU sve do svoje smrti 24. travnja 1997. godine.

Samostalne izložbeUredi

  • 1965. Beč, Galerie Junge Generation (20 skulptura, 1947.-1965.)
  • 1981. Zabok, „Regeneracija“ (10 skulptura, 1963.-1980.)
  • 1991. Zagreb, Umjetnički paviljon ciklus Femina nuda (42 skulpture 1947.-1991.)

Skupne izložbeUredi

  • 1944. Topusko
  • 1946. Zagreb
  • 1947. Zagreb
  • 1947./48. Zagreb
  • 1949. Ljubljana, Zagreb (dvije izložbe), Beograd
  • 1950. Zagreb
  • 1951. Zagreb, Rijeka, Cetinje, Sarajevo
  • 1952. Krapina
  • 1953. Zagreb (četiri izložbe), Samobor, Novi Sad
  • 1954. Skopje, Zadar
  • 1955. Zagreb, Rijeka
  • 1956. Dubrovnik, Varaždin
  • 1957. Varaždin, Čakovec
  • 1959. Dubrovnik
  • 1959./60. Zagreb
  • 1961. Zagreb, Osijek, Sarajevo, Doboj, Zenica
  • 1962. Varaždin, Čakovec
  • 1963. Zagreb, Varaždin
  • 1964. Zagreb, Beograd, Varaždin
  • 1965. Varaždin
  • 1966. Zagreb (tri izložbe), Sarajevo, Banja Luka,Beč,Varaždin, Čakovec
  • 1967./68. Beograd, Dubrovnik, Sarajevo, Ljubljana,Zagreb, Varaždin, Tuzla
  • 1968. Kutina
  • 1969. Makarska
  • 1974. Zagreb
  • 1975. Zagreb, Beograd
  • 1977. Zagreb
  • 1979. Zagreb, Ivanić Grad, Varaždin, Čakovec
  • 1980. Zagreb
  • 1981. Varšava, Zagreb
  • 1982. Zagreb (dvije izložbe)
  • 1984/85. Zagreb
  • 1986. Pula

Djela na otvorenomUredi

  • Istjerivanje okupatora brončani reljef 1,50 x 1,00 m, Trg Eugena Kvaternika (Trg oslobođenja) Čakovec, 1948.
  • Pobjednici monumentalna brončana skulptura (šest osoba), Špiranec brijeg, Bedekovčina, 1976.
  • Zanjihana ženski akt, aluminijski odljev ispred športske dvorane postavljen prigodom 90.-te godišnjice njegovog rođenja, Bedekovčina, 2006.
  • Krapina [1] brončana skulptura

IzvoriUredi

BibliografijaUredi

Mario Šestak: Spomenici partizanskim borcima, civilnim žrtvama i žrtvama holokausta u vrijeme Drugog svjetskog rata u Međimurju, Međimurje u drugom svjetskom ratu, Zbornik radova, Čakovec 2007.,ISBN 978-953-99360-6-6

Željko Bajza: Po dragome kraju - vodić po području općine Zabok, Kaj 1/1980.

BilješkeUredi