Vlado Milunić (Zagreb, 3. ožujka 1941.17. rujna 2022.) bio je češki arhitekt hrvatskog podrijetla te predavač na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu (ČVUT).

Vlado Milunić
postmoderna arhitektura
Vlado Milunić
Vlado Milunić 2010. godine.
Rođenje 3. ožujka 1941.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 17. rujna 2022.
Nacionalnost češko (1956.)
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Češko tehničko sveučilište u Pragu
Utjecali Mies van der Rohe, Marcel Breuer, Frank Gehry
Poznata djela Ured Karla Pragera
Plešuća kuća
Kompleks Hvězda
Portal o životopisima

Životopis uredi

Rođen je u Zagrebu 1941., netom prije njemačkoga napada na Kraljevinu Jugoslaviju. Njegovi roditelji, liječnici Atena i Josip Milunić, nakon Drugoga svjetskoga rata bili su u službi u Ministarstvu zdravstva, a zatim su 1946. dobili dvogodišnju stipendiju i otputovali u SAD.[1] Godine 1948., u povratku iz SAD-a, privremeno zastali su u Pragu i saznavši za Titove čistke odlučili tu ostati kao političke izbjeglice. Vlado, zajedno sa sestrama Martom, Nevom i Rajnom, pridružio im se 1956.[1] Riječima Vlade Milunića:

  »Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Pražanin jer je Prag moj dom. Predstavljam se kao Jugoslaven jer se tako osjećam unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji. Inače sam naravno Hrvat.«
([2])

U Pragu je završio gimnaziju. Studirao je na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu (ČVUT) od 1960. do 1966. Nakon toga se je tri godine usavršavao u Parizu.[1] Po povratku u Čehoslovačku 1969. zaposlio se u atelijeru arhitekta Karela Pragera gdje je tijekom iduća dva desetljeća surađivao s Janom Línekom u projektima ureda kao specijalizirani dvojac za javne objekte.[1] Godine 1990. osnovao je svoj studio VM (skr. za Volné Myšlenky, tj. "Slobodne ideje").

Na izborma 2006. kandidirao se kao neovisni kandidat Stranke zdravog razuma, koju je osnovao s građevinskim biznismenom Petrom Czaschom, no nije uspio ući u Zastupnički dom. Prema njegovim riječima, na ovaj čin odlučio se zbog korupcije u češkom graditeljstvu.[3]

Preminuo je 17. rujna 2022.

Djela uredi

Milunić i Frank Gehry zajedno su projektirali Plešuću kuću (češki: Tančící dům) u Pragu (1996.), koja je ujedno jedno od njegovih najvećih radova. Zgrada je simbol suvremene praške arhitekture i nakon Hradčana i Karlovog mosta treća praška znamenitost koju turisti najčešće fotografiraju. Njeni autori dobili su niz priznanja, a američki časopis Time proglasio je 1996. Plešuću kuću zgradom godine.

  »Htio sam da kuća bude doslovna parafraza Baršunaste revolucije kad se od totalitarnog statičnog društva odijelio njegov manji dinamični dio koji je krenuo u svijet pun promjena, u našem slučaju nad frekventno raskršće u pravcu Praškog dvorca. Htio sam da to budu dva dijela zgrade koja se međusobno privlače i odbijaju: statički-dinamički, jang-jing, plus-minus.«
(Susreti: glasilo Hrvatsko-češkog društva, broj 33, 2015.)

Kuća koja pleše i Milunićevi ostali znameniti radovi su: Hospital Crvenog križa u Pragu (1999.), vila Planá u Lužnicí (1999.), "Kompleks Zvijezda" (Komplex Hviezda) u četvrti Petřiny u Pragu (2000.), Češka četvrt u Šangaju (s još četiri arhitekta, 2003.), Dom za djecu i mladež u četvrti Modřany u Pragu (2005.) i radar u praškoj zračnoj luci (2009.).

Nagrade i odličja uredi

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. a b c d Ivan Raos, Najpoznatiji češki Hrvat arhitekt Vlado Milunić dobitnik Nagrade „Marije i Stjepana Radića“ prigodom 75. rođendanaArhivirana inačica izvorne stranice od 4. kolovoza 2016. (Wayback Machine), akademija-art.hr, 29. veljače 2016., pristupljeno 8. veljače 2017.
  2. Lenka Zlámalová, Tomáš Němeček, Vlado Milunić: Chobotnice na Letnou vůbec nepatří, ihned.cz, 25. srpnja 2008. (češ.)
  3. Vladislav Sobol, Vlado Milunić: České stavebníctví je prolezlé korupcíArhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2007. (Wayback Machine) na stranici estav.cz, preuzeto 18. siječnja 2013. (češ.)
  4. Hrvatsko-češki arhitekt Vlado Milunić dobitnik Nagrade „Marija i Stjepan Radić“ Hrvatsko-češkog društva, hcdzg.hr, pristupljeno 8. veljače 2017.
  5. Odluka u Narodnim novinama, pristupljeno 27. lipnja 2019.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vlado Milunić