Vuk Vrhovac
Vuk Vrhovac (Srijemski Karlovci, 13. studenoga 1903. – Zagreb, 26. svibnja 1952.) bio je hrvatski liječnik, pionir dijabetologije i organizator domaće proizvodnje inzulina i jetrenih preparata.[1][2]
| Vuk Vrhovac | |
 | |
| Rođenje | 13. studenoga 1903. Srijemski Karlovci |
|---|---|
| Smrt | 26. svibnja 1952. Zagreb |
| Polje | endokrinologija |
| Poznat po | proizvodnji inzulina |
| Portal o životopisima | |
Klasičnu gimnaziju pohađao je u svom rodnom mjestu i Zagrebu. Nakon završetka studija na medicinskom fakultetu u Zagrebu, 1933. i 1934. godine kao pitomac Rockefellerove zaklade boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji studirajući endokrinologiju i proizvodnju inzulina.[1]
Radi na Sveučilištu u Torontu i Laboratoriju Connaught kod dr. Fredericka Bantinga (otkrivačem prvog svjetskog inzulina 1921. godine).[3]
Također posjećuje Collipov Institut (Sveučilište McGill), Thorndike Memorial Laboratory (Harvard), Rockefellerov Institut u New Yorku, Carnegie Institute (Sveučilište John Hopkins) i ustanove u Washingtonu i Philadelphiji.[4] [5]
U Europi, radi na National Institute for Medical Research u Londonu i na Farmakoterapijskom institutu u Amsterdamu.[4]
Na povratku u zemlju, radi na proizvodnji inzulina - koju je i osnovao. Bio je organizator i proizvođač prvog jugoslavenskog inzulina (1935. u sklopu Škole narodnog zdravlja i Centralnog higijenskog zavoda).
Kasnije organizira širu državnu proizvodnju inzulina u sklopu PLIBAH-a (današnja Pliva). Inzulin je izoliran iz telećih žlijezda te potom kristaliziran (uz suradnju Miha Piantanide i biokemičarke Marijane Hermann 1939. godine). Lijek se pojavlja na tržištu od 1940. godine pod imenom “Insulin-Zagreb” - biološki standardiziran po preporukama Liga naroda.[6]
Bio je to uspjeh na svjetskim razmjerima jer je omogućio lokalnu skrb inzulinom umjesto tadašnjeg uvoza preparata iz Austrije i Danske.[6]
Na projektu su radili i budući hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.[7]
Iste te godine (1940.), osnovao je Savjetovalište za dijabetičare, prvo u ovom dijelu Europe, koji se kasnije pretvara u Centar za dijabetes. Temeljna zamisao bila je objedinjavanje kliničkog, znanstvenog i edukacijskog rada u istoj ustanovi kako bi se dijabetičkim bolesnicima mogla pružiti cjelokupna skrb. Bio je to prvi takav model u Europi, koji će kasnije biti baza "Hrvatskog modela" liječenja šečerne bolesti, međunarodno prihvaćenog od Svjetske zdravstvene organizacije kao hrvatskim proizvodom.[7][8]
"U današnje doba, kada medicina pruža tako sjajne mogućnosti za liječenje ove bolesti, pustiti jednog dijabetičara da živi i umre kao invalid samo zato što nema sredstava za liječenje, zbilja je prava društvena sramota koja se ničim ne da opravdati."[7]
Od 1946. godine vodio je Zavod za kliničku endokrinologiju pri zagrebačkoj Klinici za unutrašnje bolesti.
Godine 1947. boravi u Švedskoj, Engleskoj, Danskoj, Švicarskoj i Nizozemskoj radi studija kliničke endokrinologije (pitomac Svjetske zdravstvene organizacije).
Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, dopisni član JAZU. Objavio je oko 20 znanstvenih radova, 14 popularno-medicinskih članaka, 3 popularno-medicinske knjige (Šećerna bolest i njezino liječenje, u 3 izdanja, Alkohol-nikotin i srce, Voće i voćne dijete u zdravlju i bolesti).
Član uredništva nizozemskog medicinskog časopisa „Excerpta medica”. Član britanskog „Royal Society of Medicine”.
Istaknuti predstavnik trezvenjačkog pokreta, još kao srednjoškolac organizirao je kolo Saveza trezvene mladeži u svojemu rodnom gradu. U Zagrebu osnovao je veći broj kola Saveza trezvene mladeži. Bio je glavni urednik lista Novi Život od 1929. do 1938. Držao je predavačke turneje o anti-alkoholizmu kroz gradove bivše Savske i Primorske banovine. Uredio i priredio Narodnu čitanku o alkoholu (Andrija Štampar, 1931.).[9] Predaje u tečajevima za usavršavanje liječnika u Školi narodnog zdravlja.[1]
Bavio se i prijevodima s njemačkog kao student (Anorganska kemija C. Oppenheimera, Socijalna kultura i Odgoj Volje F. W. Foerstera).
Spomen uredi
- Njegovo ime nosi Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma u Zagrebu, referentni centar za dijabetes u Republici Hrvatskoj i suradna ustanova Svjetske zdravstvene organizacije.
- 1991. godine „Hrvatski model“ zaštite bolesnika od šećerne bolesti službeno je prihvaćen od Svjetske zdravstvene organizacije kao jedinstven model u Europi, s Institutom Vuk Vrhovac kao referentnim centrom i modelom za uspostavu dijabetološke skrbi u drugim zemljama (doprinos dr. Zdenka Škrabala).[11][12]
- Ustanova je suosnivač Deklaracije svetog Vincenta u Italiji 1989. godine, izdavač znanstveno-medicinskog časopisa „Diabetologia Croatica” od 1972. godine.
- Povijesni razvijač metoda liječenja šećerne bolesti među zemljama u razvoju (Malta, Bangladeš, Palestina).[7]
Izvori uredi
- ↑ a b c Metelgrad - Detalji o Autoru. library.foi.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ Vrhovac, Vuk | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2021.
- ↑ autor, Gost. 14. travnja 2021. Povijest inzulina (1. dio). NaInzulinu.com (engleski). Pristupljeno 8. lipnja 2023.
- ↑ a b Vrhovac, Vuk. 1935. LIJEČNIČKI VJESNIK : GLASILO HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA. LIJEČNIČKI VJESNIK : GLASILO HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA. Zagreb. str. 30–35
- ↑ Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora - - Godina: 1935 - Broj: 1. library.foi.hr. Pristupljeno 13. srpnja 2023.
- ↑ a b Pliva d. d. | Hrvatska tehnička enciklopedija. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 8. listopada 2022.
- ↑ a b c d Development cooperation through the legacy of the non-aligned movement (PDF)
- ↑ Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 7. lipnja 2023.
- ↑ Štampar, Andrija. 1931. Narodna čitanka o alkoholu. Izd. Jugoslavenskog saveza trezvenosti etc... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Vrhovac, Vuk. 1939. Šećerna bolest i njezino liječenje. Priručna knjiga za dijabetičare. Tipografija D.D... Zagreb:. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Škrabalo Zdenko – HAZU. www.info.hazu.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.
- ↑ Sveučilišna klinika za dijabetes i endokrinologiju. www.kb-merkur.hr. Pristupljeno 30. rujna 2022.